Od sudbonosnog 15. listopada hotel "Zagreb" na splitskom Duilovu konačno se nalazi u rukama Splićana, a Slobodna Dalmacija je prva obišla "oslobođeni" kompleks koji je godinama propadao, prelazio iz ruke u ruku i bio predmetom beskrajnih polemika oko njegove koristi i buduće (pre)namjene.
Hotelom su nas proveli Davor Matijević i Ante Zoričić, dvojica političara koja su se angažirala oko toga da bivša JNA rezidencija postane dom za starije i nemoćne i prvi gradski smještajni kapacitet te vrste nakon nevjerojatnih 40 godina čekanja. Dobili smo priliku iz prve ruke vidjeti u kakvom je stanju zgrada koju većina Splićana poznaje samo izvana, kao sirovu betonsku siluetu iznad mora, te saznati što je Grad zapravo preuzeo na ovoj ekskluzivnoj lokaciji.
Iako smo nakon upozoravajućih najava i strahovanja pojedinaca oko statike objekta očekivali derutnu starudiju vrijednu miniranja, ipak nas je dočekao sasvim stabilan i održavan hotel koji krasi megalomanska konstrukcija i primjerena razina uređenja interijera. Naročito se to odnosi na glavni blok A koji je niknuo 80-ih godina i u kojem se nalazi kolosalna recepcija, restoran, kuhinja, terasa...
To nipošto nije iznenadilo Matijevića i Zoričića koji su od prvog dana vjerovali u potencijal i održivost "Zagreba", a bivši SDP-ovac je još 2022. zagovarao to rješenje, slao zahtjeve ministarstvu te na minulim lokalnim izborima održao konferenciju za medije upravo na toj lokaciji. Nitko tada tu ideju nije shvaćao kao pretjerano ozbiljnu i realnu, no dogodio se neočekivani okidač – Sveučilište u Splitu i rektorova iznenadna najava mogućnosti korištenja hotela. Nedostajao je tad samo premijerov potpis.
Munjevita akcija
– Da budem potpuno transparentan, Davor me pozvao nakon što je objavljena vijest o rektorovoj ideji. Pitao me želim li da zajedno radimo na projektu. Uzvratio sam: "Davore, to je toliko velik projekt da će biti puno otpora. Ako nisi spreman ići do kraja, ako nisi spreman izdržati pritiske sa svih strana, nemoj me uvlačiti u to".
On je potvrdio da je spreman, a ja sam mu odgovorio da bude svjestan što ga čeka, posebno zato što je riječ o pothvatu u koji su uključeni izuzetno moćni interesi. Naša prva zajednička reakcija bilo je otvoreno pismo premijeru – veli Zoričić, a Matijević potvrđuje da je malo nedostajalo da cijeli projekt propadne, ali su tim pismom u zadnji trenutak preduhitrili Vladinu odluku.
Kako kažu, njihovo partnerstvo i suradnja na ovoj inicijativi došli su sasvim prirodno. Matijević je kao aktualni gradski vijećnik bio u poziciji da se za taj projekt bori institucionalnim putem, dok Zoričić ima bogato iskustvo koje je stekao tijekom vođenja projekata kao što su: hospicij Matošić, "4 palme" – stanovi za nezbrinutu djecu "Maestrala", prenoćište za roditelje djece koja se liječe te "Škverska ambulanta", gdje je u tijeku izgradnja velikog rehabilitacijskog centra za djecu s najtežim oboljenjima "Anđele". I to je bila dobitna kombinacija. Primjerice, za određene postupke povezane s cestom na Duilovu pričalo se da će im trebati i dvije godine, a na kraju su to uspjeli realizirati u samo nekoliko mjeseci.
