Razorni downburst (zračni slap) koji se u utorak obrušio na Split, izazivajući kataklizmički nered, bio je, po svemu sudeći, najokrutniji prema zapadnim gradskim kvartovima, prvenstveno Spinutu, koji je zadesio pravi “stablomor”.
Pogodio je i franjevački samostan svetoga Ante uz crkvu Gospe od Poljuda, a fratri su pozvali u pomoć kako bi ublažili posljedice oluje.
- Naš perivoj u kojem su rasli veliki čempresi, a vjernici se okupljali na molitvu sada je neprepoznatljiv, bolje reći uništen. Oboreni su skoro svi stari čempresi, njih desetak, ostala su samo tri starija i dva mlađa. Pri padu jedan se ogromni čempres srušio na krov crkve, ali čini se da nema veće štete, dok je drugi pao po automobilima i tu je šteta velika. Nažalost, srušen je kip svetoga Ante kojem je uništena glava.
Upravo nam se najavio akademik Kažimir Hraste koji je autor kipa, da vidimo što se može napraviti. Izbijen je i pločnik iz tog prostora, koji smo postavili prije nekoliko godina. Naš poznati samostanski vrt iz kojeg smo osiguravali većinu hrane za braću potpuno je poharan, nema ničeg – izjadao nam se fra Frano Delić, poljudski župnik i gvardijan, zahvalan komunalcima na intervenciji oko uklanjanja stabala, no ima i drugi prijedlog:
- Možda bi trebalo razmisliti da se pored čempresa koji su preživjeli oluju oko samostana posade i neke druge vrste. Čempresi su, naime, visoki i jaki vjetar ih lako izbije, a kad padaju nanose ogromnu štetu. K tome, ne daju dovoljno hlada kad se ovdje ljeti okupljaju stotine vjernika – smatra fra Frano.
‘Nemojte ga baciti‘
Krajobrazni arhitekt Igor Belamarić kazao nam je da je pored samostana na Poljudu oboren najveći splitski čempres.
- Mogli ste izdaleka vidjeti da visinom i obujmom nadmašuje sve u okolici. Imao je opseg debla od 238 centimetara, dok čuveni Tudorov čempres na Marjanu ima 220 centimetara. Bio je visok gotovo 24 metra, a po slobodnoj procjeni težio je oko osam tona. Pravi orijaš, šteta da je takav organizam nestao iz našeg prostora – smatra Belamarić, koji ima i prijedlog što napraviti s njegovom građom.
Drvo čempresa od pamtivijeka se smatra posebno dragocjenim: od njega su rađeni sarkofazi faraona, različiti kipovi, čak i prva vrata na bazilici svetog Petra u Rimu koja su trajala 800 godina, a od čempresovine su i danas papinski ljesovi. U starom Rimu drvo čempresa se davalo kao miraz pri udaji kako bi se od njega izrađivali dragocjeni predmeti.
Cijena neodržavanja
- Bila bi prava šteta da drvo ovog čempresa završi u sječki s svim ostalim na Karepovcu. To je vrijedno i zdravo drvo, moglo se od njega izraditi nešto umjetnički značajno ili ga ponuditi kiparima na obradu. Svakako bi bilo tragično da završi u škovacama – navodi Belamarić.
Razgovaramo i o posljedicama na splitsko zelenilo koje je poharano olujom.
- Netko će se možda začuditi, ali prema nekadašnjim procjenama od oko 20 tisuća stabala u Splitu oko 10 posto, dakle oko dvije tisuće je kompromitirano na različite načine i trebalo je ranije pristupiti uklanjanju ili pravilnom orezivanju i bila bi manja šteta.
Primjer za to su sofore koje su sada masovno popadale ili su im grane razarale sve pod sobom; čak ih je 800 trebalo ukloniti i zamijeniti, a uklonjeno ih je tek sedamdesetak. Većina ih je u starijim kvartovima, poput Spinuta i Zvončaca. Posljedica njihove loše kondicije je i pogrešno orezivanje u osamdesetim godinama prošlog stoljeća pa nadgrađe izgleda vitalno, ali je zapravo lošom njegom izgubilo elasticitet i puca kao staklo.
Marjan kronično zapušten
Nažalost, velike ozljede pretrpjela je i Hajdukova murva na Starom placu, živi spomenik koji smo trebali paziti i maziti, ali tri godine se na njoj ništa nije radilo. Ovo oštećenje skratilo joj je život za tridesetak godina. Evo još jedan primjer: platani kod Zlatnih vrata koja je sada stradala, pojedine grane su se pružale i petnaest metara u širinu, pa što drugo očekivati nego da će puknuti kad se na nju obruši olujni vjetar – drži Igor Belamarić, osvrnuvši se i na katastrofu koja je zadesila marjansku borovu šumu:
- Ovo što vidimo na Marjanu, posebno na Benama, također je plod zanemarivanja, sedamdeset godina nije pila ušla na Marjan. Zapuštena i oslabljena stabla stoga je najprije napao potkornjak, on je bio jasan signal da su stabla lošeg zdravlja, a sada ih je dotukao vjetar.
Tvrdim da našim stablima još uvijek prijeti veća opasnost od gljiva truležnica nego od potkornjaka, o čemu se gotovo ne vodi računa. Prije tridesetak godina stabla u gradu bila su srednje dobi, a danas ih je puno u terminalnoj fazi, stare kao i sva živa bića, stoga ih treba češće kontrolirati, brinuti se za njih, ako treba i uklanjati. Inače ćemo ovakve pogibelji sve češće doživljavati – zaključuje Igor Belamarić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....