– Lete nam rakete i dronovi preko glave kao da se nalazimo u nekom ratnom filmu. Sve mi to djeluje nestvarno, ali je nažalost itekako stvarno, pogotovo od kada nam je nekih milju i pol od broda pao projektil. To se dogodilo nedugo nakon što sam ja kao drugi časnik palube došao u gvardiju (brodska straža) u ponedjeljak iza 12 sati. Pao je taj projektil u more, grunulo je, diglo se more i nije bilo nimalo ugodno. Zaista nestvarna scena. Čovjek jednostavno ne zna kako se ponašati u takvom trenutku. Cijela posada je došla na zapovjednički most, zavladala je psihoza, uvukao se strah. No, situacija se smirila i što se duže nalazimo ovdje, to više počinjemo prihvaćati ovu situaciju – rekao nam je Sinjanin Tomislav Tadić, drugi časnik palube na trgovačkom brodu inozemne brodarske kompanije, koji se od nedjelje nalazi na sidrištu u blizini kuvajtske obale.
Brod dužine 183 metra nalazi se na unutarnjem sidrištu u blizini obale Kuvajta i čeka ukrcaj tereta.
– U nedjelju smo stigli, bacili sidro i nalazimo se na unutarnjem sidrištvu, a oko nas ima još 15-20 brodova koji su također na sidrištu. Ovaj sukob traje dan-noć, po sat vremena, pa onda budu prekidi od sat vremena. "Rat" se vodi sat vremena, tada lete dronovi, projektili, rakete i jasno se vidi kako te projektile gađa proturaketni sustav. Sve je jako dramatično, zaista kao u nekom filmu ili nekoj videoigri, samo što je ovo stvarna situacija. Onda u jednom trenutku sve prestane, bude neko primirje od sat vremena, pa sve ispočetka. Noć je posebno dramatična, kada padne mrak jasno se vidi kako protuzračna obrana "para" nebo i čuje se jako puno eksplozija i jasno se vide bljeskovi, kako na nebu, tako i na zemlji – govori Tomislav.
Naš sugovornik navigaje već 14 godina.
– I prije sam bio u opasnim zonama, recimo tamo u blizini somalskih pirata, na izlazu iz Crvenog mora, ali ne može se mjeriti s ovim stanjem – kaže Tadić.
Da bi došli do Kuvajta, brodom su morali proći kroz Hormuški tjesnac, koji je širok 33 kilometra i kroz koji godišnje prolazi 25 posto cjelokupne proizvodnje nafte u svijetu. Kada bi se taj tjesnac zatvorio, čime Iranci prijete, poremetila bi se opskrba naftom u cijelom svijetu, nafta bi poskupjela i poskupjeli bi svi proizvodi na tržištu. Cijeli svijet se nada da do toga neće doći, jer bi se ekonomska kriza koja bi se tada stvorila mogla usporediti s onom iz 2008. godine.
– Mi smo Hormuz prošli u nedjelju, još je bio otvoren, ali su ga 14 sati nakon našeg prolaska zatvorili. Sada se tamo, u blizini Hormuza, nalazi veliki broj tankera koji su nakrcani naftom i koji čekaju da se tjesnac otvori kako bi mogli proći i dalje nastaviti plovidbu prema svojim odredištima. Valjda neće dugo čekati, nadamo se da će svemu brzo doći kraj – kazuje Tomislav Tadić.
Imate li informacije od vaše kompanije ili agenta broda do kada ćete biti na sidrištvu, odnosno kada ćete moći ući u luku na ukrcaj tereta kako biste što prije napustili to područje?
– Stalno dolaze nove informacije, mijenjaju nam terminale za ukrcaj, iako je dosta terminala prazno. Govore da nam uplovljenje u luku ne dozvoljavaju loši vremenski uvjeti, koji ruku na srce i nisu loši. Pitali su nas koliko hrane na brodu imamo. Na brodu je ukupno 25 članova posade iz svih krajeva svijeta, a ja sam jedini Hrvat na brodu. Svi smo živi i zdravi i nadamo se da će tako i ostati – zaključio je ovu priču Tomislav Tadić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....