Splićanka: ‘Živjela sam u autu s djecom. Prala bih im robicu po kafićima, a spavali smo u okolnim šumicama‘

- Ona stvarno, ali stvarno nema ništa. Sinoć nakon posjeta njezinu stanu sam se vratila i poklonila joj svoju deku - kaže nam djelatnica Caritasa prije nego što ćemo susresti korisnicu programa Caritasove pomoći Splitsko-makarske nadbiskupije. 

Dodaje da je u svemu tome žalosno što je ona žvelta i radišna, ali jednostavno ne može raditi jer je samohrana majka i djeca su joj još bebe te je ovisna o pomoći. 

- Iako nemaju doslovce ništa, po djetetovim kolicima vidim da ih unatoč tome drži čiste i uredne - snuždeno će.

I zbilja, razgovor s tom ženom, samohranom majkom dvoje djece, ispunjava one koji ne žive od dana do dana i koji ne broje svaki cent osjećajem koji se može nazvati sram. Sram što nisu prethodno sebi osvijestili koliko su privilegirani. Koliko su bili sretni...