Prije punih 50 godina skupa su sjeli u školske klupe, sada su se opet okupili: ‘Kao da je prvo zvono zazvonilo jučer...‘

Generacija 1967./68., nakon punih pedeset godina, ponovno se okupila kako bi obilježila prvi dan svojih školskih dana, sada već davne 1974. godine.

Nekadašnji učenici razreda 1.a, 1.b, 1.c i 1.d Osnovne škole ‘Bratstvo i jedinstvo‘ (danas OŠ Bol) ponovno su sjeli jedni pokraj drugih, a kroz smijeh, pokoju suzu i stisak ruke vratila su se sjećanja na zgode i nezgode koje je vrijeme samo dodatno uljepšalo.

Bila su to neka druga vremena. Školska godina započinjala je početkom rujna, a prvašići su u školu dolazili u urednim pregačama, noseći jednostavne kožne torbe. Učilo se pisati krasopisom, pažljivo i strpljivo, u “teke s crtama”, uz pero, tintu i drvene olovke koje su ostavljale tragove ne samo na papiru, nego i u životu.

I upravo je taj skromni početak urodio plodom naše generacije 67/68. Na ovom susretu, bez razlike na obrazovanje, životni put ili zvanje, svi su ponovno bili jednaki … djeca iz istih školskih klupa.

Od “izgubljene” do ponovno pronađene generacije, prisjetili smo se i onih kojih više nema među nama, ali koji i dalje žive u našim pričama, uspomenama i požutjelim fotografijama.

Pedest godina prošlo je gotovo neprimjetno. A nama se čini kao da je prvo školsko zvono zazvonilo tek jučer.

Jer, pedeset nam je godina tek.

Tekst napisao – Marko Šurija (učenik tadašnjeg 1.d)