Prof. dr. sc. Viktorija Car voditeljica je Samostalnog studija Komunikacija i mediji Sveučilišta u Splitu. Nakon dvadeset i dvije godine djelovanja na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te angažmana u Programskom vijeću HRT-a i GONG-u, odlučila se vratiti u rodni grad kako bi generacije studenata pripremila za izazove suvremene medijske industrije, te ih osposobila za medijsku i informacijsku pismenost i brojne druge komunikacijske vještine.
Profesorica Car u svom se znanstvenom radu bavila digitalnim informacijskim okolišem, medijskim publikama, vizualnom i političkom komunikacijom te odnosom medija i društva, pa ne treba sumnjati da će svoje znanje, uz pomoć kolega, prenijeti i generacijama splitskih studenata.
Split je grad bogate novinarske tradicije i važnih imena hrvatskog žurnalizma, pa je bilo krajnje vrijeme da dobro izbrušeni zanat dobije i znanstveni okvir.
– Poziv iz Splita došao je u vrijeme pandemije COVID-a 19, kad su nam se presložili prioriteti i kad sam poželjela život u mirnijoj sredini, te da pogled kroz prozor više ne bude siv, nego plav. No ideja o studiju novinarstva na splitskom Sveučilištu seže još u 2008. godinu, a možda i ranije. Razgovarala sam tada s profesorom Inoslavom Beškerom o inicijativi, ali nije se realizirala. Prije četiri-pet godina posložile su se karike i u razgovoru s prorektorima Sveučilišta u Splitu pripremili smo program diplomskog studija novinarstva. Međutim, poslušali smo i preporuku Agencije za znanost i visoko obrazovanje da bi bilo dobro imati i prijediplomski studij. Tako smo kolegica Jelena Jurišić s Fakulteta hrvatskih studija i ja krenule u našu splitsku znanstvenu avanturu.
Program studija ipak ste posložili drukčije nego na drugim sveučilištima?
– Željele smo napraviti specifičan studij koji bi izbjegao probleme s kojima se susreću ostali, pa smo ga priredile više kao studij sociologije medija, s većim brojem kolegija kroz koje studenti uče analizirati i kritički vrednovati medijske poruke, ali i ukupan medijski sustav. Ipak, predmeti nisu samo teorijski, velika je važnost stavljena na metode primijenjenog učenja. Nakon ovog studija studenti mogu nastaviti studirati na diplomskom studiju novinarstva ili nekom drugom srodnom studiju.
Opći je stav kako je riječ o suvremenom i dinamičnom studiju?
– Postigli smo to primijenjenim učenjem, ali i brojnim izvannastavnim aktivnostima. Uz engleski jezik, koji naši studenti poznaju izvrsno, uče i još dva strana jezika kako bi usvojili barem osnovno znanje. U programu su još ovladavanje medijskom, informacijskom i digitalnom pismenošću, teorijski predmeti vezani uz komunikacijske znanosti, ali i rad na akademskoj pismenosti i kreativnom izražavanju. Studenti razvijaju prezentacijske i retoričke vještine, a važan dio nastave čini i praktični rad u medijima. Potpisali smo ugovore s osam medijskih kuća na splitskom području, a studenti sudjeluju i na konferencijama, seminarima, radionicama...
Veliko zanimanje maturanata
Zanimanje maturanata je veliko?
– Istina, više od 300 maturanata označi naš studij kao opciju, a na upisu ih se kandidira 60-ak za 30 mjesta. Premda smo najprije upisali tri generacije po 25 studenata, pokazalo se da su želje puno veće, tako da smo od ove akademske godine povećali upisnu kvotu na 30 redovnih, a upisali smo i osam izvanrednih studenata. Naglasila bih da se kod nas pojam izvanrednih studenata ne odnosi na maturante koji se nisu uspjeli upisati u kvoti redovnih, nego smo primili novinarke i novinare koji su odlučili studirati u zrelim godinama, a imaju dugogodišnju praksu rada u medijima, ali iz raznih razloga nisu završili studij. Želja nam je podupirati ideju cjeloživotnog obrazovanja, ali i omogućiti studentima između kojih je značajan generacijski jaz da se nadopunjuju u znanjima i iskustvima. To zasad funkcionira sjajno.
Jesu li opterećeni, kakva je prolaznost?
