Simpatična Korejka Chaewon radi na splitskom ‘faksu‘; ono što otkriva o plaćama i cijenama dotući će vas

Na hodnicima Filozofskog fakulteta u Splitu posljednjih se mjeseci često može čuti riječ "annyeong", što na korejskom znači "bok". Razlog tome je 29-godišnja Chaewon Oh, mlada Korejka koja je Split pretvorila u svoj privremeni, a možda i budući dom.

Do nje nije bilo teško doći – jedan mail i jedan poziv bili su dovoljni. Odmah je rado pristala na razgovor.

Pričekali smo je u predvorju Filozofskog fakulteta, tražeći je među gomilom studenata. Ušetala je vedro i upitala:

– Jeste li vi novinarka? Oduvijek sam htjela studirati novinarstvo, ali život me odveo u smjeru jezika... i eto me u Splitu – rekla je odmah ova simpatična Korejka.

Tako počinje priča o Chaewon Oh, 29-godišnjoj ženi zahvaljujući kojoj je sve više Splićanki i Splićana zainteresirano za učenje korejskog jezika. 

King Sejong Institute, koji djeluje pri Filozofskom fakultetu u Splitu, ima tečajeve korejskog jezika koji se odvijaju na splitskom fakultetu s izvornim govornicima, a jedna od njih je i naša sugovornica.

Zaklada je to koju su osnovali Vlada i Ministarstvo kulture, sporta i turizma Južne Koreje. Cilj Instituta, koji je osnovan u spomen na Sejonga Velikog, izumitelja korejske abecede, jest širenje korejskog jezika i kulture diljem svijeta. Suradnja Filozofskog fakulteta u Splitu i Južne Koreje traje još od 2017. godine. Upravo je tada počeo s radom Centar za komparativne i korejske studije, čiji je rad u dva projektna ciklusa financirao KSPS – Korean Studies Promotion Services.

Chaewon Oh, administratorica projekata i jedna od izvornih govornica, baš u Split došla je na nagovor profesorice iz Koreje, i odmah joj se svidio. 

Rođena u predgrađu Seula, Chaewon nikada nije zamišljala da će život izvan Koreje započeti upravo ovdje. Nije to bio plan, nego niz slučajnosti, otvorenih prilika i, kako sama priznaje, još otvorenijeg srca.

Prvi put Hrvatsku je posjetila 2018. godine, pa ponovno sljedeće, i treći put 2023. godine, kada se preselila u Split. Postala je profesorica, mentorica, kulturna posrednica i žena koja je Split polako, ali sigurno počela zvati drugim domom.

Danas u njezinoj učionici na splitskom Filozofskom fakultetu sjedi čak 49 studenata. Četrdeset i devet Splićanki i Splićana, što starijih što mlađih, pokušava svladati izgovore koje korejski jezik baca pred njih kao male lingvističke zamke.

– Ponekad je izazovno, priznajem, ali najčešće je zabavno. Svi su opušteni i onda stvari idu lakše – govori nam ova simpatična Korejka.

A prvi dojmovi o Splitu i ljudima?

– Prvo su me svi gledali s čuđenjem. Mislila sam da su ljudi ovdje hladni, tako izgleda na prvi pogled. Međutim, čim razgovor krene, nasmiju se i sve se promijeni – kaže Chaewon.

U Splitu je naučila i nešto hrvatskoga, standardno "molim" i "hvala", ali i jednu važnu lekciju: sve se može stići i ne mora biti danas. Koreja je, kaže, kao stroj, brza, usmjerena i zahtjevna. Ovdje je naučila nešto potpuno suprotno.

– U Koreji ljudi... rade. Stalno. Ovdje ljudi žive – govori još uvijek pomalo zadivljeno.

Klima joj savršeno odgovara: manje vlage, topla zima, više sunca. No razlike, kaže, postoje i neke su negativne.

– U Koreji je minimalna plaća viša, a možeš kupiti puno više za manje novca. Ovdje su cijene više, izbor manji. Kad je moja majka prvi put došla u Split, bila je... šokirana – smije se.

Unatoč tome, kaže da joj je ovdje "dovoljno dobro", da može uredno živjeti, plaćati račune, jesti finu hranu...

Osim jedne stvari.

– Nedostaje mi korejska kuhinja. Jako. Ovdje nema korejskih restorana. Ima nekih azijskih, ali nisu baš... najbolji – iskreno priznaje.

Od kimchija do arambašića

I dok Split nema korejski restoran, ima nešto drugo, hrvatski meni.

– Obožavam burek. Ali ne sa sirom! Samo s mesom – naglašava strogo.

– I sarme. I sinjske arambašiće! – smije se.

Obitelj joj najviše nedostaje, mama, sestra i prijatelji. Mama je, kaže, bila ta koja ju je nagovorila da ode vani i napravi karijeru koju sama nije mogla.

– Udala se rano. Htjela je da ja imam više mogućnosti – kaže Chaewon.

– Danas mnoge mlade žene u Koreji odlaze raditi u inozemstvo. Više nije tako zatvoreno društvo kao prije – objašnjava nam.

A Split joj je značio prvi pravi život izvan roditeljskog doma. Mjesto gdje je naučila biti odrasla, sama, bez zaštite. Ali život u Splitu nije uvijek razglednica.

Nakon što je Filozofski fakultet objavio video u kojem Chaewon govori o svom životu u Hrvatskoj, komentari su krenuli. I nisu svi bili lijepi.

– Ima prekrasnih poruka, naravno – kaže.

– Ali ima i onih drugih. "Vrati se u svoju zemlju", "Zašto ne radiš u Tommyju?", "Što ćeš ovdje?", pa čak i gore – kazuje nam. 

– Ali onda dođem na fakultet, vidim svoje kolege, koji su divni, i sjetim se da komentari nisu cijela slika – kaže simpatična Korejka. 

Priča je ovo o ženi koja je hrabro napustila svoj kontinent, naučila hrvatske gastronomske tajne brže nego deklinaciju, koja se nosi s tuđim predrasudama i pritom se smije kao da sve to nije ništa, o Korejki kojoj je Split postao drugi dom... i možda, ako pitate njezine studente, dom u kojem je ostavila veći trag nego što misli.