Pod zemljom je tamo još 30-ak tisuća pokojnika. Može li Sustipan biti park ili je ipak groblje? Ovdje se krije odgovor

Mnogi Splićani koji tragičnu sudbinu staroga groblja na Sustipanu doživljavaju kao otvorenu ranu u gradskoj memoriji ostali su iznenađeni kad je Gradsko vijeće većinom glasova na sjednici u srijedu ovo područje proglasilo parkom (tako su shvatili), a točka je glasila kao Prijedlog potvrde o komunalnoj infrastrukturi - park Sustipan te se Zemljišniku nalaže upis kao "javno dobro u općoj uporabi - park Sustipan, neotuđivo vlasništvo Grada Splita".

Naime, uobičajilo se Sustipan nazivati spomen-grobljem, što ono u naravi i jest, no u Zemljišniku je do sada istočni, veći dio, od 14,8 tisuća kvadrata upisan kao park, uz njega su još upisane crkva sv. Stipana i zgrada, dok je zapadni dio, prema Zvončacu, takozvano "siromaško grobje", s površinom od 6,6 tisuća četvornih metara, još uvijek upisan kao - groblje.

Splitska javnost - osobito građani čiji pokojnici još tamo leže, a pretpostavlja se da ih je između 20 i 30 tisuća - na sustipansko, tada zapušteno groblje veću je pažnju usmjerila 1994. godine, kad je Duško Kečkemet objavio knjigu "Staro groblje Sustipan". Prvi put je, nakon dugogodišnje polušutnje, objavio detalje barbarskog uništavanja "najljepšega groblja na svijetu", kako ga je nazivao Tin Ujević, koje se zbilo između 1958. i 1962. godine, kad je odlukom vlasti ondje trebao niknuti hotel, pa muzej, no osim važnih arheoloških istraživanja nije se dogodilo ništa.

Osim što je, kao raritet - možda i u svjetskim okvirima - bez razumnog razloga ovdje počinjen stravičan čin iskopavanja dijela mrtvih čije su obitelji uspjele svoje pokojnike preseliti na novo groblje na Lovrincu, a svi ostali su ili pobacani u more ili razneseni tko zna kamo, dok je najveći broj od pedesetak tisuća pokojnika, koliko ih je od osnivanja 1825. do zatvaranja 1943. godine ondje zakopano - ostao pod zemljom. I danas je tamo.

Minirane grobnice

Vrijedni kameni spomenici, među kojima je bilo i radova eminentnih umjetnika, kao i grobnice zaslužnih Splićana, minirani su ili pokradeni, pa kasnije ugrađivani u privatne objekte, kao i ograde i drugi ukrasi.

Stariji su se Splićani tek desetljećima kasnije usudili progovoriti protiv ovog kulturocida, naišli smo tako na intervju u Slobodnoj Dalmaciji iz 1971. godine u kojoj stogodišnjak Ivan Reić Kranjac javno kritizira uništavanje groblja i prvi put je spomenuo kako je ondje trebalo urediti spomen-groblje.

Godine 1995., nakon Kečkemetove knjige, gradskom odlukom izrađen je program za uređenje spomen-groblja. Na inicijativu Društva prijatelja kulturne baštine Splita, na ulazu u groblje postavljena je ploča "Spomen – groblje" 2000. godine, a nešto kasnije i križ te kovana vrata, i time je započela veća briga gradskih komunalaca za groblje koje je danas doista mjesto tišine i meditacije za građane i turiste.

... na istom su mjestu i koncerti zabavne glazbe

Nikola Vilić/Cropix

No, gradske vlasti ondje redovito dopuštaju i koncerte zabavne glazbe, zbog čega im prigovara dio građana s većom sviješću o pijetetu prema ovakvim lokalitetima.

Sustipan je, pak, u GUP-u Splita upisan kao spomen-park, nazivom ipak izdvojen od ostala tri parka koja se navode u najvažnijem gradskom dokumentu: Strossmayerov (Đardin), Vidovićev na Lovretu i Zvončac.

Otkud sad Šumica?

Sada se opet prebacimo na ovotjednu sjednicu Gradskog vijeća, gdje se uz Sustipan kao javno dobro u općoj uporabi spominje i "park Šumica" iznad uvale Ovčice, no takvog parka nema zabilježenog u GUP-u, pa se čini kako se Sustipan ovdje našao "ni kriv ni dužan", jedini od četiri gradska parka, među kojima, ponovimo, nema "Šumice".

Ipak, vratimo se Sustipanu, mjestu koje po službenim dokumentima ipak nema status spomen-groblja, odnosno, po GUP-u je spomen-park, po zemljišnim knjigama dio je park, a dio groblje, dok je po najnovijoj odluci Gradskog vijeća "samo" park, ujedno je i dio Park-šume Marjan, te je kao kulturno dobro pod zaštitom Ministarstva kulture.

Takvom, izmučenom mjestu koje je prevažno u splitskoj, ali i nacionalnoj povijesti - jer u njegov se moćni benediktinski samostan sklonio posljednji član loze Trpimirovića, Stjepan II., koji se odrekao krune u korist Zvonimira, a nakon njegove smrti kraljevao još samo dvije godine - ipak bi u gradskim dokumentima trebalo dati i jače mjesto koje bi ga trajno štitilo od orgijanja nad kostima tisuća pokojnika.

Što kaže zakon?

Povirimo u zakone RH: nakon Zakona o grobljima, donesen je i Pravilnik o grobljima koji razlikuje opća (javna) i posebna groblja. U posebna groblja ubrajaju se spomen-groblja, vojna groblja, groblja masovnih katastrofa, svećenička groblja, anonimna groblja i groblja određenih vjerskih zajednica. Znači i Sustipan može nositi takav status.

U Splitu, dapače, postoje dva spomen-groblja, i to na Lovrincu: spomen-groblje hrvatskih branitelja i spomen-groblje njemačkih vojnika, ali i spomen-kosturnica palih boraca NOB-a. Spomen-groblja u Hrvatskoj ima priličan broj, a najpoznatije je Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru.

Na pitanje tko je ovdje u pravu, a tko u krivu, odgovor se krije u arhivu; valja provjeriti je li 1995. godine Gradsko vijeće Splita donijelo odluku da se Sustipan nazove spomen-groblje ili tek spomen-park.