Nakon tri mjeseca radova, građevinci su skinuli skelu, a uskoro će i ogradu sa sjeverne strane katedrale svetoga Dujma; završena je rekonstrukcija dvije trećine kasetiranog trijema i vijenca uz vanjski zid katedrale – mauzoleja.
Obnova periptera započela je prije četiri godine izradom arhitektonskih nacrta, ekspertiza, konzervatorsko-restauratorskim radovima i zahvatima reintegracije i povrata elemenata, a izvedeni su pod vodstvom i konzervatorskim nadzorom tadašnjeg pročelnika Konzervatorskog odjela u Splitu dr. sc. Radoslava Bužančića i dr. sc. Vanje Kovačić, uz financiranje Ministarstva kulture i Splitsko-makarske nadbiskupije.
Kameni blokovi oblikovani su prema izvornim fragmentima, a razlika između izvornih i rekonstruiranih elemenata naglašena je različitim nijansama starih i novih površina, u skladu s postulatima Venecijanske povelje. Kamene ploče nisu potpuno od novog kamena; u njih su umetnuti izvorni fragmenti, a ta restauratorsko-konzervatorska metoda koja se provodi u arheološkoj baštini zove se anastiloza.
Nitko ništa
Ali jedan je drugi fenomen zanimljiv, a primijetio ga je Stipe Vrandečić, iskusni pučiški kamenoklesar koji od početka radi na ovom projektu:
– Znaš kako je u nas, svi imaju komentar kad nas vide da radimo. A o ovome niko ništa ne govori, niti da je dobro, niti da je loše. Šta znači da je leglo na svoje prirodno misto, ka da nikad nije ni srušeno. A ako ćemo pravo, nije mi jasno radi čega je netko u prošlosti sve ovo rastavija i pobaca okolo, to su tone kamena – kaže Vrandečić, navodeći kako su elementi stropa periptera pronađeni na više lokacija u gradu: bilo ih je u lapidariju i depou Arheološkog muzeja u Splitu, u vrtu privatne zgrade u Bulićevoj ulici, na ostacima sjevernog zida temenosa mauzoleja, unutar temenosa, u Podrumima i uz Zlatna vrata…
Pitamo ga kako su dizali teške kasete od kojih je svaka mase 2,5 tone, dok je kantun težak 4,5 tone bijeloga bračkoga kamena, a onda i arhitrav, friz, vijenac… A nismo vidjeli dizalicu!
– Ručno, na paranak, na koloture. Tako da osim metalne skele, koja je novotarija, sve ostalo radili smo izvornim metodama, po rimski – kaže.
Ponovno ga pitamo mogu li stari Dioklecijanovi stupovi nakon 1720 godina opet ponijeti toliku težinu.
– Napravljene su stručne analize, na nekoliko mjesta su injektirane pukotine, i zaključak je da je kamen zdrav isto ka da je jučer doša iz kamenoloma – objašnjava.
Do kraja je ostalo postaviti još nekoliko kaseta s vijencem, a naš sugovornik kaže kako je sada stvar znanosti da odredi nastavak radova. Nije nam mogao reći ni kada će i hoće li na vijenac doći i izvorni krović, čije se buže za grede još vide u oplošju Dioklecijanova mauzoleja. Ima vremena…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....