Kad smo prije tri godine razgovarali sa Sandyjem Protićem, suosnivačem zagrebačke tvrtke "Humble Hunters" i njezinim direktorom, koji je prije šest godina s poslovnim partnerom Dejanom Tornjanskim otvorio agenciju za zapošljavanje filipinskih i nepalskih radnika u Hrvatskoj i susjednim zemljama, kazao nam je kako su u tom trenutku u domovini i ostatku svijeta posao tražili milijuni stanovnika Filipina.
- Njih je tamo 110 milijuna i nemaju poslova za toliki broj ljudi. Zato i imaju 10-15 milijuna ljudi koji danas traže posao. Kad nemate ni 1000 kuna, onda je nekom s Filipina dobro otići i u Bangladeš jer nema ništa. A kamoli onda u Hrvatsku, gdje može zaraditi pet ili šest tisuća kuna. Radnici koji ovdje preko nas dođu raditi jako su sretni i zahvalni, Filipinci pogotovo. Oni su inače jako ponizan narod - kazivao nam je tada Protić čija se agencija za zapošljavanje i ustupanje stranih radnika u međuvremenu prometnula u jednu od vodećih u Hrvatskoj.
Od 2019. godine, kada se rodila ideja o pokretanju agencije sa sjedištem u Hrvatskoj, “Humble Hunters” je do 2024., navodi se na njezinoj službenoj web stranici, izrasla u tvrtku s 20 milijuna eura prihoda. Agencija većinom dovodi radnu snagu s Filipina, manjim dijelom iz Nepala, a Filipinci su, ako je suditi po zadnjim komentarima na popularnom internetskom servisu Reddit rado viđeni strani djelatnici u Hrvatskoj.
Riječi hvale
Ovih je dana raspravu o radnicima s Filipina na spomenutoj online platformi svojom objavom povela splitska studentica izazvavši lavinu pozitivnih reakcija na račun stanovnika otočne države u jugoistočnoj Aziji, koji su došli zaraditi plaću u Hrvatskoj.
"Evo, u mom lokalnom Tommyju ih radi par i svi stvarno dijele slične karakteristike. Vrijedni, jako pristojni i uvijek nasmijani i dragi prema kupcima. Hoće li bit takvi za par godina, ne znam, ali ja za njih imam samo riječi hvale. Kakvo je vaše mišljenje o njima”, upitala je studentica korisnike Reddita nakon čega su uslijedili komentari poput onog "dosta slična kultura, vjera i odgoj kao i kod nas, svaka im čast, nema mi ništa draže nego kad čujem koliko se trude naučit’ naš jezik”, “vrijedni, jako pristojni i uvijek nasmijani - definitivno nisu kao 90 posto Hrvata”, “evo profesori mi prije par godina govorili kako su Filipinci na hrvatskim brodovima odavno i kako su baš dobri ljudi za raditi, i moje osobno iskustvo to podržava, nisu ni Nepalci loši, iskreno”…
"Drugi grad, isti dojam! Sve pohvale, 90 posto njih zna jezik prilično dobro, odnosno dovoljno za odraditi posao, uzeti narudžbu i sl.", nisu samo Splićani sudjelovali u raspravi, a javio se i komentator iz Zagreba: "Isto i ovdje. Uvijek nasmijani, ljubazni, uredni i marljivi. Govore engleski solidno, dosta ih i hrvatskog govori koliko im treba ili se trude naučiti. Svaki takav je dobrodošao, što se mene osobno tiče”.
Mnogi su zamijetili kako je Filipincima, osim karakteristike vrijednih ljudi, dodatna prednost u odnosu na uvozne radnike iz drugih zemalja i činjenica da izrazito brzo i uspješno uče jezik.
"Znam ih već nekoliko koji jako dobro barataju osnovnim hrvatskim. S njihovom integracijom ne bi trebalo biti nikakvih većih problema jer imaju slične kulturološke okvire hrvatskom narodu i dobro se prilagođavaju okolini i jeziku", glasio je jedan od komentara na koji je brzo stigla reakcija iz Trogira.
"Dosta ih je uvatilo jezik. Pričaju hrvatski i mogu se zaj…….. U Trogiru već dugi niz godina radi momak iz Filipina u restoranu Coccolo i meni osobno je tamo najbolji. Uvik nasmijan, uvatija i naglasak, top; "Taj momak iz Coccola već je uvatija i naše baze", oglasili su se Trogirani.
