Na zapadnom dijelu nalazišta Ad basilicas pictas na Manušu, počeli su restauratorski radovi na najljepšim mozaicima pronađenima u Splitu, a koji su pripadali starokršćanskom kompleksu iz petog stoljeća podignutom na ostacima goleme antičke građevine iz Dioklecijanova doba. Na arheološkom nalazištu utvrđene su tri građevne faze: antička datirana u 1.- 2. stoljeće s ostacima građevine površine 71 x 71 metar, starokršćanska faza datirana u 5. - 6. st. s dvjema crkvama i krstionicom, jedinom i najstarijom do sada pronađenom na splitskom poluotoku, te treća faza koja pripada srednjovjekovnom groblju.
Uz cestu od naselja Spalatum prema Saloni podignute su dvojne bazilike Sv. Andrije i Sv. Ivana Evanđelista, bogato urešene mozaicima i oslikane po kojima je lokalitet i nazvan Ad basilicas pictas. U sjevernijoj bazilici sv. Andrije nadbiskup Ugrin 1185. sazvao je važan crkveni sinod na kojem su razgraničene župe i nadležnosti dalmatinskih biskupija.
Bazilike stradavaju za turskih provala krajem 15. ili početkom 16. stoljeća, a postavljanje željezničke pruge u 19. stoljeću i intezivna stambena gradnja označili su trajnu devastaciju ovog lokaliteta koja se - premda je zadnjih tridesetak godina pod stalnom paskom arheologa, restauratora i konzervatora - nastavlja do današnjih dana, kad je prvi investitor zgrade koja se danas izdiže nad bazilikama, rastakao pa ponovno "sastavljao" dobar dio kasnoantičkih zidova. Na traženje konzervatora kroz prizemlje stambene zgrade koja danas ima drugog investitora proteže se javni prolaz pa će građani imati priliku vidjeti ovaj vrijedni arheološki lokalitet koji još uvijek nije do kraja rastumačen.
Duhovno središte
Prva arheološka istraživanja provedena su sredinom pedesetih godina, a Tomislav Marasović donio je idealnu tlocrtnu rekonstrukciju dvojnih bazilika, pred kojima je krsni zdenac obložen skupocjenim alabasterom.
Prema mišljenju arheologa Tajme Rismondo i Franka Oreba "u šestom stoljeću ovdje djeluje potpuno osmišljeni starokršćanski kultni centar kao duhovno središte kršćanske zajednice."
Porušen je vjerojatno u sedmom stoljeću u navalama barbara, a obnovljen ponovno u srednjem vijeku.
Pored ulomaka freski koje su ukrašavale zidove sakralnog kompleksa, najveću pažnju struke privukli su mozaici površine dvadesetak četvornih metara pronađeni još pedesetih godina, no tek će nakon aktualne restauracije biti prezentirani u punom sjaju. Barem onoga što se od njih sačuvalo. Postavljeni su na četiri sloja podloge debljine oko 60 centimetara, a kockice su slagane u geometrijskim oblicima u šest boja: bijeloj, sivoj, narančastoj, purpurnoj, tamnosivoj i crnoj.
Prema mišljenju voditelja restauratorskih radova dr. sc. Tonći Borovac, konzervator-restaurator iz tvrtke Kvinar, radovi na mozaicima i krstionici, koji će trajati nekoliko tjedana uključit će nekoliko faza sanacije vremenom i devastacijama nagriženih mozaika.
- Lice mozaika treba višekratno očistiti primjerenim sredstvima i alatima, trebat će definirati izvorne rubove, sanirati pukotine, injektirati, kosolidirati sve površine izvornih materijala integralnom metodom, očistiti krunište zidova i zidne mase krstionice, te je sanirati, a predlažemo i rekonstrukcijske radove - navodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....