Iskustvo rada sa žrtvama nasilja, ženama i djecom, iznijela je Marta Grbić Barač, voditeljica Caritasova Skloništa za žrtve nasilja u Splitu, u kojem je osigurano 12 kreveta. U svom izlaganju istaknula je kako Caritas već 15 godina skrbi o ženama žrtvama nasilja, pružajući im hitnu zaštitu, smještaj i podršku u procesu oporavka.
– Rad sa žrtvama ne završava samo osiguravanjem sigurnog prostora, nego uključuje niz koraka koji ženu vode od krizne stabilizacije do ponovne samostalnosti. Po modelu rada sa žrtvama, prvi korak je krizna stabilizacija. Ona uključuje prijavu nasilja, procjenu sigurnosti, smještaj i zaštitne mjere. U toj fazi posebno su važne krizna podrška, procjena rizika te usmjerenost na osnovne životne potrebe i prilagodbu. Nakon toga slijedi faza oporavka i osnaživanja. U njoj se utvrđuje startna pozicija žene kroz sudske i druge postupke, prava, socijalni, zdravstveni, odgojno-obrazovni i psihološki status. Psihološki oporavak uključuje individualni i grupni rad, grupe podrške, radionice, psihoedukaciju te podršku u odnosu s djecom – vijećnicima Županijske skupštine iznijela je voditeljica Caritasa, pa nastavila:
– Poseban naglasak stavlja se i na osnaživanje, rad na samopoštovanju i granicama, oporavak od traume te praćenje kroz svakodnevne životne izazove. Naime, moram upozoriti i na probleme s kojima se žene suočavaju nakon izlaska iz nasilnog odnosa. Među njima su neriješena dokumentacija, nezaposlenost, pitanje vrtića i smještaja, ali i niz administrativnih i životnih prepreka koje otežavaju osamostaljenje. Žrtve se često nađu u začaranom krugu: bez dokumenata teško ostvaruju prava, bez posla teško dolaze do stana, a bez stabilnih uvjeta teško organiziraju svakodnevni život za sebe i djecu. Upravo zato, osim sigurne kuće, ključan je nastavak podrške i nakon izlaska iz krizne situacije.
U izlaganju je predstavljena i važnost posttretmana, odnosno podrške nakon izlaska iz skloništa. Ona uključuje fond pomoći, terapijski rad te praćenje i podršku kroz mentorstvo.
– Cilj takvog pristupa je pomoći ženama da ponovno izgrade osjećaj sigurnosti, povjerenja i kontrole nad vlastitim životom. U završnoj fazi rada naglasak je na planiranju, procjeni vještina, jačanju zapošljivosti, financijskom planiranju, životnim vještinama, karijernom savjetovanju te stambenom i životnom planiranju. A jedno od ključnih pitanja s kojima se žrtve suočavaju nakon nasilja jest osjećaj sigurnosti.
Istaknula je Grbić Barač, govoreći o iskustvima žena, i strah koji ostaje i nakon fizičkog udaljavanja od nasilnika:
– "Hoću li ja ikada više biti sigurna, hoću li moći živjeti bez okretanja preko ramena i pitanja prati li me on?" pitanje je koje, kako je naglašeno, najbolje opisuje dugotrajne posljedice nasilja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....