Stanovnici Splita i osobito šire okolice svakodnevno se suočavaju s nemilim cestovnim gužvama i gube silne sate gmizajući do radnog mjesta, bolnice ili škole. Prometni kolapsi naročito dolaze do izričaja s toplijim danima, kada na teren izlaze mikseri, bageri i građevinari, a s naplatnih kućica pristižu stotine tisuća turista, koji su do naše obale došli prekrcanim vozilima.
Iako smo svi pomalo mazohistički naviknuli na taj prometni teror, čini se da nam nadohvat ruke stoji spasonosno rješenje o kojem tek rijetki razmišljaju ili ga imaju naviku prakticirati. Riječ je o željeznicama, koje su došle na zao glas zbog pretjeranih kašnjenja HŽ-ovih vlakova i zaostale infrastrukture, no itekako imaju svoje prednosti u odnosu na druge oblike prometovanja.
Željeznička pruga Oštarije – Gospić – Knin – Split danas je jedina željeznička pruga koja povezuje Dalmaciju s ostatkom Hrvatske, a povijesno je bila podijeljena na Ličku prugu od Oštarija do Knina i Dalmatinsku prugu koja vodi do Splita. Splitsko-dalmatinskom županijom tako prolazi dionica pruge dužine 44 kilometra na relaciji Donji Dolac – Primorski Dolac – Bakovići – Preslo – Prgomet – Labin Dalmatinski – Sadine – Kaštel Stari – Kaštel Kambelovac – Kaštel Gomilica – Kaštel Sućurac – Solin – Split Predgrađe – Split. Na relaciji od Splita do Kaštel Starog i obrnuto danas vozi 18 linija, a tu prolazi i još 13 lokalnih vlakova koji voze do Perkovića.
Relativno slab promet
Budimo sasvim iskreni, Dalmatinci i nemaju baš neku adekvatno razvijenu željezničku mrežu da bi usvojili naviku ukrcavanja na vagon, a to je posebno vidljivo u usporedbi s drugim dijelovima Hrvatske. Pa Splitsko-dalmatinska županija ima tek 49,254 kilometra građevinske dužine kolosijeka otvorene pruge! To nas stavlja na predzadnje mjesto, a iza nas je samo Dubrovačko-neretvanska županija, s 22,740 kilometara.
Što se tiče konkretnog broja putnika, došli smo do dosta zanimljivih podataka iz statistike HŽ infrastrukture za 2023. godinu. Prema njoj, sa splitskoga kolodvora otpremljeno je malo manje od 220 tisuća putnika u 12 mjeseci, dok je dnevni prosjek samo – 602 putnika. U splitskom predgrađu ukrca se njih 35, a neslavni rekorderi su stanice Sadine i Preslo, gdje dnevno uđe jedan jedini putnik.
Zanimljivo je vidjeti da je vlak dosta česta opcija Kaštelanima koji putuju prema Splitu i natrag, pa tako samo Kaštel Stari godišnje ima gotovo 13 tisuća putnika.
Pristupačne cijene
Što se tiče samih cijena, puno su povoljnije od bilo kojeg drugog oblika prijevoza. Tako od Splita do prvih Kaštela možete za 1,25 eura, vlak vozi šest puta dnevno i putovanje traje tek 15-ak minuta. Ako biste, pak, voljeli iz Splita potegnuti do Zagore i prođirati prirodom, možete to napraviti subotom dvaput dnevno (radnim danom vozi čak pet puta), i to za cijenu jedne prosječne splitske kave, odnosno 2 eura i 15 centi.
Toliko, naime, košta sat vremena putovanja do Primorskog Doca, gdje možete provesti fenomenalan dan s djecom na otvorenom, i sve to za puno manje novca nego da sjednete u automobil, ulijete gorivo i vozite do ovdje ili, primjerice, Čikole i Drniša (5,34 eura).
Posebno veseli činjenica što je župan Blaženko Boban nedavno najavio i da od 15. prosinca na području Splitsko-dalmatinske županije kreće pilot-projekt integriranog javnog prijevoza putnika kako bi se rasteretile prometnice i ulaz u Split. U skladu s time, od prosinca će se povećati broj prigradskih linija od Splita do Kaštel Starog na ukupno 27, dok valja spomenuti i skorašnje otvaranja stajališta Solin Širina i Sveti Kajo.
Nove linije i projekti
– Sredinom prosinca na splitsko područje dolazi prvi baterijski vlak, na kolodvoru Split Predgrađe gradi se punionica za punjenje baterija. Taj vlak omogućava nam da od prosinca uvedemo devet novih prigradskih linija. Trenutačno razrađujemo modele suradnje, a cilj je od 15. prosinca organizirati pilot-projekt integriranog prijevoza vlak – autobus – naglasio je predsjednik Uprave HŽPP-a Željko Ukić.
Problemi svakako postoje i važno je suočiti se s njima; mnogi dijelovi pruge zahtijevaju obnovu i tu su česta kašnjenja zbog radova, a frekvencija prometa na pojedinim prigradskim linijama i dalje je nedovoljna, osobito izvan udarnih sati, zbog čega je vozni red manje fleksibilan za putnike koji nemaju fiksne termine.
Međutim, izgleda da će mnogi Dalmatinci morati mijenjati svoje navike prijevoza ako ne žele u potpunosti skrenuti s uma provodeći cijele dane u automobilima, a uzevši u obzir cijene i dodatni razvoj linija, ipak postoji svjetlo na kraju (željezničkog) tunela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....