Eto što malo vitra učini, navuče Splićanke da odmah iz ormara izvuku ultimativni modni hit, krznene bundice i odvedu ih u šetnju. I to na novu Rivu, na Žnjan, koji je u nedjeljno prijepodne bio pun kao šipak.
Jedva se nalazilo mjesto na parkingu. Još ga je teže bilo pronaći na zemljanom platou, još više na klupama pored mora. Najteže je bilo upikirati praznu sjedalicu u kafićima. Kibicirala se sa šetnice i hvatala u letu prije nego što je netko drugi dohvati.
Sve je izašlo vani, mlade cure u pratnji prijateljica, momaka, momci, dica, roditelji, bebe, penzići, novopečene bake i dide s unucima u kolicima, kućni ljubimci, trkači... Split se sjatio na novu veliku promenadu, hvatao vitamin D, šetkao gore-dolje, uživao u suncu i moru, radio selfije, naprosto uživao u proliću usrid zime, kojem je malo soli davala sitna burica.
Primijetili smo dvije stvari na žnjanskoj šetnici: hvala Bogu, nema romobila! Eto da i to čudo konačno vidimo i osjetimo pritom čari jedne najobičnije lijene nedjeljne šetnje lišene mahnitavaca koji ruše i sebe, još gore i nevine žrtve što im se nađu na putu. I drugo, kako li smo nestrpljivi da se na šetnici svečano prereže vrpca i otvori slobodan put prema Stobreču.
Eto toliko da neki izdržati ne mogu pa skaču kao tigrovi preko ograde i kreću u izviđanje. Ajde, pravit ćemo se da ih nismo vidjeli, pogodio nas je još jedan lipi dan, sto veselih ćakula, još uvijek i božićni ugođaj, a skoro i dolazak nove. Sve je dobro, što god bilo da bilo, još uvijek znamo guštati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....