Da administrativni propusti i nedostatak kadra u državnim institucijama mogu imati izravne i dramatične posljedice na egzistenciju najranjivijih skupina društva, potvrđuje najnoviji slučaj iz Splita.
Teško bolesna sugrađanka, onkološka pacijentica, suočila se s apsurdnom situacijom u kojoj od države, zbog sedmomjesečnog kašnjenja u obradi njezina predmeta, potražuju povrat navodno neosnovano isplaćenog novca u iznosu većem od 1.600 eura.
Cijeli je slučaj vezan uz inkluzivni dodatak, pravo unutar sustava socijalne skrbi. Naša sugovornica je u kolovozu 2025. godine predala zahtjev za kontrolno vještačenje.
Procedura je formalno odrađena te je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom donio Nalaz i mišljenje već 7. listopada 2025. godine. Tim je vještačenjem utvrđeno oštećenje funkcionalnih sposobnosti 3. stupnja, što je rezultiralo smanjenjem inkluzivnog dodatka s dotadašnjih 432 eura na 162 eura mjesečno.
Međutim, umjesto da o promjeni prava bude obaviještena odmah u listopadu prošle godine, Splićanka je na službeni poziv i potpisivanje zapisnika u Područni ured Split pozvana tek sredinom svibnja 2026. godine, punih sedam mjeseci nakon što je odluka donesena. Za sve to vrijeme sustav joj je uredno isplaćivao stari iznos, da bi joj sada ista ta država naložila hitan povrat razlike.
U razgovoru za našu redakciju, sugovornica je do u detalje opisala trenutak kada je saznala za šokantnu odluku i ogorčenje postupanjem institucija.
- U kolovozu prošle godine predala sam papire za kontrolno vještačenje, a tek prije nekoliko dana pozvana sam na Zavod za socijalni rad u Splitu radi potpisivanja zapisnika jer je vještačenje navodno dovršeno. Međutim, uslijedio je hladan tuš. Čim sam ušla, referentica mi je priopćila da je moje vještačenje bilo gotovo još 7. listopada 2025. godine. Rekla mi je da mi se inkluzivni dodatak smanjio s 432 eura na 162 eura mjesečno, ali i da sam zbog toga državi dužna nadoknaditi nastalu štetu u iznosu od čak 1.680,97 eura, jer je moje pravo na veći iznos prestalo još u listopadu prošle godine! - objašnjava naša sugovornica.
Ono što ju je najviše frapiralo jest činjenica da je država mjesecima šutjela o vlastitoj odluci, da bi potom krivnju i financijski teret prebacila isključivo na nju.
- Nitko me sa Zavoda za socijalni rad svih ovih sedam mjeseci nije nazvao niti pismenim putem obavijestio da mi je iznos smanjen i da taj novac više ne trošim jer me zakonski ne pripada. Pa nisam ja vještica da mogu znati što se događa iza zatvorenih vrata i što im stoji u ladici! S tim sam stvarima prvi put upoznata tek neki dan na tom razgovoru.
Priznanje administracije
Kada je od službenika zatražila objašnjenje zašto se na rješenje čekalo više od pola godine, rečeno joj je da sustav jednostavno ne funkcionira zbog manjka radne snage.
- Referentica se opravdavala na način da u uredu nemaju dovoljno kadra. Doslovno mi je rečeno da me nitko nije mogao nazvati jer jednostavno nemaju ljudi i da je moj predmet sasvim slučajno došao u njezine ruke jer ga je naslijedila od kolegice koja je otišla. Otvoreno mi je kazala da bi moj spis, da se to nije dogodilo, vjerojatno još uvijek stajao u ladici, a iznos mog navodnog duga bio bi još veći i drastičniji.
Prema službenim dokumentima, Središnji ured iz Zagreba donio je opću naredbu prema kojoj se svim korisnicima u ovakvim situacijama moraju retroaktivno pisati dugovi. Naša sugovornica to vidi kao izravan udar na najranjivije:
- Njihov Središnji ured iz Zagreba donio je naredbu da nam se svima u ovakvim situacijama pišu dugovi, što je po meni čisto kamatarenje ljudi! Radi toga što oni nemaju kadra i što je moj predmet stajao zaboravljen u ladici sedam mjeseci, a čujem da nekima stoji i duže, ja, kao i mnogi drugi u istoj poziciji, moram vraćati novac natrag državi.
Ucjena potpisom
Unatoč dubokom neslaganju s postupkom, Splićanka je bila prisiljena potpisati zapisnik u kojem stoji da je dužna državi, jer su joj u protivnom zaprijetili potpunom obustavom ionako smanjenih primanja.
- Ja sam taj zapisnik na kraju potpisala jer mi je referentica izričito rekla da ću, ako odbijem potpisati, otići ‘u crveno‘ i da tada neću dobivati više niti tih minimalnih 162 eura. Ponudili su mi tri solucije za povrat novca: prva je otplata duga na rate, druga je da mi oni mjesečno od ureda zakidaju i uzimaju po 80 eura od onih 162 eura dok se cijeli dug ne isplati, a treća opcija je da se podnese zahtjev za potpuni otpis duga jer iznos prelazi 1.300 eura. Rekla sam da ću ići na tu treću varijantu, pa ako prođe – prođe, iako su svjesni da se za otpis moraju ispuniti rigorozni imovinski uvjeti koji dodatno ugrožavaju moju egzistenciju.
Čak su i sami službenici unutar splitskog ureda priznali da je ovakav sustav neodrživ i nepravedan prema korisnicima.
- Otvoreno sam im u uredu rekla da ću s ovim pričom izaći u medije, a sama službenica se složila sa mnom. Kazala mi je da slobodno dam sve u javnost jer ni njima samima na radnim mjestima nije nimalo ugodno takve sulude i nepravedne odluke prenositi strankama koje ni za što nisu krive.
Kako nesreća rijetko dolazi sama, tromost socijalne službe povukla je za sobom i gubitak drugih prava na koja je naša sugovornica računala tijekom zime, vjerujući da na njih ima zakonsko pravo.
- Isto tako, po automatizmu mi je ukinut i vaučer od 70 eura za struju. Na to me referentica dodatno šokirala i upozorila da sada mogu očekivati uplatnice i od HEP-a, jer sam sve ove mjesece plaćala račune vaučerom koji, gledajući pravno, zapravo nije vrijedio još od listopada prošle godine. Znači, država će me sad teretiti i za račune za struju unatrag - zaključuje ogorčena Splićanka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....