Nakon što smo s našim serijalom “Dalmatinci po svitu” bili riječju i slikom na Islandu i na Grenlandu, sada smo “naletjeli” na Dalmatinca u Danskoj.
Dakle, reklo bi se da Dalmatinci vole život na sjeveru, gdje baš i nema ljeta, gdje su niže temperature, gdje nema dalmatinske živosti i načina života, ali gdje je sve uređeno, gdje plaća stiže na vrijeme, gdje poslodavac ne duguje nekoliko plaća ili uopće ne plaća svoje radnike, ukratko: gdje ima reda.
Jedan od tih Dalmatinaca koji je otišao “trbuhom za kruhom”, jer je u Hrvatskoj jeo “kruh sa sedam kora” jest Ivan Meštrović (35) iz Splita, koji je u ljeto 2022. otišao u Dansku, u Brondby, predgrađe Kopenhagena, gdje se zaposlio u termoelektrani na održavanju pokretnih traka, silosa...
Engleski je bitan
Po zanimanju je tehničar za mehatroniku i budući da nije mogao u Hrvatskoj u svom zanimanju pronaći posao, nakon desetak godina noćnog konobarenja odlučio se za veliki korak, za mirniji život i za odlazak iz svoje rodne grude u nepoznato.
- Konobarski život i nije bio toliko loš, relativno dobra plaća, upoznaješ ljude, stvaraš kontakte... i nisam tako konobareći loše živio. No, kada sam navršio 30 godina, više mi se to nije sviđalo. Htio sam naći normalan posao u dnevnoj smjeni gdje mogu imati pristojna primanja.
Prijatelj Marin koji je sa mnom konobario, dosta mlađi od mene, zaputio se s ruksakom na leđima u Dansku. Tamo je radio u nekom restoranu i kada se jednom prilikom vraćao kući, u Split, upoznao je jednog Bosanca, poslovođu u toj, sada “našoj” firmi i tako se i on zaposlio tamo. Svidjelo mu se, a budući da ja imam kvalifikacije za taj posao, povukao je i mene - govori Ivan.
Za posao mu je bilo jedino bitno poznavanje engleskog, jer u Danskoj svi govore taj jezik.
- Nisam išao “naslipo” i odmah sam dobio posao. Prvih tjedan dana su me vodili uokolo da razgledavam tu termoelektranu i da se uhodavam u posao. Svi govore engleski, od malog djeteta od pet godina do nekog tko ima 90 godina. Tako da nema jezične barijere. Danski još nisam naučio, strašno je težak jezik, ali upisao sam školu pa ću i njega nastojati uskoro savladati jer u Danskoj namjeravam ostati duže vrijeme, pa je i red da naučim njihov jezik - kazuje Ivan.
Kako je živjeti u Danskoj, koja je u našim južnjačkim glavama jedna vrlo uređena država?
- Je, istina je to. Radi se o vrlo uređenoj državi. Ma to je neki drugi svijet. Ja sam u Danskoj strani radnik, ali se odnose prema meni kao da sam njihov “najrođeniji”. Recimo, preuređujemo termoelektranu i Danac, šef, dolazi do mene i kaže mi “ako si puno umoran nemoj ići raditi, ostani u kontejneru (prostor za odmor) i odmori se da ti se ne bi šta dogodilo”. I nitko ti to, ako se ostaneš odmoriti, neće zamjeriti.
Svaki rad se plaća
Kakve su plaće u Danskoj, a kakvi troškovi?
- Ja radim 37,5 sati tjedno i dobijem 3500 eura, a ako radim prekovremeno plaća zna biti i do 4500 eura. Svaka minuta prekovremenog se plaća i nema šanse da te netko zakine na plaću.
Što mogu sa 3500 eura? Nas tri prijatelja iz Splita smo uzeli kuću u Brondbyu i ona košta svakog od nas po 700 eura, plus hrana i računi, to me dođe još od 700 do 1000 eura. Mogu lijepo živjeti. Jedem što hoću, pijem što hoću, kupujem cigarete koje su skuplje nego kod nas, pa tako kutija košta 10 eura.
Može se dobro živjeti, mogu sa strane staviti pola plaće, ali ne izlazim na kave kao u Hrvatskoj, jer to Danci jednostavno ne rade, to je njima nepoznato. Oni uzmu kavu “to go” i piju je putem.
