Udruga veterana Hrvatske ratne mornarice jutros, u srijedu 24. rujna, obilježila je 34. obljetnicu pogibije Josipa Vranića, prvog pripadnika HRM-a koji je život izgubio u Domovinskom ratu.
Josip Vranić poginuo je 24. rujna 1991. godine u uvali Kašjuni, braneći Split od neprijateljskog napada s mora. Imao je svega dvadeset godina, bio je student i pripadnik tek ustrojenog 66. lakog topničko-raketnog divizijuna, kojemu je prva zadaća bila spriječiti prolaz brodova Jugoslavenske ratne mornarice prema Kaštelanskom zaljevu.
- Otac sam poginulog Josipa Vranića. Na dan kada je izgubio život imao je dvadeset godina, pet mjeseci i deset dana. Bio je student ekonomije i dragovoljac.
Na ovom mjestu nalazila su se dva topa koja su trebala spriječiti da neprijatelj iznese opljačkano iz Splita i prebaci na Vis. Četnici su nas stalno provocirali; vrijeđali su nas, nazivali ustašama, fašistima, nacistima, govorili da nemamo ništa i da će nas sve podaviti. Takve provokacije bile su česte.
Najcrnji trenutak u životu
Jednog dana, dok je top mirovao, brod se približio obali i s megafona su počeli još žešće vrijeđati. Tada je Josip pucao s topa u tom pravcu. Zbog naglog manevra i guste dimne zavjese od ispušnih plinova, izgledalo kao da je brod pogođen. U stvarnosti nije bio, već se samo udaljio. Nedugo nakon toga, s razarača Split zatražili su pomoć i desantni čamac 623 dovezao je pedesetak četnika iz Lore. Počeli su pucati prema bitnicama. Vjerujem da su prvi rafali pogodili baš Josipa i on je od toga stradao.
To je istina o tom događaju. Taj brod, koji je trebao odnijeti opljačkano iz Splita i okolice, više nikada nije krenuo na taj put. Neprijateljske snage konačno su napustile Split početkom 1992. godine.
Za moju obitelj i mene to je bio najcrnji trenutak u životu. Josipova majka preminula je od tuge i raka. Svi smo teško nosili i još nosimo taj teret. Ja i moj mlađi sin se dogovaramo kako ćemo, što ćemo, možemo li to nositi ili ne. I našli smo način da idemo nešto radit, idemo stvarati i tako se liječiti - objašnjava nam Roko Vranić.
Branio svoj dom
Svoju priču ispričao je i predsjednika Hrvatskih marinaca - knez Domagoj, Miroslav Lozina.
- Toga dana dogodilo se sljedeće: admiral Letica, kao prvi zapovjednik, uputio me prema Turskoj kuli, gdje je izbio sukob. Protivnici su otvorili vatru i ubrzo je došlo do razmjene paljbe. Čuo sam topove i odmah sam krenuo prema položajima. Za manje od petnaest minuta stigao sam na Kašune. Tamo sam zatekao gospodina Predovana, zapovjednika bitnice, uplakanog pokraj stabla na kojem piše ime Josipa Vranića. Rekao mi je: “Gospodine Lozina, imamo gubitke.”
Objasnio je što se dogodilo: neprijatelj je otvorio vatru, naši su uzvratili, mi nismo imali osigurane topove, naši su topovi bili na otvorenom, ali topovi nisu bili zaštićeni jer nismo imali vremena utvrditi položaje. Kasnije smo ih premjestili na starije austrougarske utvrde, što je organizirao gospodin Ninčević. Nažalost, upravo tada Josip Vranić bio žrtva tog napada.
Josip se, inače, kao dragovoljac prijavio među prvima. To je hrvatski vitez koji je došao kao mladić kao student branit svoj prostor, svoj dom - rekao je Miroslav Lozina.
Vječna zahvala
Damir Gabrić, pročelnik za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava u Splitsko-dalmatinskoj županiji, istaknuo je kako su ljudi dali svoje živote za grad, županiju i domovinu, često stradavajući od onih s kojima su do jučer živjeli.
- Ljudi su ginuli za ovaj grad, za ovu županiju, za ovu državu i ginuli od ruke onih koji su do tada s njima živjeli. Ali evo, da nije bilo Josipa i da nije bilo takvih heroja, ne bi bilo danas ni ove slobodne demokratske države, tako da njima jednostavno najveća čast i slava koja ih pripada - rekao je Damir Gabrić, pročelnik za Hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska pravo splitsko- dalmatinske županije.
- Čast je i ponos da budem tu danas na obljetnici pogibije Josipa Vranića, momka koji je, kao i moja generacija, tada, stao obranu grada,grada, obranu domovine. Bez Josipa i bez mnogo Josipa ne bi bila slobodne Hrvatske. Prema tome, naša je dužnost, obaveza i ponos sjećati se Josipa, obilježiti godinice smrti njega i svih drugih, jer danas živimo u slobodi, zahvaljujući njima - rekao je Mateo Mazić, ovlašteni pročelnik službe upravnog udjela za društvene djelatnosti grada Splitu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....