Split i Kaštelanski zaljev su atraktivne destinacije za trovanje. Možete birati između čestica arsena, nikla, azbesta, radioaktivne troske...
Ča će vam "Copacabana" na Žnjanu kad s najvišeg tornja u Hrvatskoj "West Gate" imate spektakularan pogled na brod koji ima čak 350 tona azbesta?
Kako su se Split i ostatak Kaštelanskog zaljeva našli u ovakvoj situaciji, koja je izronila s dolaskom velikog starog broda Moby Drea kojeg su remorkeri doveli u škver? Priča se ne odnosi samo na Split nego i na čitavu Hrvatsku.
Zakonom zabranjeno
Riječ je o uvozu opasnog otpada. Opasni otpad u koji spada azbest je zabranjeno izvoziti izvan zemalja EU, prema Bazelskoj konvenciji, posebno u zemlje u razvoju. Kad je pitanju izvoz ili transport opasnog otpada unutar zemalja EU, ona strana koja planira takve pošiljke treba dobiti prethodnu suglasnost svih tijela dotičnih zemalja prije nego što se pošiljka može izvršiti.
Dakle, kako je uopće moglo ući 350 tona azbesta u Hrvatsku i postati naš problem? Ova pitanja se očito odnose na državne strukture. "Uvoz opasnog otpada u Hrvatsku je zabranjen, kao i uvoz neopasnog otpada radi odlaganja i korištenja u energetske svrhe". Tako se barem navodi u "Izvješću o prekograničnom prometu otpada u RH" kojeg je 2005. sastavila Agencija za zaštitu okoliša.
Štoviše, prema Zakonu o postupanju održivim otpadom, člankom 117. "Zabranjeno je na teritorij Republike Hrvatske isporučiti opasni otpad, miješani komunalni otpad i ostatke od spaljivanja miješanog komunalnog otpada radi zbrinjavanja, a sukladno članku 11. stavku 1. točki (e) Uredbe (EZ) br. 1013/2006".
Nadalje, u članku 170. piše "novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja je na teritorij Republike Hrvatske isporučila opasni otpad, miješani komunalni otpad ili ostatke od spaljivanja miješanog komunalnog otpada radi zbrinjavanja".
Objavljeno je kako je došla inspekcija koja će pregledati da li se postupa prema Pravilniku o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest. Međutim, kako je dozvoljeno jednoj firmi koja je u predstečajnom postupku, u ogromnim je dugovima, i ne izvršava ugovorne obveze prema MORH-u da odlučuje hoće li se uvesti opasni otpad? Dakle, nije pitanje samo toga je li Split septička jama za sumnjive poslove, nego kako država dozvoljava uvoz azbesta, a bavi se samo time da li se postupanje s azbestom provodi prema Pravilniku.
Međunarodni kriminal
Međutim, Hrvatske se našla na crnim listama po pitanju zbrinjavanja opasnog otpada. U veljači ove godine objavljeno je kako je ulovljena zločinačka organizacija u akciji koju je koordinirao Europol, a koju se tereti da je iz Italije, Njemačke i Slovenije u Hrvatsku uvezla više desetaka tisuća tona opasnog otpada te su ga zakopavali i odbacivali u prirodi. Otpad je ilegalno odlagan na barem tri lokacije, na području Gospića, Benkovca i Bedekovčine.
Europol je procijenio kako su 13 kriminalaca, uhvaćenih u međunarodnoj akciji, u Hrvatskoj ilegalno odložili najmanje 35.000 tona opasnog otpada i da su zaradili čak četiri milijuna eura.
- Hrvatska je na udaru organiziranog eko-kriminala - poručila je početkom 2025. saborska zastupnica stranke Možemo i dugogodišnja eko-aktivistica Dušica Radojčić na press konferenciji koju je održala zajedno s gradonačelnicom Pazina Suzanom Jašić. - pisao je Klimatski portal.
- U svojem izvještaju od 2023. godine, talijanski Karabinjeri navode kako je Hrvatska među zemljama u koje se iz Italije uvozi opasni otpad i ilegalno odlaže u prirodi. Zarade od ilegalnog odlaganja i izvoza opasnog otpada u okoliš su goleme i u stalnom porastu. - kazala je Radojčić.
