U povodu 26. listopada, Dana oslobođenja Splita, potpredsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca Tomislav Bogović uputio je poruku sugrađanima. Dotaknuo se slavne antifašističke prošlosti grada, tradicije Hajduka i važnosti suprotstavljanja svakom obliku ideološkog ekstremizma u današnjem društvu.
– Ovdje smo kako bismo obilježili 26. listopada – dan kada je 1944. godine naš grad zbacio okove fašističke i nacističke okupacije. Dan kada je kišna splitska Riva bila pretijesna za sve one koji su izišli pozdraviti osloboditelje – borce Osmog dalmatinskog korpusa NOV-a, i kada je preko cijele naslovnice tek "rođene" Slobodne Dalmacije stajala samo jedna rečenica: "Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije."
Godinama smo ovaj datum obilježavali vjerujući da govorimo o prošlosti. Vjerovali smo da je i lekcija iz četrdesetih godina prošlog stoljeća u ovom gradu zauvijek naučena i krvlju zapečaćena. Ali danas, u listopadu 2026. godine, nemamo pravo na prigodničarske govore. Jer samo desetak dana uoči ove obljetnice, ulicama našeg Splita – ulicama kojima su nekada marširali crnokošuljaši i nacističke patrole – ponovno su odjekivali pokliči Adolfu Hitleru, ponovno se zazivao Auschwitz, ponovno se pozivalo na genocidne politike.
I kao da ta sramota nije bila dovoljna, 18. listopada 2026. godine svjedočili smo još nečemu opasnijem: javnoj obrani neobranjivog. Dočekali smo službeno priopćenje vodstva Torcide u kojem nema ni riječi kajanja, ni trunke srama, ni mrvu ljudskosti. Umjesto isprike svome gradu i svome klubu, uvjeravaju nas da mi "ne razumijemo kontekst". Uvjeravaju nas da je zazivanje Hitlera i plinskih komora u 2026. godini samo "navijački repertoar", "folklor" i "prepucavanje", a da su svi oni koji se nad time zgražaju histerici i lešinari. Naravno, ne znači da je to ujedno i mišljenje velike većina torcidaša i članova Hajduka pa to ovom prilikom posebno ističem.
Na današnji dan, na Dan oslobođenja Splita, moramo se glasno usprotiviti ideološkom ludilu, da nas čuje cijela Hrvatska i cijela Europa: U Splitu ne postoji kontekst u kojem je Adolf Hitler prihvatljiv! U Splitu ne postoji navijački folklor koji opravdava Auschwitz!
Jer kakav je to "kontekst" u gradu u kojem su fašisti 1942. godine demolirali jednu od najstarijih sinagoga u Europi, na vrhu Židovskog prolaza spalili knjige i svetinje naših sugrađana, a godinu kasnije nacisti i ustaše deportirali splitske Židove u logore smrti? Kakav je to "navijački štos" u gradu koji je od svojih 40-ak tisuća predratnih stanovnika dao 12.500 partizanskih boraca, u gradu u kojem je svaki drugi čovjek bio dio antifašističkog pokreta otpora, i u kojem je 1500 naših mladića i djevojaka izgubilo živote?
Oni koji danas pod kapuljačama dižu desnicu i pjevaju o nacističkim logorima, pa se potom skrivaju iza priopćenja u kojima glume žrtve "institucionalnog progona" i pričaju o "dimnim zavjesama", nisu nikakvi buntovnici protiv nepravde i korupcije. Pravi buntovnici ne slave krvnike. Pravi buntovnici ne zazivaju plinske komore. Pravi splitski i dalmatinski buntovnici bili su golobradi mladići iz Prvog splitskog partizanskog odreda koji su u kolovozu 1941. godine, nakon smrtne presude prijekog suda NDH-a, stali pred streljački vod u Ruduši. Pravi splitski i dalmatinski buntovnici bili su pripadnici 4., 114., 141. i 158. brigade Hrvatske vojske koji su u Domovinski rat krenuli iz školskih klupa i s navijačkih tribina.
A što reći o sramoćenju Hajduka? Nemojte nas uvjeravati da se nacističkim pokličima brani čast Hajduka. Hajduk nisu osnovali širitelji mržnje, nego slobodarski splitski studenti. Hajduk je klub koji je 1941. godine odbio Mussolinijeve ponude, odbio postati "AC Spalato" i odbio igrati u fašističkoj ligi. Hajduk je klub čiji su igrači u svibnju 1944. godine prebjegli iz okupiranog grada na slobodni Vis kako bi pred cijelim svijetom predstavljali antifašističku Hrvatsku.
Međutim, ovaj nemili događaj nije "pao s neba". On je plod dugogodišnjeg kukavičluka, politike "dvostrukih konotacija" i straha od glasne manjine koja je uzurpirala pravo da određuje što je domoljublje i što je ljubav prema jednom gradu. Predugo su institucije, politika, pa i sportske uprave okretale glavu, nadajući se da će mržnja proći sama od sebe. Ne, neće proći sama od sebe. Fašizam nikada ne prolazi dok mu se građani otvoreno ne suprotstave. Oslobođenje Splita nije završilo 1944. godine – ono traje svaki put kada moramo obraniti obraz našega grada od pogubnog neznanja, "kulture" mržnje i povijesnog sljepila.
Zbog onih koji su prije 82 godine slobodu platili svojim životima, naša je dužnost da danas ne šutimo, nego da svima, a posebno mladima, jasno poručimo: Volite svoj grad, volite svoj klub, budite glasni, budite prkosni i tražite pravednije društvo – ali nikada, baš nikada, ne dopustite da vam pod krinkom ljubavi prema Splitu i Hajduku podvale ideologiju onih koji su ovaj grad palili, rušili i naposljetku prodali.
Split je bio i ostat će grad slobode, grad otvorena srca i nepokorena duha. Neka nam Split i dalje bude na ponos hrvatske Dalmacije! Sretan vam Dan oslobođenja Splita! – zaključuje Bogović, potpredsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca grada Splita.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....