Jučer se, kao i svake godine, kod spomen-ploče Prvom splitskom partizanskom odredu na Plokitama okupila nekolicina građana i antifašističkih udruga u sklopu komemoracije za pale ratnike, da bi se potom zaputili do lokaliteta Ruduša kod Sinja, gdje stoji spomenik posvećen mladim herojima koji su u kolovozu 1941. godine položili živote u borbi protiv ustaša i talijanskih okupatora.
Split je u Drugom svjetskom ratu dao ogroman doprinos antifašističkom pokretu, ali je istovremeno platio i strašnu cijenu. Od ukupno 40 tisuća stanovnika, koliko je grad imao uoči rata, čak 12.500 otišlo je u partizanske redove na ratišta diljem zapadnog Balkana i 1500 Splićana položilo je život u borbi protiv okupatora.
Prošle su 84 godine, poginulih se prisjeća sve manje ljudi, spomenici se redovno devastiraju, a nakon Ivice Puljka prestao je na Plokite dolaziti i splitski gradonačelnik. Sve se ovo skupa uklapa u aktualnu atmosferu u zemlji gdje se sve češće revidiraju povijesne činjenice iz Drugog svjetskog rata, a solidna skupina ljudi uporno izjednačava komunistički režim s antifašističkom borbom u tragičnim ratnim godinama.
Bolne uspomene
Dok se na koncertima stotine tisuća mladih oblače u crno i grlato viču ustaške pozdrave, tek se nekoliko desetaka starijih, nemoćnih i životom izmorenih ljudi prisjeća mukotrpne borbe s Talijanima, Nijemcima i ustašama i davno poginule dalmatinske mladosti. Razgovarali smo s okupljenima koji su odrasli na obiteljskim pričama o teškom ratu koji im je odnio dosta članova obitelji, redom golobradih mladića.
- Došao sam iz Makarske da odam počast mladićima koji su strijeljani, među njima su bila i dva Makaranina, jedan je imao tek 17 godina. Otac mi je prošao i Sutjesku i Neretvu, tu su bila i braća od 13 i 14 godina. Mislili smo da je mlađi poginuo na Jablanici, ali otac ga je našao pukom srećom kad su oslobađali Trst - veli nam Lenjin Puharić, dodajući da stanje u zemlji nikako nije dobro.
- Dižu se tenzije prema drugima i drugačijima, prema onima s kojima se pojedinci ne slažu. Mladi su izgubili neke stvari koje smo mi imali dok smo gradili državu. Ima tu i lošeg odgoja, sve ide iz familije, a ne uči se ni povijest. Ustaše su bili poznati kao koljači i razbojnici Europe, dok ih mladost danas veliča - zgrožen je naš sugovornik.
Žrtve u svim ratovima
S njim se slaže i Lada Bratinčević, koja antifašizam vidi kao civilizacijski iskorak koji se danas zatire, a mnogi odbijaju prihvatiti da su ovi mladići poginuli upravo za - Hrvatsku.
- U mojoj kući ih je osmero otišlo u partizane, a petero poginulo. Neki su bili i u Domovinskom ratu, nismo zaobišli nijednu borbu za slobodu. Teško mi je ući u mozak onih koji veličaju NDH, ali u ovim godinama me ništa više ne zabrinjava. Da me pitate, voljela bi da ovo danas ne vide oni koji su dali život u borbi, bili bi jako razočarani. Kao uostalom i svi ljudi koji razmišljaju svojom glavom - kaže Bratinčević, naglašavajući važnost uvažavanja različitosti i kvalitetne edukacije mladih.
- Pogledajte samo društvene mreže, čovjek se zapita gdje to živi. Ni meni se ne sviđa dosta toga, ali poštujem i prihvaćam. Povijest se ponavlja, bili smo na pravoj strani, a sad smo daleko otišli. Odgovorni koji su trebali povući poteze to nisu napravili i prvenstveno mislim na izvršnu vlast, no ne zanemarimo ni odgovornost opozicije koja nije dovoljno glasna. Splićani zaboravljaju, i zato smo tu gdje jesmo - zaključuje.
Kako bi se sačuvalo sjećanje na nemili događaj zbog kojega su se okupili svi ovi vremešni antifašisti, u Ruduši je podignut monumentalni spomenik kipara Vuka Bombardellija. Tijekom Domovinskog rata, 1992. godine, spomenik je teško oštećen eksplozijom. Obnovljen je 2009. zahvaljujući inicijativi braće Žužul, tadašnjih vlasnika RNK Split. Međutim, u više navrata bio je na meti vandala i ideoloških kvaziboraca toliko desetljeća nakon tragičnog rata.
Nije kriv Thompson
- Drago mi je da su se ovi ljudi okupili u mom Sinju. Ovo je opomena svima da se nikad više ne ponove zločini, ali određene struje drugačije gledaju na sve ovo. Problem je politički vrh koji ne usmjerava mlade, nije stvar u Thompsonu...
Uvjeren sam da je masa manje zainteresirana za tu temu nego što se potencira. Međutim, mladi to žele, vlast podržava, a mi moramo živjeti u normalnom suživotu - osvrnuo se Sinjanin Marinko Poljak na ovu komemoraciju koja se održava nedaleko od velikog koncerta na kojem su se promicale neke druge vrijednosti.
Na Plokitama nam je uravnotežen i u konačnici zdravorazumski stav o svemu ovome dao i Denis Pejković, poznati splitski aktivist koji je odao počast poginulim partizanima, mada prema vlastitom priznanju ideološki pripada desnom spektru.
- Jednostavno treba odati počast žrtvama, poštivam ih i žao mi je tih mladih ljudi koji su položili živote. Ako od 1941. do 1945. nismo imali pameti, ‘91. smo ipak svi zajedno krenuli u oslobađanje i nismo bili okrenuti jedni protiv drugih. Ne trebamo robovati tome gdje je bio nečiji djed, a iz svega može nešto naučiti – kaže nam Pejković, koji situaciju sagledava i kao netko tko je bio na recentnim koncertima Marka Perkovića Thompsona.
- Mladi su puna bunta i bijesa, pa sada crtaju znakovlja i grafite poražene vojske. Trebamo slaviti pobjede i to što smo bili na pravoj strani povijesti, a ne poraze – zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....