Treba li nas onda čuditi da je iz Italije upravo u Hrvatsku poslana ekološka "bomba", brod s kojeg treba biti uklonjeno 350 tona azbesta? I što je neobično u tome da je baš u Split poslan Moby Drea, a da je glasnogovornik Brodosplita rekao kako ne zna što će biti s njim nakon što ga preuzme firma CIAK?!
Možda se azbest iz "karampane" od 50-godišnjeg broda ukloni po Zakonu o zaštiti na radu, i negdje legalno deponira (iako je otvoreno pitanje gdje?), ali ono što je osobito ponižavajuće u ovoj priči je odnos splitskih i državnih vlasti.
Gradonačelnik Tomislav Šuta dozvolio je oporbi, posebice strankama Centar i Možemo, da imaju bijele figure u političkom šahu koji se poveo povodom ovog skandala, a kad je građanima prekipjelo, onda ih je pozvao na prosvjed ispred svojeg radnog mjesta u Banovini, a ne ispred Škvera.
Šuta nije zauzeo odlučan stav kod Plenkovića niti pred ministrima, već se u izjavama pozivao kako će se zauzeti da inspekcije obave posao najavljujući neodređeno pred gradskim vijećnicima kako je "očito za očekivati, ali ja ne želim prejudicirati, da neke stvari sigurno neće biti zadovoljavajuće".
Azbest leti po Vranjicu i Solinu
Što se tiče inspekcija, u smjeru kako "institucijama treba prepustiti da rade svoj posao" pozvala je građane dogradonačelnica Matea Dorčić. No, da je to klimav argument mogla bi vrlo dobro znati baš ona. Naime, kad su u pitanju koncesije na pomorskom dobru koje dodjeljuje Županije gdje vladaju HDZ i HGS, komisija bi redovito utvrdila kako Kerum i njegova svojsta na Benama nisu povrijedili ugovor o koncesiji, premda je svima bilo jasno da tamo ima obilje bespravne gradnje i objekata bez atesta, kao i da su postojali problemi sa septičkom jamom.
Doduše, ovi događaji koji su digli Splićane na noge, nisu izolirani slučajeji zagađenja ovih dana. Tako je nedavna orkanska nepogoda razbacala azbestne poloče s krovova po Vranjicu i stvorila veliki problem okolnim stanarima. "Ljudima su ploče s azbestnih hala letjele u vrtove, dvorove. Danas cijeli dan leti azbest, staklena vuna oko prostora Salonita. Jesmo li svjesni opasnosti ponovne kontaminacije, inkubacije i smrti?", objavila je inicijativa "Mjesto koje hoće živjeti".
To je poslužilo glasnogovorniku Brodosplita za ciničan komentar u povodu kritika oko Moby Drea "Više ćete azbesta udahnuti tijekom šetnje kroz Vranjic. Radnici su obučeni, a zaštita radnika i okoliša je na najvišoj razini‘. Na žalost, stanari Vranjica postali su žrtva statističkih suhoparnih brojeva, njihove sudbine završile su u anonimnosti svakodnevnih vijesti kao i nedužne žrtve masovnog ubijanja u Gazi.
U Solinu su također ovih dana azbestne čestice u zraku, a znakovi o uklanjanju su postavljani tek 31. srpnja. "U Solinu, na području Širine, građevinski radovi doveli su do otkrivanja starih salonitnih cijevi. Umjesto sanacije, cijevi se lome, a opasne čestice azbesta šire se zrakom, predstavljajući ozbiljnu prijetnju zdravlju građana", a iz Brodosplita, koji je izvođač radova, poručili su da „zasad neće slati nikakva priopćenja za medije“, javlja Dalmacija danas.
Aktivisti upozoravaju kako još nije saniran Salonit, tvrtka koja je jedina proizvodila azbestne proizvode. No to nije sve. Ovih dana, 28. srpnja Fond za zaštitu okoliša nastavio je sa sanacijom još jedne dugogodišnje smrtonosne crne točke. To su tone radioaktivne šljake i pepela koji se nalaze u prostoru bivše tvornice "Jugovinil" na području Kaštelanskog zaljeva. Planom gospodarenja je određeno kako se to područje mora sanirati, ali proces traje izuzetno dugo, tek su nedavno obavljene snimke dronom, a sad je raspisana javna nabava za istražne radiološke i geotehničke radove i prateću dokumentaciju.