Kako ne bi bilo da se hvale samo Tommyjevi djelatnici s Filipina, raspravi je prisnažio i jedan radnik Ribole: "Prošlo lito sam radio s Filipinkom, definitivno najvrjednija, najpristojnija i najprijateljskija radnica tamo. Od drugih koje rade s Filipincima isto čujem uglavnom samo pohvale”.
I Hrvati koji žive i rade vani (oni koji su, poput Filipinaca, iz istih razloga napustili vlastitu domovinu) redom su nizali pozitivna iskustva s kolegama iz azijske otočne države ("vridni su i marljivi i rade, takvi su i vani i uvik su pozitivna iskustva s njima, pa mislim da će uvik ostat takvi jer su takav narod”).
Ubijanje za crkavicu
Ipak, bilo je i onih koji su iskazali svoje nezadovoljstvo, ali ne prema stranim radnicima nego prema gospodarskom sustavu RH, koji u određenim djelatnostima poput trgovine i građevine usisava uvoznu radnu snagu u svrhu zadržavanja niskih cijena rada.
"Jeste li vi svjesni da ti Filipinci rade za minimalnu plaću? Zbog toga su naši ljudi nadrkani na poslu jer se ubijaju k’o stoke za crkavicu. Nemam ja ništa protiv Filipinaca i sličnih, al’ nabijem vas sve šta ste sritni jer su oni nasmijani, a teta koja tu godinama radi ima 827 eura plaće i jedva spaja kraj s krajem i vi oćete da je još i nasmijana”, oštar je bio jedan od komentatora.
“Nisu jadni ljudi koje je nevolja natjerala ništa krivi. Budale napadaju njih, a ne korporacije i agencije koje su ih dovele. Fizički se napadaju ovi jadnici, a nitko nije napao vlasnika agencije koja ih dovodi. Ako već imamo zlo i neminovno je (ne možemo korporacijama ništa) onda doista imamo sreće što imamo Filipince i Filipinke. Usput, maloprodaja i benzinske nisu nigdje u svijetu dobro plaćeni poslovi, treba naći nešto bolje, a to se sad u ovom trenutku može”, stao je drugi u obranu stranih radnih u Hrvatskoj, dok ih je treći okarakterizirao “kao moderne robove, koji rade u katastrofalnim uvjetima, do 12 sati dnevno bez slobodnog dana za minimalac i većinu para koje zarade šalju svojima kući”.
“Al’ bar je mala nasmijana na kasi i super uljudna”, ironično je dodao.
Ovdašnjim pomorcima dobro su poznate kolege s Filipina, s mnogima godinama dijele kruh sa sedam kora, a jedan od njih dao je svoj obol raspravi na Redditu...
Nema natezanja
“Radim s njima na brodovima preko 20 godina i imam jako pozitivno mišljenje. Oni su dosta amerikanizirani, tako da su što se tiče te neke pop kulture slični zapadnjacima. Katolici su, što je isto dodirna točka s nama.Vole košarku, i loši su u njoj, što nam je isto zajedničko, ha, ha… Naravno ima tu i jako puno razlika. Na početku karijere radio sam s našim ljudima i mogu reći da sam se preporodio otkad radim s Filipincima. Govorim o timunjerima i mornarima. S našim ljudima je, naravno, bilo više doživljaja, sprdancije i zabave, ali što se posla tiče naši nisu uopće bolji, iako su se tako držali i pričali bajke o svojoj sposobnosti. Ukratko, Filipinci će obaviti posao isto kvalitetno, ali bez mudrovanja i natezanja. Doduše, nikad mi nitko od Filipinaca na poslu nije bio nadređeni. Čuo sam od kolega da to onda može biti malo drugačije, jer oni jako poštuju hijerarhiju u oba smjera. Radio sam i s Indijcima i isto imam pozitivna iskustva. Nikad ne treba generalizirati. Uglavnom, nemam ništa protiv stranih radnika kod nas. To što oni dolaze raditi za ‘siću‘ ne bi trebao biti razlog da nam oni smetaju. To su ljudi koji su došli raditi, isto kao što naši ljudi idu raditi vani. Problem je u poslodavcima koji isplaćuju takve plaće i državi koja neće, ne može ili ne zna to staviti u red”, zaključio je pomorac iz Hrvatske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....