Zašto jednostavno, kada može komplicirano?
Tako bi se mogla nazvati ova priča o jednom, kako kažu, "tematskom parku", koji bismo mi radije nazvali "tematski parking", i to divlji, u centru grada, gdje svatko parkira kako zna i umije i gdje je prikladnije za kišnih dana da se u blatu toga divljeg "tematskog parkinga" igraju i valjaju svinje nego da ljudi pokušavaju ući u svoje automobile.
Godinama stanovnici Starčevićeve 32 i okolnih nebodera (plavi neboderi) u splitskom kotaru Lovret, između Starčevićeve 32 i Puta Glavičina 2, muku muče s divljim parkiranjem oko svojih zgrada.
Zbog činjenice da na tom mjestu svatko parkira, a ne odlaze na parking iza dva splitska suda, jer se tamo mora parking i platiti, zemljani teren oko tih zgrada više izgleda kao neko poljoprivredno dobro. Na terenu je more blatnjavih rupa.
Godinama stanovnici okolnih nebodera "obijaju vrata" i traže pomoć Grada, ne bi li se barem donekle taj teren priveo svrsi, uredio, ozelenio ili napravio pravi, a ne divlji parking. No odgovor je uvijek isti, od "vidjet ćemo" do one "vezane su nam ruke, jer to nije gradski teren".
Pa čiji je to teren, koji se nalazi u dijelu grada koji je udaljen pet minuta pješice od centra grada?
Opet su stanari kontaktirali Grad i zaista treba istaknuti da su iz Grada u tili čas reagirali i provjerili što se i koliko može napraviti, odnosno pomoći stanovnicima.
Odgovorili su kako je to već poznata lokacija (odnosno kako su se stanari već bunili, op.a.), koja je uknjižena na RH (rekli bismo narodnim rječnikom, zemlja u tom dijelu Splita je državno vlasništvo) i to je u naravi parking oko zgrada. Da, to jest parking, ali "divlji", da "divljiji" ne može biti.
Stoga bi, prema mišljenju onih koji razumiju problematiku, trebalo vidjeti s komunalom da se taj dio proglasi komunalnom infrastrukturom, ali se ta i takva odluka treba donijeti na Gradskom vijeću te se onda moraju razriješiti odnosi s RH, odnosno da RH tu zemlju, taj divlji parking, prepusti Gradu.
Sljedeće pitanje stanovnika "plavih" nebodera bilo je može li se barem na tom parkingu nabaciti šljunak, dva dana dovesti građevinsku mehanizaciju, izravnati teren, pokrpati rupe...
Odgovor je sljedeći, a svakako treba naglasiti da je teren već jednom, prije 15-20 godina, saniran šljunkom, kada su rupe zakrpane. No, od tada je stotine tisuća automobila tu parkiralo i, naravno, rupetine su se ponovno ukazale, samo ovaj put puno veće.
– Ne ulazimo i ne uređujemo "parkinge" koji nisu naši. Davno prije su to radili pa smo imali probleme – kratak je bio odgovor.
A kakve su probleme imali oni koji su tada krpali rupe?
Pa jednostavne, jer su tada, prije 15-20 godina, u svom gradu, zakrpali rupe, koje nisu u vlasništvu Grada, već u vlasništvu RH, a budući da je zemljište u vlasništvu RH, pa su valjda i te rupe državne.
Dakle, rješenje je "snimit" situaciju i nakon toga donijeti odluku o proglašenju komunalne infrastrukture i uknjižiti taj dio grada na Grad. Za kraj, zaključak što se tiče samog uređenja: nikakvi veliki radovi se ne mogu izvoditi, a i mali su upitni jer je ta površina po GUP-u Z3. A taj Z3 je "tematski park".
Vjerujemo kako bi stanovnici tog dijela grada bili zadovoljni kada bi se taj teren barem poravnao šljunkom, sanirale "državne rupetine" pune kiše i blata i donekle upristojio taj prostor. Možda je rješenje da sami kupe šljunak, uzmu lopate i maškline u ruke, iznajme jedan nabijač ili, narodnim rječnikom, valjak i krenu u radnu akciju, kao u neka prošla vremena.
Eto, mi smo napisali priču koja muči povelik broj stanovnika ovog dijela Splita, a zasigurno nije jedina ovakva. Sada je red na Gradu i Gradskom vijeću da učine nešto – da uknjiže "državne rupetine" i od njih naprave "gradske rupetine" pa ih saniraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....