Ugazija san u g…. prvog dana novih cijena parkirališta na Starome placu. Subota ujutro, parking skoro prazan, mislin: zima je pa ljudi nisu došli. Ali ovi parking je uvik pun, liti, zimi, kiša, snig, sunce… Ima san važnijih briga. Ali prava briga je došla sat i pol kasnije. Na kućici pružan pripremljena dva eura.
– Bili ste skoro dvi ure. To je pet.
– Čega pet? Sati?
– Eurića. Parking je poskupija. Dva eura prva ura, tri eura ostale. Kako vi to ne znate, a uvik ste po gradu.
– Toliko je na Rivi, za bogatune i turiste.
– E, a sad vam je i ovde. Mogli ste bit komodniji da ste stali na Rivu.
Ništa, šta ćeš, platiš. Ali zašto?
Kome je palo na pamet
Odakle ideja da se usrid zime, misecima daleko od sezone, dakle samo za obične građane, udara tolika cijena parkinga. Za nas kojima je lakše shvatit koliko je to para, prevodin na starohrvatski: 37,5 kuna! Liti je još i luđe, prva ura četiri, svaka druga po pet eura.
– Stari plac je vrlo atraktivna lokacija u centru i gotovo polovicu korisnika čine stranci – objasnija je Davor Matošić, direktor "Split parkinga", dodajući da će se prihodi od ovih parkinga iskorist za garaže i parkirališta u drugim dijelovima grada. Na mojoj Plakaluši, bome, neće.
Nema ni metra prostora za novu garažu ili parking, a tako je otprilike i u svin ostalim četvrtima blizu centra. A kad se usudin doć u grad auton, a to je samo kad se doli ne guzlaju turisti, onda me tuče. Tako da više ne dolazin.
I po čemu je to, direktore, Stari plac atraktivan ka Riva? Parking je uzak, nevješti šoferi razbijaju auta na one puste branike, svi su škorcani i krivi. I u ovo doba godine koriste ga jedino građani.
Kaže kako imamo po staroj cijeni parking u Svačićevoj, sto metri dalje. A taj je uvik zauzet autima stanara koji onde imaju pravo na povlaštene cijene, i neka imaju. Ali ne činite nas ludima.
Nije čudo šta su Splićani ispalili na ovo. Moga se nać kompromis, da zimi ostane po euro, a liti diži. Ili da je pravde, da građanima ostane uvik euro, ali to je znanstvena fantastika u našemu gradu. U kojemu su građani odavno postali suvišni nasuprot fureštima i njihovin takujinima kojima se sve prilagođava.
Lipo nan je diretur parkinga reka, većinon stranci parkiraju na Stari plac, a ti stranci, razumite, to smo postali mi u nekadašnjem svome gradu!
Poskupija je parking, poskupila je kava, poskupilo je piće, poskupila je spiza u kafićima i dućanima, u Splitu više nego u ciloj zemlji, s jednon te iston skužon: turisti mogu platit, tako je i u njih doma. Pa zašto in onda i ovde ne bi bilo ka doma. A di je u toj priči građanima Splita – doma?!
U ovome gradu odavno se osjećamo suvišni. Bezočna laž kako je masovni turizam podiga kvalitetu života, a posebno standard – baš svima, samo je bezočna laž. Čak 70 posto građana ne bavi se turizmom niti ima prihode od turizma. Masovni turizam na raskalašeni, splitski način, oteža in je život u sezoni sa iljadu strana. A od toga nemaju ništa, osim gužve, zagađenja i nenormalnih poskupljenja. Dapače, sa strahon pametni čovik gleda kako se cila jedna regija oslonila samo na tu jednu granu s bananama.
Banovina u neboderu
Koji gradonačelnik po redu najavljuje kako će iselit zgradu Banovine, da bi se tamo otvorija hotel – za turiste – a gradska uprava će u neboder u Lori. Kažu, građanima je teško dolazit na Zvončac. A šta pusti građani imaju radit po Banovini? U životu nisan bija privatno tamo, a virujen ni većina nas.
Na koncu, ko je bija po svitu vidit će kako su gradske uprave u reprezentativnin zgradama na atraktivnin lokacijama, u Italiji ih moš obić ka povijesnu znamenitost. To govori i o gradu u koji si doša. Banovina nije u centru, ali je reprezentativna zgrada građena za administraciju, a ne za hotel. Gradska uprava u gradu starome ka šta je Split nije samo naslaga bloketa, nego ima i dublje značenje, očito skriveno današnjemu plitkome dobu.
Zgrada Hrvatske gospodarske komore na Matejuški – isto postaje hotel, glavna Pošta već odavno je hotel. Sve hotel. Nekad se sprdalo da bi Split tribalo pokrit cirkuskin šatoron, a danas bi najbolje bilo da se sve pritvori u jedan veliki hotel. A ono šta je za građane u – sirotište.
Umisto da zimi jeftinin parkinzima vabimo ono malo građana u centar, sad ih tiramo da rade još veći nered tražeći misto po ionako zatrpanin ulicama, dok će parking na Placu stat prazan. Čekat će turiste. Ka i zaključani kafići i restorani po gradu. Obična raja nema para za te gušte.
Ne grintan samo ja, pukli su roditelji i bake dice koja recimo cilu zimu idu u Glazbenu školu, oni šta još idu u kazalište, svima je diglo paru ovo poskupljenje. Dvi, tri ure u teatru ili dok dočekaš da ti dite završi s nastavon, platit ćeš gotovo deset eura. Možda je mali detalj, ali to je još jedna izgubljena bitka; deset nula za turiste, a kontra građana. I nije istina da je parking u Splitu jeftin, pitanje je samo za koga. Većina ljudi teško živi i taj "nebitni" euro puno in znači. A ako je i jeftin, pa šta da je jeftin, neka ostane jeftin jer je sve drugo bolesno skupo.
Znaš šta, bilo bi najbolje da se na Placu napravi jedan veliki hotel, u Glazbenu školu – koja je zadnja ostala u centru – isto hotel, a i kazalište da bude lipi hotel. Sve drugo da priselimo u trgovački centar na periferiju. I tako smo svi potirani tamo ka ovce u pojatu. A najlipše, onde je parking – mukte!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....