StoryEditorOCM
Splitbajam nasred ceste

Riješen misterij najpoznatijeg stabla u Zagori: ‘Moji su ga posadili prije 150 godina‘; Znamo zašto ga nitko ne dira

Piše Karlo Barbir
4. rujna 2025. - 12:20

Nakon što smo objavili fotografiju i priču o stablu koje “stoji nasred ceste” na dionici Kladnjice – Lećevica, javio nam se čitatelj i jedan od mještana Kladnjica.

Vlado Baran, vozač turističkog autobusa i dugogodišnji stanovnik tog kraja, odlučio je ispričati povijest stabla koje je izazvalo toliko rasprava.

Cesta koja sada izgleda kao na fotografiji ide u rekonstrukciju! I stanovnici ovih mjesta u Zagori ući će u 21. stoljeće

Pitali smo šefa županijske firme kako je moguće da posred ceste u Zagori raste stablo! ‘Nije naša... optička je varka‘

– To vam je bajam, star je najmanje 150 godina i posadio ga je moj djed. Još dok sam bio mali, tu mi je bila štala za ovce i uvijek se znalo za to stablo. Ono nije nikakva slučajnost ni improvizacija, nego je zaštićeno od strane Hrvatskih šuma – objašnjava Baran.

image

Pizor s ceste Lećevica - Kladnjice
 

Tom Dubravec/Cropix

Prisjeća se kako je krajolik nekada izgledao posve drugačije.

– Nekada se tim putem vodila stoka. Ljudi su se okupljali baš tu, jer je davao hlad i bio svojevrsno obilježje mjesta. Svako dijete iz Kladnjica znalo je gdje raste taj bajam – govori.

Cesta iz doba “Juge“

Cesta koja danas prolazi tik uz stablo, dodaje, nije nikakva nedavna “improvizacija”.

– Ta cesta je asfaltirana i prije rata. Tadašnja država ju je napravila, a mi mještani smo kasnije od svojih novaca sagradili kapelicu uz nju. Sve je to bilo zajedništvo sela. Drvo se nikada nije diralo jer je već tada bilo staro i imalo posebnu vrijednost – kaže Baran.

image

Vlado Baran

Privatni album

Upravo ta povezanost s prirodom i mjestom razlog je zašto bajam i danas stoji ondje gdje jest.

– Na slici stvarno izgleda kao da je nasred ceste, ali nije. Tko ovuda prođe samo jednom, može se prevariti, ali mi koji ovdje živimo znamo ga oduvijek. Nikome nikad nije smetalo. Štoviše, ljudi ga doživljavaju kao svojevrsni simbol – priča.

Za Barana i njegove sumještane bajam je više od stabla – on je živi svjedok vremena, čuvar sjećanja na nekadašnji život sela.

– Kad vidim to drvo, odmah se sjetim djetinjstva, štale, ovaca i ljudi kojih više nema. Duže je tu od svih nas i zato je zaslužilo da ga se čuva – zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. listopad 2025 17:41