Brutalni obračun bivše splitske vlasti s jednim običnim nosačem za gradsku zastavu, koji se u Dalmaciji naziva štandarac, zaprepastio je mirne građane, kojih je u ovom slučaju bilo više nego nego zaintesiranih. Nespretno doklesavanje datuma oslobođenja Splita od nacizma (talijanski fašisti utekli su 13 mjeseci prije) izazvao je burnu reakciju autora štandarca, kipara Kuzme Kovačića, kojeg je podržao i dio umjetničke struke, a sada i Visoki trgovački sud u Zagrebu, dok je drugi dio, onaj koji se smatra antifašističkim – bilo iz osobne ili profesionalne potrebe – radije pristao da se štandarac sruši, da ga više nema, nego da ne bude po njihovom.
Sve u ovoj priči bilo je nesretno: i preskakanje ovog datuma kad se podizao štandarac krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, i doklesavanje na kraj stupca s godinama iz splitske povijesti, pa je taj jedini natpisa osim s godinom bio i s datumom (26. X.), a osim vizuelnog odskakanja poremećena i kronologija, i Puljkova demonstracija sile, a na koncu i Kuzmina tužba, jer je ispalo kako on kao autor ima eksluzivno prvo na biranje godina koje će se na njemu naći. Ivica Puljak i Bojan Ivošević, nasuprot, tvrdili su kako je ondašnje Gradsko vijeće naručitelj i platiša spomenika, te je gradska vlast odredila koja će se godina na njemu naći, pa ih ima pravo i dodavati po želji, dok je Kovačić mogao imati autorstvo na sve drugo – odnosno ne na brojke i slova nego na umjetničko oblikovanje (pakovanje) stupa. To nije bio nelogičan argument, ali sud ga je odbacio, procjenjujući što je umjetnost a što ne. Ovako ispada, ako bismo stvar tjerali do kraja, da kipar Kuzma može uklesati na gradski štandarac svoj rođendan i nitko to ne smije dovesti u sumnju niti mijenjati.
Bez godina
Ako mene pitate, na štandarac već tada nije trebala biti uklesana niti jedna godina, jer u tako dugoj povijesti jednog grada, čija "gradskost" seže najmanje milenij i po duboko, ima godina i godina koje su bile prevažne, a nisu se našle na popisu, a ima i onih koje su prilično nebitne, čak i pogrešne, a uklesane su.
Primjerice, poput godine 305. kad je Dioklecijan dovršio svoju Palaču, pa se dugo smatralo kako je tada osnovan i Split. A recentna arheologija dokazala je kako je naselje pod imenom Spalatum starije barem dva stoljeća od Dioklecijanove palače. Na koncu, ni ta Palača nije bila grad na svom začetku, nego više utvrđeni ljetnikovac usred starijeg naselja i blizu dalmatinske metropole Salone. Dakle, s godinama se nije ni trebalo igrati a pogotovo ih koristiti u dnevnopolitičke svrhe – prije pedesetak godina pisalo bi nešto sasvim drugo, a prije stotinu tko zna što... K tome, u gradu koji svake četiri godine postavlja i svrgava različite političke opcije klesanje ideologije nikad ne može biti sretno.
Uglavnom, dovoljan je bio onaj čudesno lijep stihić pjesnika Tonča Petrasova Marovića posvećen Splitu, latinski tekstić s komunalnog pečata iz 14. stoljeća i grb grada iz istog doba, izvorno uklesan na Staroj vijećnici za kneževanja Šubića Bribirskih.
Sud procjenio umjetnost
No, skoknimo s lijepih misli na vatrenu sadašnjost.
