U stanu Siniše Javorčića na Kili zimi se ni po buri, koja je Split dobro ohladila proteklih dana, ne grije. Kod njega u pogonu nije ni klima, ni pećica na struju, ma ni ona na plinski pogon. U ovom se stanu, štoviše, vrata balkona i po minusu drže otvorena. Može bura i zavijati i vikati, na isto joj dođe, nikoga ona tu nit uplašiti, nit ohladiti neće. I tako zimi usprkos, u obitelji Javorčić su već godinama troškovi grijanja na struju srezani na nula centi. Kako? Zašto? Koja se tu tajna skriva? Otkrili smo je, pa tko voli neka se u njoj i sam okuša, metoda, odnosno stil života koji ovdje prakticiraju je jedinstven, ništa lakši, ma koliko god na prvu teško izgledao. U svakom slučaju, kada se na njega naviknete, garant će vam na kraju donijeti ne samo uštedu na kućnom proračunu, već i neke druge puno važnije benefite. Mi bacamo izazov, a vi kako hoćete.
Sa Sinišom, 57-godišnjim Splićaninom, smo se na drugi dan najljuće splitske ovozimske hladnoće točno u podne utaborili na plaži Kašjuni. Siniša, kućni mu ljubimac Silky i mi. Prognoza s mobitela pokazuje sedam stupnjeva, s osjetom temperature puno manjim od realnog prikaza. U moru je viša, 12 stupnjeva. 3,2,1, i Siniša počinje skidati odjeću, ostaje u kupaćim gaćicama i tankoj majici dugih rukava. Kreće bosim stopalima po kašjunskim oblucima, ulazi u plićak, minutu, dvije se akomodira, vraća se, skida dugi rukav. Silky zauzima mjesto na šugamanu, Siniša potom kreće u more. Kraul, prsno, leđno, ronjenje, gledamo kako uživa dok grabi put južnog nasipa.
- Je li hladno - pitamo ga.
- Lipo da lipše ne može bit. Čista nirvana - rominja nam iz mora, dok promatramo još nekolicinu zimskih kupača, čuvara plaže u osamljenom zimskom periodu. Sinišin dnevni ritual je poseban, on na more ide kada ljeto stane, škola počne. A napušta je dočim na njega počnu pristizati prvi ljetni kupači. Njegova je sezona od desetog mjeseca i traje do kasnog travnja. Svakog dana kada mu smjenski rad to dozvoli, on ukipa Silkyja i pravac omiljena podmarjanska plaža. Najluđa južina, led, bura, snig, hladnoća nalik ovoj koja je Dalmaciju odvojila od sjevera, otoke od kopna, njemu su samo vjetar u leđa. Kontinuirani ritual kod njega je tradicija. Da toga nema, kaže, osjećao bi se loše i fizički i psihički.
Nestala je i alergija
- Zimsko kupanje je moja ovisnost. Bez njega ne ide. Pedeset sedma mi je godina, da kucnem u drvo nisam imao nekih većih zdravstvenih problema. Mislim da je zadnjih 10, 15 godina, koliko se družim sa zimskim morem, i to jedan od razloga. Sto posto. Ne sjećam se da sam sve to vrime imao iti jednu gripu, prehladu, vrućicu, koronu, virozu, upalu. Do tada me mučila alergija na pelud, ali od kada sam počeo s ovakvim stilom života, i ona se putem izgubila. Osjećam se fantastično, snažno, sigurno, jakog imuniteta. Jedino što me malo muči su leđa. Lumbalni dio – veli.
Napravio je magnetsku snimku, neurokirurg mu je rekao da bi trebao što prije na operaciju. Kazao mu je da se čuva hladnoće, leda, utopli bolne kosti. Ma kako ne, on je udario po svome.
