Zapetljali smo se u priču o Poljudu, vrtimo se ukrug, sami sebi lovimo rep.
Vlast se prvo pozivala na struku i sigurnost stadiona, koja je, kažu, upitna. Zapravo, prvo je bila upitna, pa nije, pa "može stat"..., a kad je resorno ministarstvo dalo do znanja da se isti ne smije rušiti, već samo obnavljati jer je riječ o zaštićenom kulturnom dobru, o poštivanju zakona, gradski su oci opet tražili od arhitekata i statičara jedini odgovor koji im paše: rušenje Magaševa remek-djela.
No kako je javnost, a ne samo struka, osjetljiva na diranje spomenika vremena, a Poljud to svakako jest, sad se i splitski gradonačelnik Tomislav Šuta i predsjednik Hajduka Ivan Bilić – vrpolje. Obojica su trčali pred rudo osokoljeni podrškom navijača koji bi srušili "ukleti stadion na kojem se tako dugo nije i očito ne može osvojiti titula". Zaletjeli su se Šuta i Bilić s prognozama i vizijama, a da nisu prethodno podrobno razmotrili materiju, izvagali sve apotekarskom vagom.
Bude li Šuta tvrdoglavo inzistirao na rušenju, s obzirom na bilo javnog mnijenja, birači će ga deklasirati na izborima, a novi Poljud očito mu je ideja za novi mandat jer se radi o projektu na dugom štapu. Od sada pa do sedam, osam godina.
Ivan Bilić će također osjetiti gnjev navijača. Možda ima Torcidu na svojoj strani, ali ona popunjava samo jednu tribinu; ostatak stadiona je rezolutno protiv: ne damo Poljud i – gotovo!
Zato su Grad Split, Hajduk i Naš Hajduk, kao glavni zagovaratelji "taracanja" stadiona iz 1979. godine, napravili puni krug i vratili se struci koja ne znajući što reći naručiteljima konzultantskih usluga i javnosti, a ne prodati obraz, pljunuti sami sebe, oteže s odgovorima.
A točan odgovor što i kako s Poljudom, krije se u ne tako davnoj prošlosti. Nije ovo, naime, prvi put da su se Splićani našli pred teškom dilemom rušiti ili obnavljati nešto što grad čini gradom i što je dio njegove razglednice po kojoj ga prepoznaju oni "sa strane"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....