Visoki Trgovački sud potvrdio je u cijelosti presudu splitskoga Trgovačkog suda iz siječnja ove godine prema kojoj je odbijen tužbeni zahtjev tvrtke "Mejaši deveti" d.o.o., koja je od Grada Splita tražila isplatu 8.842.178,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. studenoga 2016. godine, što bi danas iznosilo više od 17 milijuna eura. Zauzvrat, pravomoćno je odlučeno da "Mejaši deveti" moraju platiti Gradu više od 338 tisuća eura troškova postupka.
Ovom je, dakle, pravomoćnom presudom splitska gradska blagajna postala "bogatija" za navedene milijune eura, a sve zahvaljujući trudu gradskog odvjetnika Kruna Peronje (da ne bude zabune, ne radi se o nekadašnjem HDZ-ovu županu i nemaju nikakve međusobne veze – op.a.).
Isti je odvjetnik zastupao i Grad Split u razvikanom postupku "Spaladium Arene" protiv banaka i Sportskog grada TPN-a, koji je konačno završio u ožujku 2023. godine, kada je Vrhovni sud odbacio prijedlog banaka za dopuštenje revizije, te je i tu gradska blagajna postala bogatija za više od 100 milijuna eura.
No vratimo se "Mejašima". Milijune eura od Grada tvrtka "Mejaši deveti", koja je pak u vlasništvu tvrtke "Mejaši prvi", koja upravlja trgovačkim centrom "Mall of Split", potraživala je kao naknadu vrijednosti nekretnina koje su u stvarnosti rotor Vukovarske ulice prema trgovačkom centru i ceste oko samog trgovačkog centra. "Mejaši deveti" podignuli su tužbu smatrajući da su predmetne nekretnine prema Zakonu o cestama stekle status nerazvrstanih cesta koje su u vlasništvu Grada Splita i za to su potraživali naknadu.
Tvrtka "Mejaši deveti", koju su zastupali odvjetnici Marijo Vuković i Mladen Parčina u tužbi podnesenoj u listopadu 2019. godine, tvrdila je da je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina koje su u stvarnosti nerazvrstane ceste, a koje su postale vlasništvo Grada nakon odluke Gradskog vijeća o dodjeljivanju imena u studenome 2016. godine.
Radi se o Ulici 6. domobranske pukovnije HV-a, ukupne duljine 315 metara, koja povezuje križanje Ulice Zbora Narodne garde i Domovinskog rata s Vukovarskom ulicom i koja je izvedena kod spoja na Vukovarsku ulicu do prodajnog centra "Mall of Split", u dužini od oko 200 metara, te Ulici 158. brigade HV-a, što je nova ulica od rotora kod "Malla", sjeverno od Ulice Josipa Jovića oko 300 metara do planirane ulice Put Smokovika. Dakle, u pitanju je ukupno 4692 četvorna metra zemljišta, a "Mejaši deveti" tražili su naknadu troškova građenja cesta te troškove ulaganja u zemljište navedenih prometnica.
Da bude jasnije, tvrka "Mejaši" d.o.o. Zadar, čiji je član uprave bio Kristijan Gelo, krajem svibnja 2006. godine od "Končar električnih uređaja" kupila je nekretnine. Krajem listopada 2010. godine tvrtka "Mejaši" prebacuje sjedište u Split te je onda odlučeno da se ugasi i podijeli razdvajanjem na devet firmi "Mejaši", od 1 do 9, te da se dijelovi imovine prebace na te novoosnovane firme u kojima je, svakoj od njih, direktor baš Gelo.
Znalo se, prilikom dijeljenja tvrtke, koje točno nekretnine ili dijelovi nekretnina pripadaju u vlasništvo i posjed koje od novih tvrtki. Ugovorom između svih novih društava bilo je ugovoreno da će svi tereti i zabilježbe prijeći na te tvrtke, dok je firma "Mejaši prvi" d.o.o., koja je investitor i u ugovornom odnosu s Gradom Splitom, dobila brisovno očitovanje za suvlasničke dijelove na kojima je kao založni vjerovnik bila upisana Hypo Alpe Adria Bank.
