Istina, sve ih je manje, krug je sve uži, ali još uvijek postoji tu i tamo poneki kutak u Splitu gdje noga turista, ako je i zagazila, nije se dugo zadržala. Znaju to Splićani, pogotovo oni kojima je plato kod POŠK-a omiljena štacija za oladit se od teške omarine koja je dodijala više, kako bi se reklo, i Bogu i narodu.
Tamo je prava splitska šema - dođe se s autom, utoća se u more, prokomentira se sve s ekipom, baci koja zafrkancija možda se sve to još jedan put ponovi i - pravac doma.
Nema tu puno filozofije, svi se znaju, to je ono kad kažemo ‘tuđi čovik nikad neće znati...‘ I neće, nije sve u fensi šmensi ležaljkama i ispijanju koktela pod suncobranom. Ima nešto što se ne da dočarati riječima, ko ne kuži splitsko stanje uma, njegov propust.....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....