Dr. sc. Toni Modrić zaposlen je kao docent na Kineziološkom fakultetu u Splitu, a osim toga već gotovo 12 godina radi kao kondicijski trener u nogometu te je radio i sakupljao iskustvo u brojnim nogometnim klubovima iz različitih zemalja. Ove je godine dobitnik državne nagrade za znanost u području društvenih znanosti. U svom znanstvenom radu se najviše bavi analizom performansi u nogometu.
Kako izgleda vaš rad na Kineziološkom fakultetu u Splitu?
– Na Kineziološkom fakultetu u Splitu trenutno predajem na kolegijima koji se tiču kondicijske pripreme sportaša, metodologije znanstveno-istraživačkog rada i statistike. Upravo su to neka tri područja mog najvećeg interesa i mogu reći da uživam studentima prenositi svoja znanja i iskustva iz ovih područja.
Osim rada u nastavi i znanosti, pokušavam dati i svoj doprinos fakultetu po pitanju organizacijskih poslova. Tako sam u posljednje vrijeme bio zamjenik voditelja stručnih studija, a trenutno sam koordinator za smjer kondicijska priprema sportaša na stručnom studiju.
Pobliže nam opišite polje vašeg rada istraživanja? Ono čime se najviše bavite jest nogomet?
– S obzirom na to da se jako dugo bavim poslom kondicijskog trenera u nogometu, moje najuže znanstveno-istraživačko područje interesa je analiza fizičkog aspekta nogometa. Rezultati takvih istraživanja daju trenerima informacije o fizičkom opterećenju igrača tijekom utakmica i treninga te o faktorima koji to determiniraju, što su jako važne smjernice kod kreiranje programa treninga, pripreme utakmica i donošenja odluka za vrijeme natjecanja.
Sve to može unaprijediti cjelokupni trenažno-natjecateljski proces, poboljšati izvedbu igrača tijekom utakmice te čak pozitivno utjecati i na prevenciju ozljeda, što posljedično može omogućiti cijeloj ekipi veće šanse za uspjeh u natjecanju.
Posljednjih 4-5 godina sam na ove teme zajedno sa svojim suradnicima objavio oko 50 znanstvenih radova u časopisima referiranim u WoS i Scopus bazama podataka. Priličan broj tih radova je objavljen u najboljim svjetskim časopisima u području Sport Science te su imali jako veliki impact među nogometnim trenerima i sportskim znanstvenicima.
Jedan od razloga tome je sigurno korištenje kompleksnih statističkih metoda koje omogućuju precizniju analizu podataka te u konačnici i donošenje pouzdanijih zaključaka u odnosu na standardne metode. Koliko mi je poznato, nitko u hrvatskoj kineziologiji ne koristi takvu metodologiju. Drugi vjerojatni razlog je što sam ciljano pokušavao rješavati nedoumice koje često kondicijski treneri imaju u svome poslu, a kojih sam, s obzirom na svoje dosadašnje iskustvo u tom poslu, jako dobro bio svjestan.
Nakon objave radova koji bi riješili jedan takav problem, javljali su mi se treneri koji rade u najboljim svjetskim nogometnim klubovima te se raspitivali o mogućoj suradnji na budućim istraživanjima, što prilično jasno govori koliki je doprinos istraživanja kojima se bavim u stvarnome svijetu.
Radili ste i kao kondicijski trener u nogometnim klubovima Hajduk, Galatasaray, Bešiktaš, Riga?
– Da, radio sam u puno nogometnih klubova iz različitih zemalja. To mi je omogućilo da upoznam različite nogometne filozofije, radne kulture i pristupe treniranju, što mi je proširilo vidike i dodatno obogatilo moje iskustvo. Pritom sam imao priliku surađivati s vrhunskim stručnjacima i trenirati igrače koji su osvajali najveće trofeje kao što su Liga prvaka, Svjetsko i Europsko prvenstvo te igrali u najjačim ligama svijeta. To je posebno iskustvo jer oni donose iznimnu razinu profesionalizma, discipline i strasti prema sportu. Njihova posvećenost, pažnja prema detaljima i želja za stalnim napretkom jako inspiriraju.
U isto vrijeme, svaki od njih je poseban karakter s vlastitim ritualima i metodama rada, što je meni kao treneru bilo iznimno zanimljivo i izazovno. Iako sam zaista uživao raditi taj posao, vrhunski nogomet ima i svoju drugu stranu – odvojenost od obitelji i prijatelja. Nogometni raspored je nemilosrdan, s konstantnim putovanjima, pripremama i utakmicama koje ne poznaju vikende, praznike ili obiteljske proslave, pogotovo kod rada u inozemnim klubovima.
To je i razlog zašto sam se u posljednje vrijeme okrenuo radu na fakultetu gdje mogu prenijeti svoje iskustvo i znanje novim generacijama trenera. Međutim, svakako sam još ostao povezan s nogometom i kondicijskom pripremom – kroz edukaciju, istraživanje i mentorstvo.
Kada i kako se stvorio interes prema znanosti?