Grad Split je tijekom cijelog postupka isticao prijevarno ponašanje povezanih društava "Mejaša prvih" i "Mejaša devetih" i njihova direktora Kristijana Gele jer su "Mejaši prvi" d.o.o., prema ugovornom odnosu s Gradom Splitom iz 2011. godine, bili u obvezi financirati izradu projekata, otkupiti nekretnine na trasi prometnice, izgraditi ceste i predati ih s uporabnom dozvolom bez ikakve naknade Gradu Splitu.
Po onome što je tijekom postupka isticao odvjetnik Peronja, "Mejaši deveti" su uz pomoć povezane tvrtke "Mejaši prvi" postupali prijevarno prilikom sklapanja ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano uz izgradnju "Mall of Split" od 2. rujna 2011. godine, jer su već tada znali da "razdvaja i dijeli investiciju s jedne strane na gradnju trgovačkog centra na tvrtku ‘Mejaši prvi‘ d.o.o., dok su s druge strane zemljišta, a u naravi prometnice koje je trebala izgraditi tvrtka ‘Mejaši prvi‘ d.o.o. (zbog čega je od Grada Splita dobila urbanistički bonus), razvrgnućem postala vlasništvo društva ‘Mejaši deveti‘ d.o.o.".
– "Mejaši deveti" se koriste troškovima koje su imali "Mejaši prvi", a glede kojih "Mejaši prvi" nemaju pravo tražiti nikakvu naknadu od Grada Splita upravo zbog dobivenog urbanističkog bonusa. Radi se o povezanim društvima, pri čemu društvo "Mejaši prvi" d.o.o., pod "plaštom" "Mejaša devetih" d.o.o. pokušava ostvariti nepripadajuću materijalnu korist.
Ova je okolnost odlučna za razumijevanje cijele stvari, posebice kada se uzme u obzir da je investitoru odobren urbani bonus upravo, među ostalim, i radi izgradnje prometnica koje se namjeravaju izgraditi... Firmi "Mejaši deveti" dobro je poznato da postoji obveza "Mejaša prvih" postati vlasnik tog zemljišta, izgraditi na njima prometnice i predati ih Gradu u posjed bez prava na novčanu naknadu troškova koje je u svezi s time imao. Upravo zbog odricanja od tog prava, "Mejaši prvi" d.o.o. su od Grada Splita ostvarili urbanistički bonus koji se može mjeriti u milijunima eura – tvrdio je tijekom postupka odvjetnik Peronja.
– Nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina navedenih troškova građenja predmetnih prometnica, niti je obrazložio na što se odnose troškovi ulaganja i ovisni troškovi koje navodi u tužbi....
Iz spisa ne proizlazi da je za predmetne prometnice izdana uporabna dozvola niti drugi akt na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, što predstavlja dodatnu pretpostavku za nastanak statusa nerazvrstane ceste. Naprotiv, iz spisa proizlazi da su prometnice izgrađene bez građevinske dozvole te da je nadležnim rješenjem naloženo njihovo uklanjanje.
Navedena okolnost, u međusobnoj povezanosti s činjenicom da za predmetne prometnice nije izdana uporabna dozvola niti drugi akt kojim je dopuštena uporaba građevine, uz dodatne okolnosti da se predmetne prometnice ne nalaze na Popisu nerazvrstanih cesta Grada Splita i da u spisu ne postoji dokaz da je tuženik preuzeo predmetne prometnice na upravljanje i održavanje, upućuju na zaključak da nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje statusa nerazvrstanih cesta kao javnog dobra u općoj uporabi.... slijedom čega tuženik nije dužan platiti tužitelju utuženi iznos – stoji, među ostalim, u pravomoćnoj sudskoj presudi VTS-a koju potpisuje sutkinja Branka Šabarić Zovko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....