Već oko 22 sata prema Parku mladeži slila se rijeka ljudi. Za razliku od prve večeri, kada su partijaneri navalili tek iza jedan sat poslije ponoći, druge večeri nije bilo čekanja. Tutnjava basa osjećala se već na prilazima stadionu, reflektori su parali nebo, a tisuće posjetitelja iz svih krajeva svijeta pristizale su okićeni svojim zastavama, dresovima i prepoznatljivim obilježjima. Svatko sa svojom pričom, ali s istim ciljem – doživjeti noć za pamćenje i stvoriti uspomene koje će trajati cijeli život.
Nije ni čudo što se stadion počeo puniti puno ranije. Mnogi su željeli zauzeti što bolje mjesto za jedan od najiščekivanijih nastupa ovogodišnje Ultre – Calvina Harrisa.
Prvo smo razgovarali s našim Splićankama koje su nam priznale da su ove godine došle upravo zbog njega. Ultra im nije novost – bile su i prošle godine, ali kažu da se ovakav spektakl jednostavno ne propušta.
Među desecima tisuća posjetitelja svatko ima svoju priču. S dalekog Ekvadora stigao nam je Karlos. Kroz festivalsku gužvu kreće se uz pomoć proteze, no to ga ni najmanje ne sprječava da bude ondje. Kaže da ga ništa neće zaustaviti kada su u pitanju glazba i putovanja. Doduše, nije u Hrvatsku doputovao isključivo zbog Ultre. Zemlju je već ranije posjetio i, kako kaže, svaki put ga ponovno oduševi. Dan je proveo istražujući Makarsku, a večer je rezervirao za Park mladeži jer Ultru, kaže, ne propušta ni pod koju cijenu. Dobro zna kakav je osjećaj biti dio događaja koji svake godine okuplja desetke tisuća ljudi iz cijelog svijeta i upravo ga taj osjećaj zajedništva najviše privlači.
Dok jedni dolaze zbog omiljenih DJ-eva, drugi zbog jedinstvene atmosfere, svi se slažu u jednom – u Splitu se osjećaju sigurno. Partijaneri iz Meksika otkrili su nam da bezbrižno uživaju u festivalu. A kako i ne bi kada su na terenu policija, Hitna pomoć, komunalni redari i sve dežurne službe koje stoje kao zapete puške, spremne reagirati u svakom trenutku kako bi festival protekao bez većih problema.
Ultra kao Ultra – na svakom koraku pokušava se zaraditi i koji euro. Prodavači nude fluorescentne narukvice za jedan euro i svjetleće ogrlice za pet, no priznaju da ove godine prodaja baš i ne ide prema očekivanjima. Posla imaju, kažu, ali kupci ipak nešto opreznije posežu za novčanicima.
Još jedan od onih koji se uvijek vraćaju je Ben iz Kanade. Ovo mu je treći Ultra festival, ali prvi put doživljava Ultra Europe. Dosad je dva puta bio na Ultri u Miamiju, a kaže da ga svaki put iznova privuku isti osjećaji – golema pozornica, impresivni svjetlosni efekti, vrhunska produkcija i energija koju stvaraju najveća svjetska DJ imena. Upravo je ta festivalska atmosfera razlog zbog kojeg se uvijek vraća, a kroz smijeh priznaje da ne planira stati ni nakon ove godine.
Kako je noć odmicala, tako su glazba postajala sve glasnija, gužva sve veća, a ritam sve brži. Reflektori, laseri i tisuće podignutih ruku pretvorili su Park mladeži u središte jedne od najvećih festivalskih noći ovog ljeta. Ako je suditi po drugoj večeri, pred partijanerima je još jedna noć koju će pamtiti godinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....