- Rekao je on to tako, ali ja kada uđem u more osjećam samo eksploziju snage koja putuje mojim žilama. I nakon toga boli više nema. Makar ne one zbog koje bih morao što prije pod nož. Naprosto se naučiš na hladnoću, u biti ne osjećaš je uopće, postaje ti normalna. Kao nekome topla jaketa kada opali bura – govori, otkrivajući nam kako je sve započelo malo poviše, na cesti koja od Kašjuna vodi prema Institutu.
Najljepša je zimska plaža
Tu je jednog dana prije 15 godina šetao i sav u udivljenju promatrao ono što se pruža s jednog od najljepših splitskih vidikovaca. Kao da je čuo more koje mu je počelo govoriti, a šta tu samo gledaš, malo hrabrosti, zaplivaj. Ne reci dvaput. Spustio se, zaplivao i krenuo u novi život. Od tog dana Siniša je postao jedan od onih što s hladnoćom uđu u savez. Postala mu je to radost koja mu fali u danima kada ga radne obveze u ono podnevno vrime od kupanja odvedu na neku drugu lokaciju.
- Pitaju me ljudi kako to ja na kupanje idem kada svi od ladnoće biže pred pećicu ili klimu. Kada na plaži nema nikoga. Nisam ja asocijalan, dapače, obožavam društvo i ekipu. Ali obožavam i more. Smeta mi kad dođem na plažu, a ono sa svih strana počne bubat galama, deračina, cika, skrika, mamaaa, tataaa, nu ovo, nu njega, nu mene povici. Biram vrime, lipše je tiše, tad je najlipše. Aj dobro, priznajem, volim i kad je hladnije, evo i ladnom se vodom uvik tuširam. To je taj osjećaj, kad osjetiš tu navalu krvotoka, čuješ kako od hladnoće oko tebe proključa u žilama, skoči adrenalin, osjetiš tu brutalnost dobre energije, čistoću misli – veli.
Opisuje nam da je to onaj osjećaj kao i kad osjećaš da pucaš od zdravlja. Kao onaj trenutak malog, dnevnog osobnog mira. Trenutak spajanja s prirodom.
- To je harmonija. To je i onaj trenutak kada moja supruga Dolores i ja dođemo rano na plažu, kada na njoj nema nikoga. I onda u miru tu popijemo prvu kavu. Čisto uživanje. I ona je pobornik hladnijeg mora, njezino je vrime tu negdi do početka 12. miseca – kaže.
Nije jedini zimski kupač
I tako, dok pliva, uočavamo 40 metara dalje još jednog kupača. 40-ak metara iza njega još jednog. Stižu muž i žena, pozdravljaju nas na putu do svoje zimske plažne baze. Svi se ovdje znaju, ali nitko nikoga ne smeta. Svatko ima svoju poziciju. Kaže nam da na Kašjunima ima 30-ak zimskih kupača, od kojih je 15 na dnevnoj bazi redovnih. Mahom su to ljudi od 40-ak do 80-ak godina.
- Doć ovde liti, ma daj šta ti je, nema šanse. Ne pada mi na pamet uć na 27 stupnjeva, u lušiju, da bi se u njoj oznojia. Bože sačuvaj. Ovako je puno lipše. Zato ja čekam da počne škola, plaža opusti, a temperatura padne. Onda počinje moje vrime – veli.
Moramo primijetiti, ima nešto i u uštedi. Budući da mu ni supruzi ne smeta hladnoća, jer ona je, kaže Siniša, u vječnom "muvingu", računa za grijanja nema. More je i tu uplelo svoje prste.
- A imalo bi se i tu šta za reć, kako ne. Ušteda je velika, još kad čujem koliko drugi potroše na grijanje. Šta se nas tiče, nema zime. Ali ipak, važnije je nešto drugo, ima puno ljudi koji se čude mom zimskom kupanju. Šokiraju se kada saznaju da se i po najluđoj zimi idem malo bacit u more. Kad bi presta, ja mislim da bi se odma razbolija, prehlada, gripa bi me odma dočekale iza prvog kantuna. Kako bi reka, ja biram zdravlje i svoj mali mirni kutak – kaže Siniša Javorčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....