Dan nakon otvaranja novog Zoološkog vrta i Prirodoslovnog muzeja, u travnju 1926. godine, na Marjan se uspelo tri tisuće oduševljenih posjetitelja, što bi u tadašnjem malom Splitu od tridesetak tisuća stanovnika značilo da je svaki deseti građanin došao vidjeti taj novi mirakul koji je utemeljio profesor Umberto Girometta i ondašnji gradonačelnik Ivo Tartaglia.
Stota godišnjica ovog velikog događaja proslavit će se u četvrtak, a od tada do danas puno se toga promijenilo. Zoološki vrt doživljavao je uspone i padove, ali je uspio opstati, uvijek zahvaljujući entuzijazmu. Danas, vidjet ćemo, više nego ikad.
U Prirodoslovni muzej preuređen je secesijski restoran izgrađen 1913. godine prema projektu Petra Senjanovića i danas je zaštićena kulturna baština, iako je u vrlo lošem stanju. Prvi akvarij u tadašnjoj državi, s devet staklenih bazena, uređen je 1928. godine, a morsku vodu teglili su tovari, baš kao i pitku, koja je stigla tek šezdesetih godina.
Fašisti ubijali životinje
U Drugom svjetskom ratu životinje su masakrirali talijanski fašisti, koji su uništili i akvarij. Nakon rata uslijedila je obnova, da bi pedesetih godina ZOO dobio deve i klokane, a nešto kasnije i krokodila, lava, tigra, majmune, ljame, dikobraze, dabrove, ptice, preko stotinu nastambi, vivarij i terarij... Šezdesete su donijele dvije nesretne nadogradnje na secesijskoj kućici restorana i muzeju.
Prirodoslovni muzej zatvoren je 1991. godine i od tada prolazi kalvariju jer do danas nije adekvatno skućen. Divlje životinje iseljene su 2015., ostale su samo domaće, da bi pet godina kasnije Gradsko vijeće izglasalo projekt preuređenja u edukacijski centar s izvornim i tradicijskim pasminama domaćih životinja.
– Novi idejni projekt sanacije, obnove i preuređenja izradila nam je arhitektica Lea Aviani, na površini od 6,5 tisuća četvornih metara, koliko i danas obuhvaća vanjski prostor. Obnova predviđa rad u prirodnim materijalima – kamenu, drvu, pijesku, šljunku i slami. Kako su zgrade pod strogom konzervatorskom zaštitom, obnova predviđa uklanjanje nadograđenih etaža koje su ugrozile statiku izvornih zgrada, uređenje biljetarnice i suvenirnice, multimedijalnu dvoranu za edukacije i radionice te sanitarne prostore. Na sjevernom dijelu, ispod šetnice, bit će suterenska etaža s pratećim sadržajima: veterinarska stanica, alatnica, sanitarije za zaposlenike, garderoba i ostali prateći sadržaji. Dobit ćemo još troje zaposlenika i na taj način produžiti radno vrijeme ZOO-a u ljetnom razdoblju – kaže nam Sanja Bašić, ravnateljica Prirodoslovnog muzeja Split.
Užas secesijske zgrade
Ulazimo tamo gdje nikome ne bismo preporučili da uđe – u nekoć prelijepu secesijsku zgradu Prirodoslovnog muzeja. Ne postoje riječi kojima bi se mogao opisati taj užas. U njoj je sve sačuvano: izvorna vrata, prozori, čak i stakla te drugi namještaj, sve iz tog vremena. Ali nema komadića zida koji nije pukao, sve razjeda vlaga, pitura se oljuštila, dvorane su krcate starim stvarima, čak su i kamene skale puknute. Ne bismo se voljeli ovdje zateći za kakvog potresa… Na tavan nas ne puštaju, opasno je za život! U svemu ovome nalaze se uredi zaposlenika, sanitarni čvor i priručna skladišta za hranu i alat.