Dobivaju li Danci božićnice, uskrsnice, dodatke na plaću?
- Dobivamo sve. Mi svaki mjesec, recimo, dobivamo od poslodavca povrh plaće po 300 eura, što nam je za godišnji odmor. I onda kada idem na godišnji odmor nekoliko dana prije “povučem” taj novac. Znači, ako idem nakon 10 mjeseci na godišnji, moj mi je poslodavac osigurao za to 3000 eura. Dobijemo za Božić bonuse od firme, poklone...
Ima li u Danskoj puno ljudi s Balkana?
- Ima dosta ljudi s ovih prostora. Ima Hrvata, ali mislim da ima najviše ljudi iz BiH, a malo je Srba. Većinom ostaju i budu zadovoljni. I svi su oni prihvatili način života u Danskoj, što je i normalno, jer kada nekome dođeš u goste, moraš prihvatiti njegov način života. Danci očekuju da ljudi koji dolaze živjeti u njihovu državu prihvate njihov način života i njihove tradicionalne vrijednosti.
Kakvi su Danci, jesu li druželjubiv narod?
- Meni su dobri, malo su zatvoreniji, nije da će te baš zvati kući u goste, ali su pristojni, drže do svoje države, do svojih običaja, poštuju sve i svakoga, ali i očekuju da se poštuje njihovo.
Spasio sam se
Iz tvog kuta gledanja, jesi li, s odmakom od sada već tri, gotovo četiri godine, pogriješio što si otišao u Dansku?
- Nisam pogriješio, spasio sam se, u Danskoj mi je odlično. U Hrvatskoj sam “preživljavao”, a u Danskoj sam postao svjestan da nešto mogu uštedjeti. Namjeravam u Danskoj ostati barem još desetak godina, ali jednom bih se ipak volio vratiti doma. Želio bih zasnovati obitelj, a bih volio da mi dijete ipak odrasta u Hrvatskoj.
Je li se Dalmatincu teško naviknuti na dansku klimu?
- Pa i nije. Eto, najhladnije je jednom bilo minus 10 stupnjeva, ali nema puno snijega. Jedino mi malo smeta što su zime duge. Noć padne već u 14.30 - 15 sati i tek sutradan ujutro u devet iziđe sunce. Ali zato su ljeta izvanredna i svima bih preporučio danska ljeta. Ljeti sunce zađe u pola noći, a novo sunce iziđe nakon tri sata. Temperature su ljeti od 15 do 25 stupnjeva, samo desetak dana zna biti do, recimo, 32 stupnja. Meni je to draže nego ovdje kod nas, gdje su temperature 38 ili 40 stupnjeva. More je malo hladnije nego kod nas, ali se ljudi kupaju.
Je li Kopenhagen siguran grad?
- Jest, radi se o ogromnom gradu, pa ponekad i mora biti nekih neprilika, ali u suštini je vrlo siguran grad.
A kakav im je mirovinski sustav i kakve su mirovine?
- Meni je želja ostvariti mirovinu u Danskoj, jer nakon 10 godina rada imat ću pravo na mirovinu. Zapravo, na trećinu mirovine, pa recimo, ako im je mirovina 1800 eura, ja ću imati 600 eura. Ali to nije sve. Naime, ima i drugi dio mirovine koji radniku uplaćuje firma za koju radi.
Recimo, meni će se za 10 godina rada skupiti u tom drugom dijelu mirovine nekih 60 tisuća eura i kada bih, recimo, taj novac uzeo sa 65 godina života, petnaestak godina imao bih, kombinirano, između 1500 i 2000 eura mirovine. Taj dio mirovine koji mi uplaćuje firma ja i sada mogu povući, ali tada bi mi država uzela od skupljenog iznosa 60 posto, a meni bi pripalo 40 posto. Zato je bolje taj dio od firme uzeti sa 65 godina života.
Električna vozila
U skandinavskim državama je navodno prava pomama za električnim automobilima. Je li takav slučaj i u Danskoj?
- Je, mislim da su oni u Europi najjači kada su u pitanju električni automobili. Ima jako puno električnih automobila, jako puno ulažu u elektrifikaciju voznog parka. Jako su osviješteni kada je u pitanju briga o okolišu i prirodi.