Sjever Splita za radnike i industriju, a jug za vile
No, čitava stvar se može pratiti unatrag čak stotinu godina, ako se pozabavimo na trenutak s urbanizmom. Naime u natječajnom programu za prvi regulacioni plan Splita koji je raspisan 1923. pokrenuo predviđeno je da se na sjevernoj strani poluotoka smjesti velika industrija koja će imati spoj s morskim prometom, ali isto tako i s željeznicom. Planirano je da za takvu industriju budu namijenjeni Solinska uvala, Vranjička luka, te Dujmovača, Uvala Stinice i malo dalje na zapad. Također, na sjevernoj strani splitskog poluotoka se trebalo smjestiti industrije koje imaju veze s lučkim sadržajima kao što su brodogradilište, pomorski arsenali, radionice i slično.
Industrijske sadržaje je svakako trebalo isključiti sa ostatka splitskog poluaotoka, počevši od sjeverne strane Spinuta pa unaokolo sve do Sustipana.
Za radničke stanove predvidjelo se "predjeli koji su položeni u blizini budućih tvorničkih luka i tvorničkih sadržaja, kao na primjer oko Solina, u Dujmovači, na predjelima Jama, Kman, Sučidar". S druge strane, "predjel na južnim obroncima Marjana i u blizini Bačvica, Firule, pa sve do Trstenika, treba pričuvati isključivo za izgradnju vila i obiteljskih kuća" Tako je pisalo pred sto godina, pa nije čudno što su, na primjer, na Kmanu izgrađeni tvz. "škverski naboderi".
U to vrijeme Vranjic je bio poluotočić blizu Splita koji je početkom XX. stoljeća predstavljao omiljeno izletište starih Splićana koji su ga prozvali “mala Venecija”, što dovoljno govori o njegovoj ondašnjoj ljepoti. Za Kraljevine Jugoslavije Vranjic je bio dio tvz. Kraljevske rivijere. Priča se da ga je osobno posjetio kralj Aleksandar sa kraljicom. Gradnja zgrada i obiteljskih kuća na Brdima i Kmanu počinje od pedesetih godina kad je teška industrija postala jedan od strateških interesa, a stanogradnja je intenzivno nabujala. Vranjic je postao simbol malog mjesta koje je pretrpjelo strašne devastacije. Ne samo što je unakažen bespravnim gradnjama došljaka, već je malobrojno stanovništvo godinama je obolijevao i smrtno stradavao od azbestoze.
Spektakl i crna svakodnevica
Isto tako veći broj stanovnika u gusto naseljenom Kaštelanskog zaljevu, Kaštela, Solin i Splitska naselja, postao opasan za zdravlje, zbog zagađenja mora teškim metalima: živom, arsenom, kadmijem i bakrom; kao i otrovnim česticama u zraku.
U devedesetima je došlo do propasti industrije, što je u ekološkom smislu bilo pozitivno, ali je donijelo teške socijalne neprilike. Upokojenje prljave industrije koja je radnike i njihove obitelji polagano ubijala, ukinulo je ionako mizerna sredstva za preživljavanje. Problem ovog područja se nastavio sa Sjevernom lukom iz koje je letjela troska, a pred nekoliko godina je koncesionar Luka d.d. planirao dovesti novi naftni terminal. Slično kao i u ovom slučaju u prosvjede građana podržao je čelni čovjek Lučke uprave Vice Mihanović, koji je uskoro bio kandidat HDZ-a za graodnačelnika.
S vremenom se Split počeo ekonomski oporavljati, bušte su se ljudima počele puniti ponajviše zahvaljujući turizmu koji je također u nekim stvarima donio više nevolje nego koristi, osobito s bespravnom gradnjom i okupacijom gradske jezgre.
No, ostala je trauma grada koji je bio žrtvovan ogromnim zagađenjima industrije koje su utjecale na brzinsko doseljavanje, veliki rast radnih mjesta, a kasnije pretvorbenim pljačkama istih, što je uzrokovalo val odseljavanja i naglo osiromašivanje.
Srećom, ovaj put je proradila i šira svijest građana i političara. Povod je dovoljno spektakularan, dok su azbestne cijevi ili ploče na krovovima postale gotovo dio crne svakodnevice s kojom ljudi žive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....