Srbija se nakon 14 godina oslobodila diktatora, ratnog huškača, progonitelja slobodnih medija i aktivista, zaštitnika korupcije te svog najgoreg tlačitelja – Aleksandra Vučića. I to olovkom! Reklo bi se u narodu "ubijen je bez ispaljenog metka".
Vijest je to koja je odjeknula svjetskim medijima, pljušte čestitke sa svih strana svijeta, naročito s Balkana koji je, kako se čini, gladan pravde jedva dočekao njegov pad.
Prošetali smo splitskim ulicama i proćakulali s građanima. Pitali smo ih jesu li očekivali ovakav rasplet, što misle o studentskom pokretu i kakvu budućnost predviđaju odnosima Hrvatske i Srbije. Mišljenja su podijeljena: jedni vjeruju u novu generaciju i mogućnost promjena, drugi pozivaju na oprez, a ima i onih koje politička zbivanja u susjednoj državi uopće ne zanimaju.
‘Dok se ne operu od starih grijeha, nema im oporavka‘
Naša sugrađanka Vinka Jurjević vjeruje da su promjene u Srbiji moguće, ali da je za pravi oporavak nužno suočavanje s prošlošću, priznanje pogrešaka i traženje oprosta. Od Studentske liste očekuje prije svega više razumijevanja za građane, osobito za umirovljenike:
– Znala sam da će Vučić izgubiti. Imam dobru prijateljicu u Beogradu i idem tamo jedanput mjesečno, stalno sam s njom na vezi i ona me informira. Dobila sam baš jednu sliku Srbije kakva jest i vidjela sam da se nešto mijenja. Ja sam uvijek govorila: dok se oni ne operu od starih grijeha, nema im oporavka. Moraju priznati, moraju zažaliti i moraju tražiti oprost da bi počeli od nule. I ja se nadam, ja sam sigurna da je ovo to.
A Studentskoj listi poručila bih da se ne ugledaju ni u svoje ni u naše političare, da budu pošteniji, da budu milosrdniji. Dosta je kako nas umirovljenike tretiraju. To mi je dovoljno. Ništa drugo ne treba reći.
‘Da se pohapse i da se vrati ono što je ukradeno‘
Splićanka Sofija reagirala je vrlo emotivno na pitanje o Aleksandru Vučiću. Smatra da je njegov politički kraj trebalo dočekati i ranije, a uspjeh studenata vidi kao razlog za pohvalu:
- Naopako, đava ga odnio! Bože, oprosti, ružno sam rekla! Nisam mislila da će pasti! Mislila sam da će ga podržati Rusi, da će se okrenuti prema ovim globalnim silama. Međutim, studenti su pobijedili i svaka im čast. Da smo bar takvi mi ovdje!
Poručila bih im da pošteno vode državu, da ne kradu kao što su krali Vučić i ovi prije njega. To je strašno što su pokrali gore!
E sad da im se sudi, to bi bilo odlično. I da se ono što je ukradeno lijepo vrati! Je li to Srbija, je li to Grčka, je li to Njemačka, je li to Hrvatska, nebitno. Ako su ukrali, lijepo, odakle su uzeli, neka vrate!".
‘S Vučićem smo barem znali na čemu smo‘
Za razliku od onih koji u studentskom pokretu vide nadu, Franka i njezin suprug Gerard ne kriju nepovjerenje prema političkim promjenama u Srbiji. Njihov je stav da odlazak dosadašnjeg predsjednika ne jamči ništa bolje te da je, barem kada je riječ o odnosima s Hrvatskom, dosadašnja situacija bila bolja od onoga što tek dolazi.
– Što god se događa u Srbiji, ne zanima nas! Zanima nas isto koliko i u Bugarskoj ili Rumunjskoj – poručili su.
Na pitanje hoće li se promjene u Srbiji odraziti na Hrvatsku, govore s određenom dozom skepticizma:
– Dapače, s Vučićem smo barem znali na čemu smo, a s ovima nemam pojma na čemu smo. Ne vjerujemo im uopće! Bilo bi bolje da je Vučić ostao – rekli su nam.
‘Prilika čini da čovjek postane lupež ili kriminalac‘
Josip Pavelić na događaje u Srbiji gleda kroz prizmu političke odgovornosti i kriminala. Ne skriva mišljenje o Vučićevoj vladavini, ali upozorava da smjena vlasti sama po sebi nije jamstvo boljeg društva.
- Ne možeš ti to ne pratiti! Vidite li vi koja je to kriminalčina, što je sve radio! Ima svoje batinaše, paravojsku! Općepoznato je da je Srbija megamafijaška država. Sad, je li on vukao odluke ili oni, to je teško reći. Uglavnom, mislim da gore ne može biti nikako!
Ja ne znam kako će se to odraziti na daljnji rasplet suradnje ili nesuradnje dviju država, budući da ne znam točno tko će što tamo voditi, niti pratim rad tih ljudi koji eventualno mogu doći na vlast. A samo ću vam jedno reći: vlast i obećanja, još nisu ni stupili na dužnost, a već se o njima govori. Čim stupe, ti se karakteri mijenjaju. Znači, samo prilika čini kriminalca ili novog lupeža. Tako da jednostavno nisam Nostradamus, ne mogu vam reći apsolutno ništa.
Studentskoj listi poručio bih da pripaze sada kad dođu na vlast, da se ne osokole, pa da ne bude na neki drugi način negativno. Jer opet ponavljam: prilika čini čovjeka da postane novi lupež ili novi kriminalac. Poručio bih im da, kad dođu na vlast, održe svoj kompas, da ne izgube busolu, kako se kaže."
‘Čestitamo im i divimo im se!‘
Anita Kargotić i Dolores Žanko na uspjeh studenata gledaju s divljenjem. Iako ni same nisu očekivale da će se stvari razviti u ovom smjeru, smatraju da su mladi pokazali koliko su važni upornost, hrabrost i borba za poštenije izbore.
– Čudo! Nismo očekivale da će izgubiti. Mislile smo da izbori neće biti pošteni, jer ono što je on radio prije nisu bili pošteni izbori. Uvijek je dobivao.
Za Studentsku listu imale su poruku podrške.
– Želimo im čestitati i poručiti da im se divimo. I da im zavidimo. Da zavidimo na hrabrosti i mladosti, dodale su, uz želju da mladi ustraju i ne odustanu od svojih ciljeva.
Odgovori Splićana su raznoliki: od nade i oduševljenja studentskom borbom, preko straha da će novi ljudi ponoviti pogreške svojih prethodnika, do potpune nezainteresiranosti za politička zbivanja u susjedstvu. Vrijeme će pokazati hoće li očekivanja građana biti ispunjena. Jer, kako je upozorio Josip Pavelić, "prilika čini čovjeka", a najveći izazov za svakoga tko dolazi na vlast jest dokazati da se od prethodnika razlikuje ne samo riječima nego i djelima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....