Neretvanska ulica kraj peškarije, tamni južni kutovi Prokurativa, tjesnaci između kuća put Pazara, mali zakučci Geta, Bosanska ulica, Židovski prolaz, Majstora Jurja, Dominisova, Rodrigina i Dioklecijanova ulica s pratećima, cijeli taj uski prsten iz centra grada s galopirajućim je turizmom doživio tešku sudbinu. Sudbinu buđenja u popišanom, smradnom stanju i izdanju. Smrdi ko kuga na mokraću, smeće, ostatke noćnih partija koje su našem povijesnom, carevom gradu od srca darovale i to već sada, skupine domaćih i stranih partijanera. Tako je to kada vam prigusti pa svaka crna buža postaje zahod, a svaki zakučac zaklon. Ali u Getu se ništa ne može skriti, sve se tu zna, sve se vidi. I ništa se protiv ovakvog javnog silovanja grada ništa ne može. Ili ne želi napraviti.
Neki od ljudi iz centra grada poslali su nam fotografije na kojima se vidi splitska aktualna sramota. To su brdašca smeća, kese pune škovaca, ostaci ručaka, doručaka, prazne boce, krš snimljen tijekom ozračja blagdanskog vikenda. Poslali su nam ih da ih damo javnosti na uvid, svi kažemo kako tu stoje danima. Ne mrdaju nigdje. Samo se svakim novim danom šire. I usput, kažu, za ovo nisu krivi samo turisti. Ne, ne, krivi su i domaći iz centra, žitelji Geta kojima je teško svoje smeće odnijeti u pripadajuće kontejnere. Ne, ne prelijeni su i jedni i drugi za to, ne da im se zaštititi noge, sramota je da ih netko vidi s takvim naramcima u rukama. Oni radiju svoj otpad istovare na turističkoj trasi, jedno pokraj druge tendencije širenja. I svi su mislili kako će ih s jutrom pokupiti Čistoću. A s obzirom na to da ih nije kupila, dobili smo prekrasnu, ovo sa sarkazmom kažemo, splitsku razglednicu, ono njeno šporko naličje. E pa gledajte, ovo je naš grad.
- Evo to je to, tko će kome, ako ne svome svome. Ovo je Split na početku nove sezone. Ovo smeće danima tu stoji, brda se samo dižu. Ima li komunalnog redara na vidiku? Nema. Ima li Čistoće? Nema. Ovo su i domaći napravili, ljudi iz Geta. Svi će reć, turisti su to učinili, ma nisu samo oni. Turisti nam rigaju, ostavljaju fekalije, grad ujutro smrdi ko kuga, ono malo kad u školu ide na kućnom pragu prvo ugazi u baru mokraće. Ali nismo mi domaći bolji kada ovaj užas od našeg smeća tovarimo pokraj njihova. Evo nek Split gleda. Ovo je naša dika - javili su nam se ljudi iz centra grada.
A onda nam i otkrili kako u tom našem Getu žive domaći koji svako jutro, dok grad spava tiho, rano, čiste pred svojim vratima ono što im drugi tako slatko ostave nakon noćnih pijanih partijanja. I onda rano ujutro prvo uzmu šmrk pa počistite sve pred svojim stanom. Očiste i pred susjedovim, i onima iz druge ulice. Nije im teško. I nitko ih na to ne sili. I nitko im za to ne plaća. Ne moraju. Ali rade. Oni su samozatajni i ne bi nikada svojom voljom izašli u javnost. Ali otkrit ćemo ih jer takve ljude treba javno pohvaliti zbog dobrih djela koja čine. To su naše časne dominikanke koje čuvaju najmanju crkvu sv. Martina na svijetu. To su i Davor i Baldo iz Geta, kojima nije teško očistiti i kutke na Narodnom trgu, Dominisovu i Dioklecijanovu ulicu.
- Neka se zna tko čuva Get. Ima njih i još, ali neka ovo budu prvi. Čiste zbog sebe, da im dica ujutro ne uplivaju u baru punu mokraće, fekalije, povraćetine kad idu u školu. Čiste da oni čisto mogu doći na posao. Tu su i naše dobre časne dominikanke koje svako jutro čiste prolaz pred svojim domom, pred crkvicom sv.Martina. Kažu i najužom u Splitu, smještenom u bedemu točno iznad Zlatnih vrata. Svako jutro urede ispod kapelice, ispred svojih vrata, cijelu ulicu. Pokupe žvake, otpatke, sve ostatke noćnih divljanja. Svako jutro i nije im ništa teško. To su dobri duhovi Geta, o njima se treba pisati – kažu nam njihovi susidi.
Zato i pišemo. Neka se zna. Neće im biti drago, ali naprosto moramo. Na kraju krajeva to nam je i dužnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....