Ako je nekoć Zoološki vrt na Marjanu proglašen nehumanim za životinje, onda su uvjeti za ljude danas deset puta gori. Pitamo se je li ijedan gradonačelnik ikada ušao ovdje. Svakako bismo preporučili Tomislavu Šuti da u četvrtak prošeta ovim prostorom, makar i s kacigom na glavi. Kako je zgrada pod zaštitom, konzervatori ne dopuštaju ni vidu zabiti, a čovjek se pita je li ovo uopće moguće obnoviti i kako je moguće da ovako izgleda nekoć ugledna gradska ustanova. Oni koji ovdje rade doista moraju imati beskrajnu ljubav prema svom poslu jer su svi nasmijani i dobre volje!
Magareće bebe
Bježimo vani. Timaritelj Ivan Kovač vodi nas kroz životinjske nastambe. Njima je puno ljepše nego ljudima. Prava idila.
– Obično počinjemo od kornjača i zečeva. Omogućili smo djeci da im se mogu približiti i nahraniti ih našom specijalnom hranom koja se kupuje na ulazu. Obožavaju takav pristup. Do njih su dalmatinski konjić bušak i kravice buše. Najveća je nastamba za tovare koji su odnedavno dobili i dvije magareće bebe. Iz zagrebačkog ZOO-a donirali su nam prerijske pse, koji su iskopali cijeli kompleks tunela, a jedan je uvijek na straži. Onda su pauni tamo gdje je nekoć bio bjeloglavi sup, pa sova ušara, kokoši raznih vrsta, dalmatinske tuke i tukci, te ovce i koze koje također obožavaju djeca. Ovaj gore gazda je jarac Julio… – vodi nas Kovač.
Zastajemo i pred nekadašnjim kavezom za malajskog medvjeda, koji je na Marjan stigao 1930., a kavez je izradila radionica Ive Reića i sinova. Obnovljen je jer je riječ o prekrasnom primjerku željezarskog obrta. Sada je u njemu vrtuljak. Obilazimo i dvije vidilice te edukacijsku radionicu. Zapravo, vani vlada prava idila.
Zaposlenici su zaslužili da ih spomenemo: timaritelji Ivan Kovač, Boris Kardum i Maja Jurković, veterinar Miljenko Milanović Litre, poslovođa Marino Runje, biljetarka Tajana Zelić, čuvarica Laura Đogaš, te domar Anđelko Šustić.
Sve smo ih nabrojili, a nema ih puno jer uz ravnateljicu Sanju Bašić i voditeljicu Jasminu Ćatipović u Zoološkom svi rade sve: pituraju, zidaju, sade cvijeće, brinu o životinjama i posjetiteljima, čiste…
– Naša glavna sezona je u proljeće i na jesen, kada nas posjećuju djeca iz škola i vrtića s područja Splita i županije, a znali su dolaziti i iz BiH, naravno uz domaći svit s dicom. Vikendima imamo i po 800 posjetitelja. Ljeti dolaze stranci i nisu razočarani što je naš vrtić nevelik. Sviđa im se neposredan kontakt sa životinjama pa znaju ostati i po dva sata. Onda imamo i različita događanja. Krnjeval je, recimo, jedno od najposjećenijih, uz besplatan ulaz za maškarane. Bude i 1500 posjetitelja, red je sve do Botaničkog vrta, a unutra imamo tombolu, izbor najbolje maske, ples… Zatim organiziramo različite radionice i igraonice za Svetoga Nikolu, Dida Mraza i Uskrs – navodi voditeljica Jasmina Ćatipović.
Dica guštaju
Ravnateljica Bašić tumači kako je njihova filozofija da djeca budu što više vani.
– Čak i u nekom budućem uređenju željeli bismo izbjeći previše multimedije. Djeca su ionako cijeli dan pred ekranima i nedostaje im neposredan kontakt s prirodom i životinjama. Možda nekoć mališanima nisu bile zanimljive kokoši, krave i tovari jer su ih viđali kod bake i djeda, ali danas toga više nema i ovdje im pružamo takvu priliku. Trebate vidjeti kad naš kustos dr. Jure Skejić organizira, primjerice, edukaciju o domaćim zmijama – djeca se uopće ne boje i puno toga nauče. Tako da, usprkos svim okolnostima, trudimo se da ovdje pronađu jedan rajski, mediteranski kutak – zaključuje ravnateljica Sanja Bašić, dodajući kako će prilikom stote godišnjice biti objavljena i monografija posvećena povijesti splitskog ZOO-a, našeg vrtlića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....