Potvrdilo se staro pravilo: Dioklecijanova palača i njezina okolica nepresušno su vrelo novih nalaza koji uvijek ugodno iznenade. U Hrvojevoj ulici već se nekoliko mjeseci provode arheološka istraživanja uoči konačnog uređenja šetnice uz istočni zid Dioklecijanove palače i iskopani su novi nalazi, među kojima je najintrigantnija ranoromanička crkva datirana u 10. stoljeće, a mogla bi biti riječ o crkvi svetoga Silvestra, za koju se zna da je bila izvan rimskih zidina, ali se njezin položaj nikad nije točno utvrdio.
Kad su očistili iskopine, arheolozima je zaigralo srce jer su pronašli doista rijedak artefakt kod jugoistočne kule: potpuno sačuvanu nadgrobnu ploču s križem i natpisom na latinskom jeziku!
– Ploča je zatvarala grobnicu u kojoj smo pronašli ženski i dječji skelet, dimenzija je 188 puta 65 centimetara, od kamena vapnenca, i dio je bočnog dijela sarkofaga starijeg od grobnice, koji je možda izrađen i donesen iz Salone, te je ovdje upotrijebljen kao poklopnica. Dakako da smo bili oduševljeni nalazom jer su natpisi posebno vrijedni i rijetki, osobito kad ih nađemo potpuno sačuvane. Na ploči je središnji križ izveden reljefno u kružnici, te jedan križ na početku natpisa, a pretpostavljamo da je tekst također završavao križem, ali taj dio nije sačuvan – kazala nam je arheologinja Andreja Markovac, voditeljica istraživanja iz tvrtke "Neir".
Što piše?
Natpis uklesan na ploči, koja je odmah pohranjena u depou, s latinskog nam je jezika prevela mlada arheologinja Jelena Mariani:
– Piše: "Ukop Marcijala palatina, dobrog sjećanja, četvrti dan prije septembarskih nona, za Aecija i Studija, najslavnijih muževa." Odredili smo točan datum ukopa Marcijala, čija je titula palatina označavala dvorskog dostojanstvenika, a to je bilo drugog dana rujna 454. godine. U ovom su kontekstu kalende, none i ide ključni dani rimskog kalendara. Rimljani nisu brojili dane redom, nego su ih računali unatrag od ta tri dana. Svake godine u Rimskom Carstvu imenovana su dvojica konzula, a njihova su se imena koristila za službeno datiranje dokumenata, zakona, natpisa i javnih isprava. Umjesto godine, pisalo se, primjerice: "za konzulstva Aecija i Studija", kao što stoji na splitskom nadgrobnom natpisu – objasnila nam je arheologinja Mariani.
Titula palatina pojavljuje se u kasnom Rimskom Carstvu, od vremena cara Konstantina Velikog u četvrtom stoljeću, i označavala je osobu koja pripada carskom dvoru ili službi. Najpoznatije palatinske dužnosti bile su comes palatinus – visoki carski dužnosnik i savjetnik, pripadnici scholae palatinae bili su elitna carska garda, koja je zamijenila pretorijansku gardu, dok su officia palatina središnji uredi carske administracije.
Druga zanimljivost su imena konzula navedena na ploči, Aecija i Studija, posebno ovog prvog. Flavije Aecije (Flavius Aetius, 391. – 454.) ubraja se među najznačajnije vojskovođe kasne antike i posljednje velike branitelje Zapadnog Rimskog Carstva. U povijesti je ostao zapamćen kao čovjek koji je uspio zaustaviti prodor Huna pod vodstvom Atile te na neko vrijeme odgoditi konačni slom zapadnog dijela Rimskog Carstva. Rođen je oko 391. godine u današnjoj Bugarskoj, u aristokratskoj, vojničkoj obitelji.
Branitelj Carstva
U prvim desetljećima 5. stoljeća Aecije se nametnuo kao najutjecajniji vojni zapovjednik Zapadnog Carstva. Bio je magister militum, vrhovni zapovjednik rimske vojske, te je praktički upravljao vojnom politikom i velikim dijelom državne politike u ime cara Valentinijana III. Njegovo najveće postignuće bila je Bitka na Katalaunskim poljima 451. godine u Galiji, gde je potukao Hune pod vodstvom Atile. Nakon Atiline smrti 453. godine Aecije je ostao najutjecajniji čovjek Zapadnog Rimskog Carstva. Upravo je njegova moć izazvala sumnju cara Valentinijana III., koji se počeo bojati da bi ga slavni vojskovođa mogao svrgnuti ili uspostaviti vlastitu dinastiju, te ga je 21. rujna 454. godine car tijekom audijencije svojom rukom usmrtio. Prema predaji, jedan je senator nakon ubojstva rekao caru: "Lijevom si rukom odsjekao desnu." Već sljedeće godine ubijen je i sam car, a Carstvo je ubrzano krenulo prema konačnom slomu 476. godine.
Dok je Aecije 454. bio zapadni konzul i vrhovni vojskovođa, u vrijeme kad je Dalmacija sa Salonom bila jedno od posljednjih sigurnih uporišta Zapadnog Rimskog Carstva, političar Flavije Studije (Flavius Studius) iste je godine predstavljao istočni, konstantinopolski dio Carstva. Njihovo zajedničko konzulstvo simbolizira posljednje razdoblje formalnog jedinstva rimskog državnog sustava neposredno prije Aecijeva ubojstva i ubrzanog raspada Zapadnog Rimskog Carstva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....