Spisateljica Aleksandra Kardum svoju profesionalnu karijeru započela je kao profesorica glazbene umjetnosti u gimnaziji, a posvetila se radu kao glazbeni terapeut djece s poremećajem iz spektra autizma. Autorica je nekoliko zapaženih romana, a njezin prvijenac je "Ono što sam prešutjela" iz 2005. godine. Uz književni rad, 2012. godine pisala je kolumnu "Ima li života nakon razvoda" za Slobodnu Dalmaciju. Povremeno objavljuje kratke priče i dramske tekstove, a često sudjeluje na splitskom festivalu pripovijedanja – "Pričiginu". Naslovni je predavač na Filozofskom fakultetu u Splitu na kojem predaje osnove glazbene kulture.
Koliko se žene danas mogu posvetiti karijeri?
Ovo pitanje me asociralo na trenutak iz mojih maturantskih dana kada sam izrazila želju spremiti prijemni za studij filmske režije. Moji roditelji su rekli: možeš spremiti prijemni koji god želiš ako prije toga spremiš medicinu. Paralela se nazire, ali svejedno bih podcrtala kako se svaka žena može posvetiti karijeri ako se prethodno, odnosno istodobno, pobrine o domaćinstvu i obitelji. To je lijepo jer obitelj je sve, i ja, uz svoj profesionalni put uživam biti majka, baka i kućanica - ali ne može se poreći da je gradnja karijere na dva kolosijeka puno zahtjevnija i da puno žena (i tu ih možemo i trebamo razumjeti) posustane.
Bi li društvu bilo bolje da je više žena na šefovskim položajima ili u politici?
Ovo pitanje samo po sebi sadrži mrvicu kontroverze, a moguće i malo pozitivne diskriminacije. Primjerice, kada u stranim serijama mora biti barem jedan akter manjine, druge rase ili spolne orijentacije. Mislim da će se primjerena podjela pozicija, pa tako i boljitak, dogoditi kada se ne budu dijelile po rodnom određenju, već po sposobnosti.
Potrebne su sposobne osobe s vizijom, bile one muškarci ili žene, ali tu opet dolazimo do famoznog "staklenog stropa": koliko sposobnih žena ne dospije do takvih pozicija jer se naprosto, zbog angažiranja na obiteljskom planu nisu uspjele održati u toj utrci na tržištu rada, koja zahtijeva gotovo bezuvjetnu raspoloživost.
Smeta li Hrvatima da im žena šefuje?
Ne bih znala iz osobnog iskustva jer nisam baš tip za šefovanje, introvert sam te sklonija prilagodbi i kompromisu. Zaključujući iz iskustava žena iz mog okružja, meni se čak čini da im ne smeta. Možda se i njima tako čini, ali valjalo bi ih pitati (i mene zanima).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....