U centru grada, u mračnoj šupi, bivšoj praoni bez prozora, u svega 20 kvadrata koji glume stan, događa se jedna od najtežih, najmučnijih priča splitskog siromaštva i jada. U najgorim uvjetima tu žive 43. godišnji brat i 50. godišnja mu sestra, osobe s poteškoćama, socijalni slučajevi. Prostor je gradski, hrane se u menzi, žive od ono malo socijalne pomoći. I nikad i nikome se na svoj užas potužili nisu. Nisu sami u tom stanu. Društvo im prave miševi, štakori, žohari, crvi. Uvlače im se u ormare, namještaj, kreću se po njihovim krevetima. Plaze im po tanjurima, ostavljaju izmet po hrani koju u taj svoj dom, jer ovo je njihov jedini dom, donesu iz menze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....