– Prosjek ocjena je vrlo visok, također i prolaznost, a odustajanje je ispod 10 posto. Studenti se ponekad žale da im je teško, ali tada ne nastojimo smanjiti obveze, nego promijeniti pristup bez snižavanja kriterija.
Dolaze li izvan splitskog područja?
– Imamo studente iz Zagreba, Siska, Pakraca, Slavonskog Broda, Gospića, Šibenika, Metkovića, s otoka... Praktički iz cijele Hrvatske. Najviše ih je, naravno, iz Splita, ali drago nam je da nas prepoznaju i u drugim sredinama.
Cijeli svijet govori o generaciji Z, u medijima se objavljuju analize njihova karaktera, ponašanja, emocija... Vi ste s njima na prvoj liniji, vaši su studenti, predavali ste različitim generacijama. Jesu li doista toliko specifični?
– Generacija Z je drukčija, ima svoje specifičnosti, kao i sve prethodne generacije. Dolaze s izvanrednim znanjem engleskog jezika, vizualno su pismeni, rođeni su u digitalnom dobu i u tom su smjeru vrlo kreativni. Pretraživači, umjetna inteligencija i golema količina informacija kojoj su izloženi ostavili su praznine u njihovoj općoj kulturi. Često znaju kazati: zbog čega učimo ta pusta imena poput Orsona Wellesa, Hitchcocka... Jer im nove informacije dolaze izvan konteksta. Zbog lake dostupnosti podataka putem interneta ili umjetne inteligencije nemaju potrebu pamtiti, a bez pamćenja nema kreiranja mreže znanja. Vjerujem da će ih naš studij izgraditi u tom smjeru, to je naša zadaća.
Borba ili suradnja s AI-jem
Trebaju li se studenti danas učiti suradnji s umjetnom inteligencijom ili borbi protiv nje?
– Borba protiv nove tehnologije izgubljena je bitka već u startu. Novu tehnologiju treba naučiti koristiti s ciljem podupiranja vlastitog znanja i kompetencija, kao pomoć u učenju, a ne kao zamjenu za vlastiti rad.
U današnjem svijetu medija nije se lako snaći: nekadašnja velika četvorka – novine, radio, televizija i portali – dobila je konkurenciju u društvenim mrežama, streaming platformama, aplikacijama, podcastima, multimediji i interakcijama svih vrsta!
– Pored svega toga, uz izloženost informacijama kao nikad u povijesti ljudske vrste, paradoks je što živimo u vremenu informacijske krize: dezinformacija nikad nije bilo više, anonimni amateri udaraju ritam i određuju nove trendove, autorstvo je sporno, širi se pseudoznanost, prihvaćaju se potpuno netočne informacije... Sve to odstupa od profesionalne prakse na koju smo navikli i građani su zbunjeni.
Kaos u svijetu informacija može biti štetan na nizu područja, od zdravlja do nacionalne sigurnosti, potičući nepovjerenje u znanost i tradicionalne institucije. Građani kao konzumenti reagiraju na različite načine – od zatvaranja u male skupine koje od ukupnih informacija uzimaju samo ono što im odgovara, do onih koji odbijaju pratiti bilo kakve medije.
Kako se izboriti?
– Jedan od važnih preduvjeta je medijska i informacijska, pa i digitalna pismenost. Bitno je da građani kao konzumenti sadržaja nauče kako biti otporni i kako prepoznati vjerodostojne informacije. U tom smjeru bilo bi idealno imati mogućnosti koje će biti dostupne svim građanima – jer su uz pomoć tehnologije svi izloženi ovim pojavama iz različitih pozicija – u smislu medijskog opismenjavanja. Čini se da su generacije "40 plus" podložnije utjecaju informacijske krize nego mladi, bilo da je riječ o teorijama zavjere poput čipiranja, pločaste Zemlje ili cijepljenja.
Treba li medijska pismenost postati obvezan predmet u školama?
– Bilo bi dobro da postoji obvezan predmet koji bi se odnosio na medije, kulturu i društvo. Ipak, uz njega medijska pismenost mora biti dio svih predmeta, prožeta kroz cijeli nastavni kurikulum. Važno je da djeca od predškolske dobi, a onda intenzivno kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, nauče kritički vrednovati medijske sadržaje. Odnosi se to na objave na društvenim medijima, reklame, serije, kao i glazbene videospotove, videoigre i slično, jer im se u njima kroz pisane ili vizualne reprezentacije sugeriraju društvene norme i obrasci kao zadani, interesi profita ili politički interesi. A vrijednost demokratskog društva upravo je u preispitivanju i težnji pluralnosti, umjesto unificiranosti.