– Pa ne mogu reći da me baš oduvijek zanima znanost jer sasvim sigurno nisam imao u planu bavit se time. Cijeli svoj život sam u nogometu. Igrao sam, amaterski doduše, više od 13 godina te prošao sve uzrasne kategorije od početnika do seniora. Moji planovi su bili vezani za nogomet, raditi kao kondicijski trener. Međutim, još kao student sam razvio interes za znanost pa sam tijekom studiranja objavio priličan broj znanstvenih radova. Taj interes je u meni, ali i u jako puno drugih studenata, pobudio moj tadašnji i sadašnji mentor prof. Damir Sekulić.
On je vrhunski stručnjak u području znanstveno-istraživačkog rada koji nesebično ulaže svoje vrijeme i znanje u studente. Njegova predanost studentima nadilazi okvire standardnog akademskog rada. Na primjer, često nas je kao studente osobno vodio na znanstvene konferencije po Hrvatskoj i inozemstvu. No njegova podrška nije samo akademska, već i ljudska. Uvijek je dostupan za savjet, bilo da se radi o analizi podataka, pisanju znanstvenih radova ili profesionalnom usmjeravanju. Bez njegove motivacije i mentorstva, sigurno ne bih postigao sve što sam postigao.
Dobitnik ste ovogodišnje državne nagrade za znanost u području društvenih znanosti. Veliko je to priznanje vama i vašem radu. Što vam znači ta nagrada?
– Dobitnik sam ovogodišnje nagrade za znanost u području društvenih znanosti koju dodjeljuje Sveučilište u Splitu. Istom sam nagrađen prije dvije godine u kategoriji mladih znanstvenika. Ove godine sam također nagrađen Državnom nagradom za znanost koju dodjeljuje Republika Hrvatska. Tu nagradu, u zadnjih tridesetak godina otkako se dodjeljuje, dobilo je samo nekoliko kineziologa i moram priznati da mi je iznimna čast biti u tome društvu. S obzirom na to da se radi o najvećem znanstvenom priznanju u Hrvatskoj, zaista je veliko priznanje mom radu.
No, iskreno, nikada nisam radio s ciljem osvajanja nagrada, niti su mi one bile primarni motiv za znanstveni rad. Naravno da svako priznanje, a posebno ono koje dolaze od akademske zajednice i države, predstavlja lijepu potvrdu da moj rad ima vrijednost i da doprinosi razvoju struke.
No ono što me pokreće je strast prema istraživanju, želja da doprinesem razvoju znanosti i sporta te mogućnost da svojim radom pomognem drugima, bilo kroz praktične spoznaje koje se mogu primijeniti u sportskom treningu ili kroz mentorstvo mladim istraživačima i studentima. To su stvari koje me istinski ispunjavaju i guraju naprijed.
Imate li znanstveni uzor, tko bi to bio i zašto?
– Ako bih morao izdvojiti znanstveni uzor, to bi definitivno bio prof. Damir Sekulić. Njegova predanost znanosti, nesebično dijeljenje znanja i iznimna posvećenost studentima ostavili su dubok trag na mene, kako u profesionalnom, tako i u osobnom smislu. Kroz njegov rad vidio sam koliko je važno ne samo objavljivati radove i sudjelovati u istraživanjima, već i ulagati u mlade ljude, poticati ih na kritičko razmišljanje i usmjeravati ih prema kvalitetnom znanstvenom radu. No moram reći da također cijenim rad brojnih drugih znanstvenika iz područja kineziologije i sportskih znanosti. I to ne samo onih objavljuju visokokvalitetna istraživanja, već i onih koji aktivno rade na njihovoj primjeni u sportu. Jer vjerujem da znanost treba biti u službi prakse.
Što biste poručili mlađima od sebe koji se žele baviti znanošću?
– Jedan od savjeta koji sam dobio od svog mentora, a koji se zaista pokazao odličnim, jest da istražujem ono što me zanima. To je zaista jako važno. Ako vas nešto iskreno zanima, lakše ćete se nositi s izazovima, neuspjesima i dugim procesima istraživanja jer će vas voditi unutarnja motivacija, a ne vanjski faktori. No to naravno nije dovoljno. Također je jako važno naći mentora koji će istinski biti zainteresiran za vas.
Gdje se vidite u budućnosti, koji su vam planovi i želje?
– U budućnosti planiram ostati aktivan i na fakultetu i u praksi. Želim nastaviti prenositi svoja znanja i iskustva mlađim generacijama te istraživati i razvijati znanstvena saznanja koja će imati konkretnu primjenu u kondicijskoj pripremi. Također, želim nastaviti mentorirati mlade koji se žele baviti sportskom znanošću, pomoći im da pronađu svoj put, bilo u akademskom svijetu ili u praksi. No s druge strane, kako rad u praksi za mene ima posebnu draž, dakako, ne želim ga se odreći i sigurno ću u budućnosti opet negdje spajati znanost i praksu. U konačnici, vjerujem da je upravo ta kombinacija ključ za istinski doprinos sportu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....