Red se za Uskrs zna – treba proći Pazarom, Rivom, Marmontovom, Pjacom, a onda uletjeti u miris slatkog oblaka koji će vas usisati do vrha Bosanske. A pod dva, treba na Uskrs tradicionalno stati i kod Kirigina, u legendarnu podmarjansku slastičarnicu "Tradicija", po svoj komad blagdanske sirnice.
Mučeničko je to čekanje na svaku novu turu, je, Jobovo, strpljivo, u dugom redu koji se proteže put Đardina. Ali isplati se dočekati tu mekoću, tu slast okusa, i trenutak kad friške, tople sirnice svojim rukama na police kultne butige donese Dražen Kirigin, vlasnik "Tradicije".
Ne dao vam Bog da nosom povirite priko vrata, onako priko reda, da mignete eventualno Draženu, date mu mot za jednu onako za ispod banka. Ne pokušavajte, okupljena gomila glasno bi protestirala sve dok se posramljeno ne biste udaljili na vrh kolone. U deset subotnjih sati bilo je već 50-ak ljudi u redu koji se vinuo put vrha Bosanske. Nema kod čekača milosti, za Draženove sirnice ne pušta se mjesto ni za rođenu mater.
– Bit će ih oko 200 komada u subotu, a počeo sam ih raditi u četiri sata ujutro. Sve se radi ručno, po starinski, po tradiciji, kao nekada. Nije to na sistem imaš robota pa ti on mijesi, dodaje, premiješa, kida, stavlja, vadi... Ovdje svaka sirnica prođe kroz moje ruke. Tu nema tajne, kod nas svi znaju da "Tradicija" čuva tradiciju – veli Dražen Kirigin.
Evo je, jedna je izašla...
I to mora da je ljubav. Ima nešto i u tome. Zato ljudi od ranog jutra čekaju pred vratima da se vrata iza otvore. Pa kad jedna izađe iz peći, i u Draženovim se rukama prenese u pravcu pulta, krene žamor u gomili na ulici. Oni prvi što stoje pred izlogom tada uzviknu: "Evo je, izašla je jedna, ljudi, stižu nam!"
Čuli smo ih jer smo kraj njih i stajali. A vijest tada samo poteče u pravcu vrha Bosanske. E tek onda nastane graja. Kako bi čekanje za slatko bilo slađe, pomaže i mali znak pažnje kojim "Tradicija" časti ljude što marno stoje u koloni. Sirnicom izrezanom na kriške on počasti one zadnje, da lakše izdrže, da ne klonu.
Ma da samo vidite koliko takva gesta obraduje ljude. Koliko im takav znak pažnje lijepo padne na srce. Vidjeli smo, bili smo tu kraj njih. I koliko šokira strance koji također čekaju u koloni, pa se čudom čude kad shvate da im netko nešto daje, a ništa za to zauzvrat ne traži. Ovdje se tradicija štuje. I zato je ljudi naši vole. Zato i čekaju i ne bune se, dapače, ćakulaju međusobno, ljudikaju u miru.
– Virujte mi, ima ljudi koji već u sedam ujutro budu pred butigom. I tako godinama. To je njihova tradicija. Čekaju na naše sirnice. Lipo je to znat – kaže Dražen Kirigin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....