Visoki trgovački sud potvrdio je presudu Trgovačkoga suda u Splitu od veljače 2025. i u cijelosti odbio žalbu Grada Splita. Time je postala pravomoćna odluka kojom se utvrđuje da je grad povrijedio autorska prava kipara Kuzme Kovačića mijenjajući njegovo djelo - kameno postolje za zastavu na Narodnom trgu - dodavanjem natpisa „26.10.1944. Dan oslobođenja Splita od fašizma“. Sud je naglasio da je Grad „na nedozvoljen način i bez suglasnosti tužitelja mijenjao autorsko djelo“ te ga kao takvog izložio javnosti.
Pravomoćnom presudom Gradu se zabranjuje svako daljnje zadiranje u djelo i nalaže da u roku od 15 dana ukloni sporni natpis te vrati postolje na kojem smiju ostati isključivo prvotni povijesni zapisi o godinama 305., oko 640., 1240., 1882. i 1991.. Grad Split dužan je kiparu isplatiti šest tisuća eura „pravične novčane naknade“ s pripadajućim zateznim kamatama, a mora mu nadoknaditi i 969 eura sudskih troškova s kamatama.
Sud je u obrazloženju odbacio sve tvrdnje Grada Splita o navodnoj „neznatnoj intervenciji“. Istaknuo je da je dopisivanje dana i mjeseca „potpuno izmijenilo zadani kronološki poredak povijesnih događaja“ te „narušilo koncept djela i vizualni identitet“ koji je autor osmislio. Dodatno je podsjetio da lokalna samouprava, i kad postupa po odluci Gradskog vijeća, „nije ovlaštena zadirati u cjelovitost autorskog djela bez pristanka autora“.
Prvostupanjski sud, čiju je odluku drugostupanjski sada potvrdio, već je ocijenio kako je Split upisom natpisa „kontinuirano vrijeđao moralna autorska prava“ te je iznos od šest tisuća eura utvrdio kao pravičnu satisfakciju, uzimajući u obzir i činjenicu da je Kovačić „jedan od najpoznatijih živućih hrvatskih kipara“ i da se višekratno uzalud obraćao gradu tražeći da se izmjena ne provodi.
Sukob je izbio 28. travnja 2023., kada je Gradsko vijeće, usprkos autorovu protivljenju, naložilo dodavanje datuma oslobođenja Splita. Natpis je urezan u listopadu iste godine. Kovačić je ubrzo podnio tužbu, pa je Trgovački sud 12. veljače 2025. presudio u njegovu korist i izrekao privremenu mjeru uklanjanja natpisa. Samo dva tjedna poslije, 25. veljače, gradonačelnik Ivica Puljak najavio je inicijativu za potpuno novo postolje s proširenim popisom datuma – što je upitno, jer pravomoćna presuda štiti autorovu izvornu koncepciju.
Počiva na Kukuzovcu
E sada kad su iscrpljeni svi redovni pravni lijekovi, Grad Split mora žurno provesti naloženo: ukloniti natpis, isplatiti dosuđene iznose i javno objaviti presudu. Ne učini li to u zadanom roku, prijete mu dodatne kamate i troškovi ovrhe.
No, pitanje je što napraviti sa štandarcem koji od kraja veljače kad je odvaljen s Pjace počiva u miru u Neirovu skladištu na Kukuzovcu? Hoće li presuda Visokog trgovačkog suda biti provedena tamo pa će stupa nekako "prebrisati" doklesanu 1944.-u.
I hoće li uopće biti vraćen na Pjacu, takav ‘pisan-brisan‘ ili će se nova gradska vlast odlučiti za novi štandarac. Pravog odgovora još nema, sve ovo vrti se prebrzo, a štandarac i nije stvar koja je toliko bitna za život grada. Više jedan romantično-poetski dodatak. Politički ga je užarila Puljkova želja da uoči izbora pošto-poto osigura podršku lijevih glasača, ali i nevoljkost autora Kuzme Kovačića na nekakav dogovor. Vrati li se štandarac bez "1944." na Pjacu, svađe će trajati bez kraja i konca. Zato je jedino rješenje ili sve poskidati ili klesati novi. A troškovi, zna se kome idu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....