- Majka sam djeteta osmog razreda osnovne škole. Moje dijete je trenutno na ekskurziji, ali ja sam emocionalno potresena i plačem cijelo jutro. U liftu skrivam suze kako ne bih morala objašnjavati susjedima zašto plačem, a plačem jer jedan od najboljih učenika u razredu moga sina nije mogao otići s njima na ekskurziju. Umjesto toga, dječak tužan tumara oko kuće. Njegovi roditelji imaju jako puno djece pa mu nisu mogli priuštiti odlazak na ekskurziju. Da sam znala da ne ide, ja bih mu anonimno platila cijelu ekskurziju.
Ako ne možemo mijenjati sustav i učiniti školska putovanja i izlete dostupne svima, postoji li način da se upozori roditelje ili razrednike o ovakvim slučajevima pa da se po potrebi pokrenu akcije? Ja bih to učinila, a znam da bi isto učinili i ostali roditel...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....