No, čeka ih još mnogo paralelnih akcija i spretnih koordinacija kako bi se dom za starije finalizirao u nekakvom razumskom roku. Čak je i sama primopredaja provedena relativno munjevito za naše birokratske standarde, a skeptici su spominjali da će im trebati deset godina da ostvare svoju viziju. Ipak, Grad je već sada u posjedu kompleksa čiji se stariji dio i plažni objekt počeo graditi davne 1968. godine.
Hotel je građen kao odmaralište za vojsku i dugo je bio oaza pripadnika JNA, nakon čega je prešao u nadležnost MORH-a, a potom državne tvrtke "Pleter usluge", pod čijim se okriljem donedavno oglašavao kao objekt s dvije zvjezdice. Arhitekt Boris Bego, koji je radio adaptaciju i proširenje, kazao je da su obje intervencije izvedene prema vojnim standardima gradnje, a jedan od zahtjeva naručitelja bio je atrij od 1100 kvadrata jer je upravo toliko bilo predviđeno i kreveta. Prema njegovim riječima, restoran je morao primiti sve goste odjednom – dakle 1100 osoba!
Najveći dom u Hrvatskoj
I to se zaista vidi. Ostali smo istinski zapanjeni prostornim dimenzijama i projektnom megalomanijom, naročito kada smo zagazili u donje prostorije, restoran i kuhinju, koja više priliči podzemnom gradu. Dovoljno je bilo pogledati dvostruki red nanizanih masivnih hladnjača koje su veće čak i od prosječnih soba. Iako slijedi detaljna rekonstrukcija gotovo svakog dijela ovog objekta, rijetki bi se žalili kada bi on u velikoj mjeri zadržao svoj današnji, dosta funkcionalan oblik.
Dvojac s kojim smo razgovarali ima samo riječi hvale za "Pleter", donedavne "podstanare" koji su sve iza sebe uredno počistili, složili i prepustili Gradu na upravljanje bez ikakvih problema prilikom odlaska s Duilova. Sada su tu još samo privatna škola "Harfa" i Radio Brač, koji će u zgradi boraviti sve do početka radova.
Pitali smo sugovornike imaju li saznanja o elaboratu statike i kada bi taj dokument konačno mogao ugledati svjetlo dana.
– Kada dobijemo dokument, moći ćemo ga konkretnije predstaviti. Očekujemo ga već idući tjedan, a paralelno se izrađuje idejno rješenje koje će nam dati preciznu brojku budućih korisnika doma. Prema trenutačnim pokazateljima, ovo bi mogao biti najveći dom za starije osobe u Hrvatskoj!
To još nisu konačni podaci, nego informacije koje dobivamo od arhitekata i usporedbe s drugim domovima. I u Ministarstvu su nam rekli da je riječ o najvećem pothvatu takve vrste koji se trenutačno priprema. Međutim, nadamo se da dom neće biti samo najveći nego i najljepši. S obzirom na lokaciju i mogućnosti koje će imati naši umirovljenici, riječ je o nečemu što trenutačno ne postoji nigdje drugdje u Hrvatskoj – otkriva nam Matijević te naglašava kako ga istinski žalosti i frustrira koliko je pojedinaca priželjkivalo da ova ideja ne uspije.
– Ne mogu razumjeti takvu razinu destrukcije, da netko želi opstruirati nešto što je dobro za grad samo zato što se ne slaže s ljudima koji sudjeluju u cijeloj priči.
Neki su aktivno radili na tome da nam podmetnu prepreke. Smatram da bi takvo ponašanje trebalo javno prozvati i doći će dan kad ću o tome otvoreno progovoriti. Ne mogu razumjeti da netko opstruira pothvat koji bi trebao biti na korist cijelom gradu – kaže gradski vijećnik dok obilazimo sobu po sobu u središnjoj zgradi gdje se nalazi više od 300 jedinica, a što bi tek bilo da je na zapadnoj strani niknulo još 700 soba, kako je prvotnim planom bilo predviđeno.
