Stoljetna splitska tradicija "tićarstva" na najljepši je način okrunjena na netom završenom Svjetskom prvenstvu u gradu Santa Maria da Feira kod Porta u Portugalu: Alfred Krstulović dobio je četiri zlatne medalje za najljepše grdeline i kanarince, srebro za kanarinca i broncu za egzotu, Milivoj Šunde zlato i srebro za sjeverne juričice – organete, dok se kanarin Branka Krstulovića okrunio broncom.
Članovi su Udruge za uzgoj i zaštitu ptica "Marjan" i nastavljači slavne splitske tićarske škole. Prije nekoliko desetljeća gotovo da nije bilo kuće bez tića, pretežito grdelina; za one koji izvode najbolje batude znao je cijeli grad; mnogi su u bablje ljeto išli u oželandu po poljima gdje bi radili boškete, mazali ih višćom (ljepilom), pod koje su stavljali rećame (grdeline koji su iznimno lijepo pjevali i predstavljali mamac), a postojali su i punktovi u gradu na kojima se moglo kupiti tiće, posljednji takav je do konca devedesetih bio u Hrvojevoj ulici kod Dioklecijanove kule. Tićarske familije mogle su se prepoznati i po brokvama oko prozora i na zidovima na koje su se vješale ćibe i ćibuni s pjevicama.
Višć i nafta
U tićarniku smo Branka Krstulovića na Brdima, nekadašnjeg automobilskog asa, okruženi s par stotina kanarinaca, ali nismo mogli bez sjećanja na stare dane tićarstva, jer je to okruženje u kojem su se i naši sugovornici zaljubili u ovaj hobi, koji je danas poprilično drugačiji.
– Išlo bi se u zoru u poje, mišali su se oni vonji koromača, višća i nafte, pa pisma grdelina sa svih strana, bila je to jedna rapsodija mirisa i zvukova. U oželandu se išlo u deseti i jedanaesti misec, kad tice sele sa sjevera na jug i skupljaju se u velikim jatima. Doma se nosilo grdelina, faganele, vrdune, lugarine, a tradicija je stara sigurno preko dvjesto godina, pa sjećate se da je u "Velome mistu" Pučanstvo tjerao dicu koja su lovila tiće...
Početkom sedamdesetih godina počinje uzgoj tića, a tada se osniva i prva udruga pod imenom "Split", koja se od 1982. godine naziva "Marjan". Najveći uspjeh udruge je organizacija Svjetskog ornitološkog prvenstva na splitskim Gripama 1990., ujedno i jedinog do sada na ovim prostorima. Od 1992. godine, kad je osnovan Hrvatski ornitološki savez, Udruga "Marjan" je šest puta bila najuspješnija u državi – kazuje nam Alfred Krstulović.
Da bismo nastavili, potrebno je znati u kojim se kategorijama tići natječu na izložbama i prvenstvima. Kanarini su u nekoliko grupa – kanarinci pjeva; roleri, malinoi, timbrado i slavujari, potom u kategoriji stasa i položaja i tu ih je šezdesetak vrsta, te boje u dvjesto kategorija. Pored toga, natječu se i egzoti iz cijelog svijeta, papige, prepelice, grlice, te u kategoriji "Fauna Europe". Na svjetskim prvenstvima zna se skupiti i do 25 tisuća ptica, dok 24 hrvatske udruge okupljaju 800 uzgajivača, od kojih se stotinjak i natječe.
– Na pravilan razvoj, posebno boju perja, utječe i prehrana, ranije je bilo samo par vrsta sjemena, pa smo ih dohranjivali keksima, čokolinom, frutolinom, voćem i povrćem, a danas je sasvim drugačije, ima svega na tržištu – kaže nam Alfred, koji je osvojio više od 400 medalja u različitim kategorijama.
Teški dani za tićare
Najteži dani za hrvatske tićare bili su između 2005. i 2013., prije ulaska u EU, jer su propisi zahtijevali da ptice prije natjecanja budu u karanteni mjesec dana, što bi za male ljepotane bilo šokantno, pa su se natjecatelji snalazi na razne načine, primjerice, preko granica bi ih prenosili u kutijama keksa...
– Da biste odgojili pticu za natjecanje, potrebno je puno truda. Ako se natječe u kategoriji pjeva, onda ona mora zapjevati istog trenutka kad dođe pred suca. Ali kad je dovedete pred nepoznatu osobu, ona se preplaši i može se dogoditi da ne zapjeva.
Kroz godine natjecanja shvatio sam da su suci većinom stariji ljudi s očalama i papirom, pa smo prijatelj i ja jedan drugome prije natjecanja dovodili tiće, stavljali bismo očale koje inače ne nosimo i šuškali papirom kako bi se navikle. Da biste se bavili uzgojem ptica, morate žrtvovati i prostor u stanu, moje su zauzele jednu sobu i balkon, i puno, puno vremena i ljubavi. Transport do dalekih destinacija, primjerice sada do Portugala, veliki je napor za ptice.
Organizira ga Hrvatski ornitološki savez, na čemu smo im zahvalni, kao i predsjedniku Ervinu Jelenaci, kao i slovenskim kolegama, a vozači se u specijalnom kombiju izmjenjuju za volanom kako bismo ih što brže dovezli. I nije to mali trošak, ako želite pratiti ptice na natjecanje na ovako dulji put, to će vas stajati i tisuću eura. Ipak, lijepo je doći, vidjeti prijatelje i kolege uzgajivače iz cijeloga svite, pa izmijeniti koju riječ o našem hobiju – kaže nam Alfred Krstulović, dodajući kako su Mediteranci "najžešći" tićari; pored Talijana, Španjolaca i Hrvata, velika su konkurencija i uzgajivači iz Maroka i Alžira.
Juričice šampionke
Milivoj se u tićarstvo zaljubio kao desetogodišnjak, otac mu je držao grdeline, desetak godina se bavi uzgojem, a posebno je posvećen sjevernim juričicama, ptičicama koje inače žive na sjeveru Europe, dok su Belgijci i Nizozemci vrhunski uzgajivači te vrste.
– Doista je veliko postignuće nadmašiti belgijske i nizozemske uzgajivače juričica, koji godinama dominiraju na natjecanjima i stoga sam jako ponosan na ovo zlato i 94 boda u kategoriji "mutacija tamni faktor". Jedni drugima smo podrška i kolege su čestitali na uspjehu jer znaju koliko je to postignuće, a Željko Beg iz Dubrovnika prvi mi je čestitao i usporedio moj uspjeh s titulom Hajduka. Njezin pjev je nešto između pjeva faganela i lugarina, a prehrana, kupanje, trening, selekcija, sve to utječe na rezultate na natjecanju. Puno je tu truda, a uzgajivači su i svojevrsni genetičari koji dobiju primjerke s najboljim naslijeđenim odlikama roditelja.
– Ponekad se tek u trećoj generaciji dobiju ptice koje se mogu izboriti za medalju i odgovarajućeg su standarda, a na izložbama ima ptica koje postižu visoke cijene jer su šampionskih karakteristika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....