Kada netko na Divljem zapadu ne bi imao gdje vezati svog konja, otišli bi do tuđeg konja, odvezali ga, malo ga udarili po guzici, konj bi pobjegao i oslobodio mjesto. U današnje vrijeme više ne jašemo plemenite životinje; vozimo auta. No, automobil ne možete odvezati, lupiti po braniku i poslati da pase gorivo na Ini. Automobil možete blokirati…
Ili, ako vam baš baš ide na živce, možete mu izbušiti sve gume. A sudeći po prijavama koje nam stižu iz HAK-a, u Splitu je bušenje guma po parkinzima sve češća zanimacija.
No, iako u Splitu više nema plemenitih životinja, i dalje ima konja. Te gospođe i gospoda sebe smatraju plemićima, pa im blokirati čitav parking kako bi oni imali gdje ostaviti svog limenog ljubimca ne predstavlja problem… Nema veze što netko neće stići na posao, možda netko propusti pregled koji čeka mjesecima, nema veze što time blokiraju i ulaz hitnoj pomoći i vatrogascima… Sve su te stvari sporedne pokraj činjenice da se njima baš u tom trenutku pije kava.
Jedan takav incident, o kojem smo već pisali, potaknuo nas je da se uputimo u šetnju Divljim zapadom. Avantura je počela u luci gdje smo naručili Uber. Plan je bio da nas vozač, kao u kakvom filmu, vozi od parkinga do parkinga kako bismo provjerili stanje s besplatnim parkinzima po Splitu. Simpatičan vozač nas je pokupio i čim smo mu otkrili na kakvoj smo misiji, otvorila se Pandorina kutija, a nama je svaka nada da ćemo s njim provesti nekoliko sati pobjegla. Naime, vozač živi u predgrađu Splita i sa susjedom je praktički u ratu oko parkinga. Nećemo u detalje; neki su toliko nevjerojatni da bi nas iznenadilo vidjeti ih i u filmovima Stevena Seagala, no vozačev zaključak bio je: “Parking je rak rana u Splitu i okolici.”
Parking na Sućidru
Naš zaključak bio je da moramo napustiti to vozilo pa smo izašli kod ambulante na Sućidru jer smo od više izvora čuli da je tamo kaos. Ulaz u parking nije bio blokiran, i osim činjenice da je parking bio pun zemlje, kamenja i blatnjavih lokvi, na prvu ništa nije podsjećalo na Divlji zapad.
Onda nam je pogled privukao automobil parkiran direktno ispred drugog automobila. Klasičan primjer blokade na parkingu dao je naslutiti da se po Splitu stvarno vode ratovi oko parkinga. Naravno, nemoguće je znati pripadaju li oba vozila istoj obitelji, no činjenica je da je jedan automobil bio blokiran. Desetak metara dalje, na dijelu parkinga koji je više brdo nego parking, bio je automobil s izdušenim gumama. Djeluje kao da je tamo već neko vrijeme pa su se gume možda ispuhale od stajanja, no jedna je bila skroz prazna, što može značiti da je netko probio namjerno.
Sada već debelo zagriženi, izvukli smo se sa Sućidra do križanja Vukovarske i Velebitske. Tamo nam je sa sto metara u oko upao automobil koji je ostavljen tako da blokira nekoliko drugih automobila. Samo koji metar dalje, iza autobusne stanice, bio je još jedan limeni ljubimac koji je blokirao tri druga automobila. Dok je na parkingu na Sućidru postojalo zrno sumnje u bahato blokiranje tuđih vozila, ovdje je bila puno veća šansa da su vlasnici otišli uplatiti listić u kladionici, kupiti cigarete ili se baviti nekim drugim tradicionalnim hobijem…
Previše automobila
Iduća stanica trebao nam je biti parking poviše kampusa na Splitu 3, no od te smo namjere odustali kada punih pet minuta nismo uspjeli uhvatiti trenutak za pretrčati četiri trake Velebitske. Broj automobila u Splitu se toliko povećao da je drevna splitska vještina prelaženja ceste bez pješačkog postala gotovo nemoguća…
“Pa nije ni čudo šta niko ne može nać parking…” – promrsili smo sebi u bradu (no, ne dovoljno tiho jer je neka gospođa pogledala u nas kao da pričamo s duhom) i uputili se na Split 3, u Getaldićevu pokraj Vile Velebita. Još jedan divlje zapadski parking pun zemlje, kamenja i lokava. I ovaj, kao i svi drugi, pun do zadnjeg mjesta. Jedini način za uhvatiti mjesto je čekati da netko izađe, što su u tom trenutku dva automobila i činila. Jedan je uhvatio parking, drugi je nastavio kružiti…
Nismo pronašli ni blokirani ulaz u taj parking niti probijene gume, no blokiranje drugih automobila očito je standard u Splitu. Ni ovdje se ne zna radi li se o vozilima istog vlasnika koji se dobro snašao, no i takvo snalaženje bi se možda moglo regulirati. Ovako netko može kupiti neku olupinu, parkirati je na slobodno mjesto i koristiti je kako bi si osigurao mjesto za auto koji stvarno koristi. Za nekih 500 eura tako se može praktički dobiti dugoročni besplatni parking. Izgleda da nismo mi Divlji zapad, mi smo dobro uređeni; sve ima logike. To što logika drži vodu kao cjedilo za manistru je druga stvar…
Izvukli smo se na Poljičku gdje nas je opet plesnula količina automobila na cesti pa smo se pored Lidla opet zavukli na Split 3, točnije u ulicu Smrdečac. Tamo smo pronašli prvi slučaj blokiranog ulaza u parking. No umjesto plemića koji smatra da je Split njegov, ulaz u parking su, zbog intervencije, blokirali vatrogasci, hitna pomoć i policija.
Koliko god su njihovi razlozi za blokadu parkinga bili valjani, razumljivo je da stariji bračni par, koji zbog njih nije mogao izaći s parkinga, nije bio oduševljen situacijom. Sve se odvijalo poprilično sporo, nisu nam htjeli otkriti o čemu se radi pa smo se spustili niže istom ulicom jer je poznato da je Split 3 prepun automobila. Začudo, nismo pronašli niti jedan blokirani automobil, a vozačka vještina potrebna za parkirati na takvim mjestima izaziva divljenje kod nekoga tko živi na otoku i auto može ostaviti bilo kad bilo gdje…
Trstenik i Mertojak
Sa Splita 3 smo se uputili na Trstenik i na parkingu pored caffe bara Virus, nedaleko od crkve, pronašli još jedan auto koji je blokirao dva kombija. Nismo željeli vjerovati da je nemoguće pronaći parking na kojem nitko nije parkirao auto tako da blokira druga vozila pa smo se uputili na divlji parking pored ambulante na Mertojaku. Već poprilično pokisli, napokon smo pronašli parking na kojem ne samo da nije bilo blokiranih auta, već je bilo i par slobodnih mjesta.
Izlet smo završili u kvartovskom kafiću na Trsteniku gdje smo sjeli da nam se slegnu dojmovi i osuši roba. Ispred kafića je jednom trenutku prošao biciklist… Prva misao koja nam je prošla kroz glavu bila je: “On sigurno ne mora mislit di će parkirat…”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....