Gradi se i novi dio
A ono što projekt buduće prenamjene čini uistinu posebnim jesu njegove impresivne zajedničke prostorije. Zamišljene kao živopisno središte društvenog života, ove zone imaju potencijal postati pravi mali mikrograd. To može biti prostor u kojem se na jednom mjestu isprepleću svakodnevne potrebe i slobodno vrijeme, od ugodnih dnevnih boravaka i knjižnica, preko prostora za vježbanje i hobi-radionica, pa sve do zelenih oaza i mjesta za druženje.
S istočne strane ovog kompleksa bio je podignut i niz bungalova za najviše oficire i admirale, kako se ne bi miješali s ostalim gostima, a plažni objekt izvorno je imao bife, garderobe, spremište za brodove, pa čak i diskoteku. Ipak, naši nam sugovornici otkrivaju kako taj dio nije pod njihovom ingerencijom, već isključivo hotelski smještaj i prostori do objekta u kojem se nalazio restoran, kao i dva parkirališta s druge strane ceste.
Ono što će neke iznenaditi jest i činjenica da je, prema postojećem prostornom planu, moguće dograditi objekt za deset posto njegove površine te se već sada radi na tome da se na južnoj strani kompleksa formira novi aneks. Arhitekti su dobili naputak da projektiraju objekt tako da ga se u budućnosti može dodatno proširiti, a to znači da bi konačni kapacitet mogao biti znatno veći od onoga koji ćemo dobiti u prvoj fazi.
– Ako sada dobijemo mogućnost dogradnje 2500 četvornih metara, a u budućnosti se otvori opcija za novo proširenje, dom bi mogao postati još veći. Već sada je riječ o golemom pothvatu, ali ostavljamo prostor za njegov daljnji razvoj.
Sada zapravo govorimo o dva koraka. Prva etapa obuhvaća rekonstrukciju postojećeg objekta i gradnju novog aneksa od 2500 četvornih metara, dok se druga odnosi na buduće proširenje, za koje se nadamo da će biti izvedivo nakon izmjena GUP-a.
Prema podacima kojima raspolažemo, tri javna doma za starije osobe u Splitu imaju ukupno oko 650 mjesta. Još ne znamo točan kapacitet našeg projekta, ali očekujemo da će biti veći od ukupnog broja mjesta u svim tim trima ustanovama zajedno! – otkriva nam Zoričić zaista impresivne projekcije.
‘Bit će skupo, ali...‘
Obojica naglašavaju kako im je cilj prilagoditi dom različitim kategorijama korisnika.
– Postoje korisnici koji su pokretni i samostalni, zatim nepokretni, na koje ćemo posebno usmjeriti pozornost, te oni koji boluju od Alzheimerove bolesti. Predviđena je i mogućnost dnevnog i poludnevnog boravka.
Arhitekti nastoje što bolje iskoristiti raspoložive prostore, uključujući južni dio objekta. Prostorije koje trenutačno nisu predviđene za smještaj pokušat će se, gdje god je to moguće, prenamijeniti kako bi se osigurao što veći kapacitet – pojašnjavaju, upozoravajući na kroničan problem nedostatka odgovarajuće skrbi za nepokretne osobe.
Nad glavom visi i možda najveće pitanje, ujedno i uteg cijele ove priče – koliko će sve to stajati i tko će podmiriti troškove.
– Danas je sve skupo, ali ćemo rekonstrukcijom proći daleko povoljnije nego da se negdje u Dicmu gradi novi objekt. Mogu iznijeti svoje mišljenje: mislim da će to biti iznimno skup pothvat, među ostalim i zato što govorimo o približno 25.000 četvornih metara postojećeg prostora, uz mogućnost dogradnje dodatnih 2500 kvadrata.