Povratak profesionalnog novinarstva
Mnogi mediji nisu se pokazali otpornima na tu "bolest"?
– Nažalost, s prvim valom nedaća koje smo nabrojili, dio medija je pokleknuo. U nastojanju da održi publiku pokušali su konkurirati tim pojavama, ali to nije završilo dobro i amateri su dobili prostor koji su, naravno, zloupotrijebili i nanijeli štetu profesionalnom pristupu.
Na sreću, slijedi povratak profesionalnog novinarstva, a vjetar u leđa daje i EU donošenjem Europskog akta o medijskim slobodama, kojim se štiti sloboda medija, neovisnost novinarstva i medijski pluralizam u državama članicama.
Kako ocjenjujete hrvatske medije danas?
– Zarobljeni su, prije svega financijski, a onda i politički. Taj grč se manifestira i kroz autorsku i uredničku autocenzuru. Srećom, novinarstvo je jedna od najžilavijih profesija, i koliko god se novinare pokušava ušutkati, uvijek se pojavi makar jedan medij koji daje prostora novinarskim slobodama. Ne mogu reći da u Hrvatskoj nemamo izbor, imamo ga, ali morao bi biti pluralniji, raznovrsniji, bogatiji, a javni medijski servis – HRT, trebao bi prednjačiti u manifestaciji vrhunskog novinarstva i potpunih novinarskih sloboda, što, nažalost, nije slučaj.
Mislite li da će klasično novinarstvo preživjeti digitalno doba?
– Hoće, preživjelo je i u totalitarnim sustavima i autokracijama, i u potrošačkom društvu, preživjet će i trendove koje su mu donijeli društveni mediji otvarajući građanima amaterima velika vrata u tržište kreatora medijskih sadržaja.
Zbog svega ovoga i svega što nas tek čeka, na studiju koji vodite neće biti kraja usavršavanju i promjenama?
– Medijska industrija koju proučavamo nevjerojatno je propulzivna i dinamična, mijenja se gotovo iz dana u dan i naš će se studij očito morati prilagođavati svim tim promjenama. Pojave o kojima govorimo možda će za nekoliko godina već biti prošlost. Stoga već sada nastojimo držati korak i znanja koja prenosimo studentima stalno nadopunjavati.
Studenti moraju vrednovati sadržaje
To se zove medijska forenzika?
– Glavni cilj studija jest naučiti studente kritički vrednovati medijske sadržaje, forenzički preciznim postupcima raščlaniti medijsku poruku i potom kritički preispitati sadržaj objave, ali i razloge zbog kojih u njima nešto nedostaje. Srećom, danas više nego ikada, digitalne podatke je teško u potpunosti izbrisati, a analitičkim pregledom velikog broja informacija, transakcija ili komunikacije moguće je razotkriti kriminal, korupciju, nepotizam, sve ono što ovo naše društvo vuče unatrag i sprječava razvoj kvalitete života za sve građane.
Danas se pita: kakva je "zapošljivost" vaših diplomanata?
– Gotovo da više nema područja na kojem se ne traže komunikacijski stručnjaci, bilo da je riječ o financijama, turizmu, kulturi, zabavi i slično. Nadam se da će mnogi ostati i u novinarstvu. Zbog toga smo 2025. pokrenuli i diplomski studij novinarstva; nismo željeli raditi hibrid i miješati novinarstvo s odnosima s javnošću, jer to su dvije struke koje stoje nasuprot, pa to zbunjuje studente.
Sigurno postoji zanimanje i za međunarodnu suradnju?
– Jedna od najvećih vrijednosti u europskom visokoškolskom obrazovanju jest Erasmus+ program mobilnosti, jer studenti tijekom semestra provedenog u drugoj sredini dobiju znanje i iskustvo koje teško mogu steći samo studirajući kod kuće. Prisiljeni su izići iz zone komfora, a zauzvrat stječu dragocjeno iskustvo. Trenutno je jedna naša studentica u Bredi u Nizozemskoj, dvoje su u Solunu u Grčkoj, a s nama je prošlog semestra bila studentica iz Portugala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....