Zato je Danska jako uredna i čista država. Čišća ne može biti. Nitko ništa ne baca po ulici, ne pljuca se. Oni su tako odgojeni. Možda ćeš “naletit” na nekog seljačinu koji baca otpatke po cesti, ali njih 99,9 posto to ne radi.
Strahovito puno voze bicikle i nedavno sam pročitao da imaju 15,5 milijuna bicikala na 6,5 milijuna stanovnika. Imaju skoro 2,5 bicikala po glavi stanovnika. Njima premijer vozi bicikl do posla, njima je to najnormalnije. Mene vrlo često vozi na posao kolega Danac, ali kada on ne može, krenem i ja biciklom. Nije mi posao udaljen puno od kuće, nekih pet kilometara.
Noćni život u Danskoj i njihovo pivo?
- S noćnim životom nisam baš upoznat jer izbjegavam izlaziti. Otišao sam iz Splita gdje sam noćario, tako da mi se u Kopenhagenu baš i ne izlazi. Star sam ja za to. Ipak, bio sam nekoliko puta vani s prijateljima, bili smo na pizzi, popili smo pivo i bilo je O.K. Pivo? Imaju Pilsner i Carlsberg, to su odlična piva i imaju vrlo prihvatljivu cijenu. A u Kopenhagenu postoji cijeli dio grada koji se zove Carlsberg, jer ga je Carlsberg sagradio i tamo je odlično živjeti. To je elitni kvart.
Kakve su inače cijene u Danskoj?
- Cijene hrane, pića i stvari za svakodnevni život su gotovo iste kao u Hrvatskoj. Većinom su iste, ima nešto skupljih, ali ima i jeftinijih stvari. A, tamo je normalna plaća 3500 eura, a ovdje u Hrvatskoj 1200-1400 eura. I tamo nisam nikada u ove tri i pol godine vidio ljude da kopaju po kontejnerima, da traže hranu.
Cijene pizza variraju, ali ih se može pronaći već za 10 eura, i to dobre pizze. Kilogram piletine je 5,5 eura, tunu u komadima mogu naći za 1,8 eura, toliko je i ovdje. Mlijeko je 1,8 eura. A plaća je tri puta veća! U Danskoj se može uštedjeti, platiti račune, normalno jesti, živjeti, ne kopati po kontejnerima. Normalno, ako netko želi svaku večer izlaziti vani i trošiti novce nekontrolirano, onda neće uštedjeti ništa.
Skupi najam stanova
Kakvi su Danci kao kolege na poslu?
- Dobri su, jako su kolegijalni. Recimo, neće oni nikada “ležati” ako ja radim. I oni rade isto kao i mi stranci i nikada nisam osjetio da su oni u prednosti u odnosu na mene. Nema nikakvog problema na poslu. A, poslodavac je najbolji mogući. Plaću dobivamo svakog zadnjeg dana u mjesecu u četiri sata ujutro. Ja spavam, a plaća “legne” u četiri sata. Možeš imati najmirniji san, nitko te neće prevariti ili zakasniti uplatiti plaću.
Cijene nekretnina?
- Nekretnine su dosta skupe. Ja još uvijek to ne znam, jer s dva prijatelja dijelim kuću. Međutim, uskoro ću morati sam iznajmiti stan pa ću, mislim za stan od 40-ak kvadrata u Brondbyju, gdje sam sada, plaćati oko 1200 eura.
Prijatelj Dino mi je išao živjeti u grad Slagelse, koji je udaljen od Kopenhagena kao Sinj od Splita, i tamo 40 kvadrata plaća 600 eura. No, on ne osjeti puno da tamo živi jer su im prometnice jako dobre i povezanost je odlična. Tako da on “u sekundi” dođe do Kopenhagena. U tom Slagelseu Dino će puno bolje upoznati pravu Dansku nego ja u Kopenhagenu. U Kopenhagenu je miks svega, a u Slagelseu žive pravi Danci, lokalno stanovništvo.
Razbacuju li se Danci bogatstvom, voze li Porschee, Ferarije...
- Ne, ne možeš to vidjeti po cesti. Njima je jako visok porez na luksuz. Ako netko želi kupiti automobil od 50 tisuća eura, mora državi platiti porez u istom tom iznosu. Ne razbacuju se. Jedino što se može vidjeti, ljeti, voze jako puno old timera i Harley Davidson motora. Baš pate od toga i ima ih jako puno po cestama, naravno ljeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....