Na koju stranu krenuti?! Cijeli grad je pun apokaliptičnih prizora nakon snažne nevere koja je grad zahvatila u utorak oko devet ujutro. Nesretnici koji su se našli na ulici ugledali su golemi sivi oblak, imenom kumulonimbus koji se navukao na grad, a onda je počeo rodeo. Vjetar u kovitlacu koji je dosezao udare i preko 120 kilometara na sat, krupa, kiša, lom...
Nakon petnaestak minuta ulice se više nisu mogle prepoznati, stotine stabala palo je po svim kvartovima, preko prometnica, po automobilima, igralištima, sve je prekriveno granama, lišćem i latom, kroz Dioklecijanovu palaču teku bujice, Poljud je u rasulu, potopljeni su i izrazbijani brodovi, letjeli su krovovi, nestajalo je vode i struje, ima ozlijeđenih... Nakon meganevere gradom odjekuju sirene i pile.
U Osječkoj ulici na Gripama uz parkiralište prepolovila se velika pelegrinka, zatičemo radnike "Parkova i nasada" i sinjske vatrogasce.
– Poslali su nas iz Sinja u pomoć, dobro vas je pogodilo, vežemo grane konopima, pilamo s komunalcima – kazao nam je sinjski vatrogasac.
Voditeljici "Parkova i nasada" zaduženoj za ovaj dio grada ne prestaje zvoniti mobitel, stižu fotografije kaosa.
– Ne znamo di ćemo prije... Na Šetalištu Bačvice popadale su grane, na Putu Firula su stabla pala po autima, to ne smijemo dirati dok policija ne napravi očevid, u Laginjinoj je palo stablo na igralište, kao i na Plakaluši, prijavljuju nam sa Smrdečca, Lokava, Blatina... Za sada najprije pilamo stabla koja su pala na prometnice i trotoare – kazala nam je između sto poziva.
Sve je padalo
Koja stabla su najviše padala?
– Sva! Borovi, koštele, lovori...
Di ćete s ovolikim drvima, moglo bi se po grada grijat na ovim bijama?
– Ide na Karepovac, tamo imamo pogon za usitnjavanje zelene mase.
Koliko vas je na terenu?
– Svi.
Koliko će trajati uklanjanje?
– Danima, tjednima, tko zna, ne pamtimo ovakav kaos.
"Parkovi i nasadi" zaduženi su odnedavno za odražavanje javne rasvjete, baš nailazi Marko Viđak iz tog odjela.
– Imamo posla koliko i naši iz održavanja, popadali su stupovi i kandelabri, najviše drveni. Bilice, Gripe, Spinut, Marjan, Mostine... Stabla su padala na stupove. Sad ću vas pozdraviti jer ne znam di mi je glava!
Branimir iz "Parkova" pila i dodaje:
– Još je gore bilo između zgrada di je vrtija vitar, to je sve popadalo.
Zamalo je čovik poginija
Zaputili smo se na pazarić na Plokitama, u devet je bilo prodavača i svijeta.
– Na ovome sam pazaru otkad se otvorija, bilo je kiša, vitrova i oluja, ali ovo nikad nisan vidila ni čula – kaže nam gospođa Marija (78).
– Sakrili smo se po dućanima, jedno je staklo puklo. A zamalo je jedan čovik poginija; ove velike željezne banke je bacilo na našu stranu i da se nije bacija između dva mala banka bija bi glavu izgubija – kaže nam, još pod dojmom.
– Sve je odnilo, sve se izmišalo, nismo znali šta je čije voće i verdura, a puno toga je i uništilo, pome, cate, dinje, kukumari sve je to letilo zrakon – dodaje gospođa Milka (88).
Idemo u Spinut, kvart koji je vjerojatno i najteže pogođen, njegova je i sreća i nesreća što je utopljen u zelenilo. Prizor je nestvaran, osjećaj kao u džungli: ulice, trotoari, parkići – sve je prekriveno granama, u Teslinoj dva stabla su prepriječila ulicu, jedno je palo na automobile...
– Sve je satrano, ne mogu virovat, nikad ovo nisan vidila – skanjuje se gospođa Luči.
A niz Rendićevu, prema Kineskom zidu vatrogasci i radnici "Parkova i nasada" oslobađaju prometnicu od debelih grana.
Koliko ste ih ispilali?
– Broja se ne zna, biće pedeset, šezdeset, i ne brojimo više, samo pilamo, pilamo, pilamo. Neće bit kraja poslu – kaže nam jedna radnica "Parkova".
Čempres u zraku
U krugu pred dućanom u Teslinoj posjedali pešjunati, svako na svoju klupu. U hladu su čempresa, a jedan visoki čempres vjetar je izgulio iz zemlje, korijen mu je u zraku i visi na ostalim stablima, točno poviše njihovih glava.
Ljudi, past će van čempres na glavu.
– Neće, vidiš da se zaglavilo gori. Valjda mi znamo šta je opasno, a šta ne ka starosjedioci – dočekuju nas.
Ako ste domoroci, onda nam kažite kad je bila zadnji put ovakva nevera?
– Nikad šta mi pamtimo, pa pogledajte na šta sliči Spinut, ne možeš ga pripoznat – kažu.
A s balkona se javlja glas:
– Aloo, evo javljaju na radio da će Hajduk igrat na Maksimiru dok se ne popravi Poljud!
– Ajde ti lipo znaš di – odgovaraju oni odozdo.
Odmah nakon kataklizme na terenu je bio Luka Kovač Levantin, predsjednik kotara Spinut, čini se najpogođenijeg splitskog kvarta. Svi su objavili njegove fotografije: do koljena u šporkoj bujici, kako čisti šahte na Ulici sedam Kaštela, uz poljudski stadion.
Kako u onoj mutnoj vodurini naći šahtu? Preko Google Eartha! Vidiš gdje je pa zaroniš i napipaš...
– Skupili smo se jutros par susjeda i ja i krenuli u onu bujicu, kasnije su došle i druge službe. Ne znam odakle bih krenuo, Spinut je doista poharan. Stabla su padala na automobile prouzročivši velike materijalne štete, ima oborenih debala i preko ulica pa se ne može proći vozilima. Stadion Poljud je oštećen, u spinutskim lučicama su izrazbijane brodice, čujemo da je bilo nesreća i na moru.
Na sjevernom dijelu Marjana koji je također dio našeg kotara na stotine je oborenih stabala. Puno je srušenih fumara na krovovima i rastresenih kupa na starijim zgradama, u kvaru je i trafostanica u Kineskom zidu pa je više zgrada bez električne energije. Građani zovu da su im poplavljeni stanovi, pravi razmjeri štete tek će se vidjeti – nema kraja nabrajanju, a Luka ima i poruku za stanovnike Spinuta:
– Molimo za oprez jer je na krovovima puno krhotina, a ima i dosta grana na stablima koje su popucale i mogu pasti svakog trena. Molimo da se ne ide na Marjan u sljedećim danima, jako je opasno. Posla ima još preko glave, ali želio bih zahvaliti svim službama, od djelatnika "Parkova i nasada", "Čistoće", vatrogasaca, policije, medicinara, pripadnika Civilne zaštite, do naših građana na nesebičnom zalaganju u elementarnoj nepogodi koja je snašla naš i kvart i cijeli grad – zaključuje Kovač Levantin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....