A tko bi ga trebao platiti? Oni koji financiraju druge velike gradske projekte, stadione, milijunske akvarije, sportski centar u Vučevici, za koji se spominje osam milijuna eura. Ako se mogu financirati sve te investicije, onda bi se, po mom mišljenju, morao moći osigurati novac i za prvi dom za starije osobe nakon 40 godina, bez obzira na to koliko struka procijeni da će stajati – odlučan je Zoričić, posve svjestan da cijenu dižu i moderni standardi usklađeni s rigoroznim EU normama.
Međutim, imaju sreću što im je arhitekt Bego bio dostupan i susretljiv. Preko njega su uspjeli doći do kompletne dokumentacije, a današnji projektanti povezani su s njim i obiteljski – riječ je o njegovoj kćeri i unucima.
– On dobro zna kako se zgrada gradila i na koji je način izvedena. Riječ je o vojnom objektu pri čijoj se gradnji nije štedjelo na materijalu. Ipak, tek će elaborat statike i analiza pokazati u kakvom je stanju konstrukcija. Prema trenutačnim spoznajama, bilo bi izvrsno kada bi sve građevine bile rađene kao ovaj hotel – smatra Matijević i otvoreno poručuje da bi budućim domom trebao upravljati isključivo Grad Split, a nikako država ili Županija.
Guraju do kraja
U konačnici smo obišli i blok C, koji je u najgorem stanju što se tiče unutrašnjosti, no i dalje nismo uočili kritična konstrukcijska oštećenja. Većinu krivnje snosi zub vremena, ali i delinkventi koji provaljuju i devastiraju ovaj dio kompleksa. Sada će se i tome stati na kraj jer je angažiran dovoljan broj zaštitara i drugih djelatnika. Oni sve drže pod budnim okom te će obilaziti i osiguravati zgradu sve do početka građevinskih radova.
I Matijević i Zoričić nestrpljivo čekaju kraj godine, kada bi trebalo biti gotovo idejno rješenje, nakon čega se u roku od otprilike šest mjeseci očekuje i glavni projekt. Time bi se ispunili uvjeti za potpunu darovnicu i krenulo u postupak ishođenja građevinske dozvole, s jasnim ciljem da ona bude potpisana i pečatirana do kraja 2027. godine.
– Ne želim prognozirati dalje od onoga što u ovom trenutku možemo realno procijeniti. Na početku smo imali određena očekivanja vezana uz rokove, ali smo bili iznimno oprezni kako ne bismo obećali nešto što je nerealno. Lako je obećati rokove pa poslije povući izjavu ili se praviti da ništa nije rečeno, ali to nije naš način rada. Želimo govoriti o onome što možemo realno ostvariti, a daljnji postupak ovisi i o drugim institucijama. Sve će ići u temeljitu obnovu. Nećemo samo prebojiti zidove i uvesti nove instalacije, nego ćemo objekt kompletno rekonstruirati – tvrdi Matijević, dodavši kako i u drugim dijelovima grada ima sličnih potencijalnih projekata, poput darovnice za Korešnicu, no nedostaje jasna volja, vizija i upornost.
Osim što rade volonterski i ne primaju nikakvu naknadu, inicijatori projekta sami snose određene troškove, poput službenih putovanja, ali nije im žao vremena i truda. Ušli su u ovu generacijsku priču i planiraju je gurati do kraja.
– Ključno je preuzeti odgovornost za projekt. Ja sam pet godina bio gradski vijećnik i shvatio sam da, ako nitko ne preuzme odgovornost za određene projekte, oni jednostavno neće biti realizirani. Trebaš razgovarati sa službenicima, poznavati ljude u gradskom sustavu, otići u ministarstvo kada zapne i svakodnevno gurati projekt naprijed.
Ovim putem Matijević i Zoričić zahvaljuju i splitskim novinarima koji su im bili podrška i dali medijski prostor. Ističu kako je u svemu prednjačila Slobodna Dalmacija, bez čijih tekstova, anketa, objava i naslovnica ne bi postigli puno toga u ključnim trenucima borbe protiv znatno moćnijih suparnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....