Zahvaljujući budućem uređenju Hrvojeve ulice uz istočne Dioklecijanove bedeme provode se dubinska arheološka istraživanja, a zahvaljujući njima, provukli smo se kroz prolaz koji je bio zatrpan, moguće i pet stotina godina, a vodi od nekadašnje kule u Hrvojevoj – ravno u podrume Dioklecijanove palače!
Opremljeni kacigama, čizmama i lampadinama, uz voditelja arheoloških istraživanja Nebojšu Cingelija dobili smo izvanrednu priliku da prođemo vratima koja stoljećima nisu bila u funkciji, pa niz antičku skalinadu uletimo u veliku dvoranu istočnih Podruma, otprije otkopanu, ali za detaljnije uređenje još nije došla na red, nema električne rasvjete, poprično je vlažna i "popločana" smrdljivim krepalinama golubova.
No nećemo o ružnom, veliki je ovo i sretan dan bio za splistke arheologe.
– Prilikom utvrđivanje temelja južne kule na istočnim zidinama Palače, došli smo do vrata koja su u antici očito korištena kao stražarski prolaz kojim se komuniciralo kroz zidine. Pretpostavljamo da je prolaz zatrpan u doba velikih građevinskih pothvata u ovom dijelu grada, kad su se u 16. i 17. stoljeću u panici pred turskim navalama rušile antičke kule, a Dioklecijanove zidine više nisu bile pogodne za obranu grada pred artiljerijom, pa su građena pojačanja, a na koncu i cijeli novi pojas baroknih zidova. Vrata još nismo potpuno očistili do čitave visine, još uvijek je oko metar nasipa u njima i starog popločanja, koje ih je dosta smanjilo, a kako bi se moglo prolaziti, izbijen je arhitrav koji se pružao ispod luka vrata – kaže nam arheolog Cingeli iz tvrtke "Neir", dodajući kako ovaj prolaz vodi i do prostora ispod careva stana te zida temenosa kod istočnih termi pored mauzoleja.
Sigurnosni izlaz
Cingeli dodaje kako bi se ovaj prolaz nakon uređenja Podruma u režiji Muzeja grada Splita mogao koristiti i kao alternativni, pa i sigurnosni izlaz za posjetitelje.
– Naša glavna zadaća uz istočnom zidu Palače još nije završena, tražimo, naime, temelje ili ostatke Dioklecijanove kule srušene u vrijeme mletačkog providura Antonija Civrana 1632. godine, na prijedlog francuskog vojnog inženjera Antonina de Ville, a antički kameni klesanci otpremljeni su u Veneciju. Zasad smo naišli na tragove istraživanja Cvita Fiskovića nakon Drugog svjetskog rata, po kojima su Jerko i Tomislav Marasović kasnije u podu označili dimenzije i položaj kule, te smo uočili ostatke vojne bolnice s kraja 17. stoljeća – objasnio nam je.
Ova iščezla kula još je po nečem zanimljiva, ona bi prema mišljenju dr. sc. Katje Marasović bila posjed plemenitaške obitelji Ciprianis, jedne od najbogatijih obitelji splitskog srednjeg vijeka, koji su ondje imali kuće i kulu, a po svoj prilici i konobu.
Najuglednijih potomaka tog roda, vješti trgovac Ser Ciprijan Zaninov (Ćubrijan Žaninić) živio je u drugoj polovini 14. i početkom 15. stoljeća, spada među najbogatije ljude na istočnoj obali Jadrana tog vremena te je obnovo obiteljsku palaču na kantunu Pjace i Krešimirove ulice naručivši za nju do danas sačuvani kip sv. Ante Opata. Brat mu Lovre bio je arhiđakon splitske Crkve, a on osoba od povjerenja bosanskog kralja Tvrtka I. i korčulanski knez.
Negdje u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače posjedovali su od davnine kuće i toranj koji se spominju 1397., a onda su ga 23. kolovoza 1403. prodali bosanskom vojvodi i splitskom knezu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću po kojem je kasnije, očito ne slučajno, i ova ulica dobila ime.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....