Lara Milatić studentica je pete godine sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu, a ujedno i majka trogodišnje djevojčice. Svoje osobno iskustvo dvostruke uloge majke i studentice pretočila je u projekt "Studenti roditelji – dvostruka uloga, jedna prilika", koji istražuje izazove s kojima se susreću studentice majke na splitskom Sveučilištu. Inspiracija za projekt nastala je još u trudnoći, kada je Lara primijetila nedostatak podataka i institucionalne podrške za majke studentice.
Cilj projekta jest identificirati probleme i osmisliti mjere koje bi omogućile lakšu integraciju roditelja u akademski život. Kroz svoje iskustvo, Lara ističe koliko majčinstvo može biti motivacija za uspjeh i važnost institucionalne i društvene podrške studentima roditeljima.
– Ta tema ujedno je i fokus moga diplomskog rada, ideja je postojala još od moje trudnoće, a prepoznala ju je profesorica Ivana Jadrić te me odlučila potaknuti u njezinoj realizaciji. Glavni ciljevi projekta uključuju identifikaciju najčešćih problema i izazova s kojima se majke studentice susreću, izradu konkretnih mjera i preporuka za unaprjeđenje institucionalne podrške te jačanje svijesti nastavnika, fakultetskih uprava i šire akademske zajednice o specifičnim potrebama studenata roditelja. Nažalost, svjedočimo činjenici da dosta majki odustaje od svog obrazovanja upravo zbog nedovoljne institucionalne podrške i razumijevanja za njihovu ulogu, stoga smatram da je buđenje svijesti o majkama studenticama krucijalan aspekt pitanja inkluzije u obrazovanju – kazala je.
Kao majka i studentica, koji su vam najveći svakodnevni izazovi u usklađivanju predavanja, obveza i brige o djetetu?
– Ima jako puno izazova s kojima se nosim, ali možda najveći je upravo ta podijeljenost mojih uloga. Uvijek se osjećam kako sam nedovoljno "dobra majka" jer pridajem poprilično svog vremena fakultetu, te se osjećam kao nedovoljno "dobar student" jer pridajem poprilično vremena djetetu. Možda bih izdvojila to rastrojstvo kao najkritičniji aspekt jer uvijek imam osjećaj da jedno područje pati. Ja sam također i razvedena, bez podrške svojih roditelja teško da bih mogla nastaviti fakultet. Studenti, kao što znamo, nemaju neke novčane resurse, stoga i dijete i mene financiraju moji roditelji. Vjerujem da je tako i studenticama koje su u partnerskim odnosima, međutim onda brigu preuzima partner. Stoga bih kao veliki problem izdvojila i financije s kojim se suočavaju majke studentice, što pokazuju i rezultati ankete koju provodim u sklopu projekta. Dolaznost na fakultet je također jedan od problema s obzirom da, ako dijete ne ide u vrtić, a moje dijete ne ide, majke moraju pronalaziti različita rješenja tko će im čuvati dijete kako bi otišle na predavanje.
Reakcije okoline
S kakvom se vrstom reakcija najčešće susrećete kod profesora i kolega?
– Na sreću, stvarno imam razumijevanja od strane profesora s obzirom da se nalazim na odsjeku sociologije, koja je primarno fokusirana na društvo i uočavanje društvenih problema, kao i njihovo rješavanje. Ali prema odgovorima u anketi, ne bi se sve studentice složile s time. Što se tiče fakulteta kao institucije, ne postoji pravilo o majkama studenticama koje nudi mogućnost smanjene dolaznosti ili više razumijevanja za majke, već sve ovisi o dobroj volji predmetnih profesora. Nadalje, od strane kolega sam imala različita iskustva, prva reakcija koju sam dobila od nekolicine studenata kada sam tek doznala da sam trudna bio je šok. Nekolicina njih komentirala je kako ne mogu vjerovati da ću dobiti dijete jer su mislili da ću imati uspješnu karijeru sociologa. To me na trenutak demotiviralo, jer sam povjerovala u to da će majčinstvo utjecati na moju želju za znanjem. Međutim, dogodilo se upravo suprotno, dijete me potaknulo da zagrizem još jače, daje mi razlog zbog kojeg se borim.
Što biste voljeli da se promijeni na fakultetima kako bi studenticama majkama bilo lakše studirati?
– Definitivno bih voljela da se poveća svijest o majkama studenticama i poveća stupanj razumijevanja za naše dvostruke uloge, htjela bih da se normalizira postojanje majki kao studentica i da se takav vid dvostruke uloge ne skriva, već s ponosom ističe, a da pritom ne bude etiketiran ili osuđivan. Mislim da institucije nisu dovoljno svjesne naše situacije jer i sama poznajem majke koje su zbog nemogućnosti dolaženja na predavanja bile prisiljene odustati od fakulteta, kao i zbog nedovoljno novčanih sredstava. To je teška priča, stvarno je potrebno jako puno podrške, počevši od one novčane od strane partnera ili roditelja do one institucionalne po pitanju manje dolaznosti ili online nastave. Stvarno vjerujem da ni jedna majka ne bi koristila dijete kao izgovor izostanka s fakulteta ako taj razlog stvarno nije opravdan.
Bi li fleksibilniji rokovi, hibridna nastava ili posebne stipendije bili dobar oblik podrške? Imate li neki prijedlog koji bi mogao biti brz i jednostavan, a koji bi puno značio studentima roditeljima?
– Naravno, to je negdje i cijeli cilj. Ne želim ja privilegije u odnosu na druge studente ili, što bi se reklo, da prolazimo na "lijepe oči". Fleksibilniji rokovi i hibridna nastava bili bi odličan oblik podrške, pogotovo u slučajevima kada opravdano nismo u mogućnosti dolaziti na predavanje zbog bolesti djeteta ili nedostatka osobe koja bi nam čuvala dijete. Također, posebne stipendije olakšale bi majkama studenticama da u manjoj mjeri odustaju od obrazovanja koje je krucijalno za njihovu budućnost, ali i budućnost njihove djece. U Hrvatskoj se doduše dobivaju bodovi na račun djeteta za državnu socio-ekonomsku stipendiju. Međutim, nitko ne garantira majkama da je dodatnih 300 bodova dovoljno za dobiti stipendiju ako nisu zadovoljeni ostali kriteriji koji nose bodove.
Pogled u budućnost
Kako vidite svoju budućnost nakon studija, utječe li iskustvo majčinstva na vaše profesionalne planove?
– S obzirom da mi je studij važan aspekt života, voljela bih nastaviti s obrazovanjem u vidu doktorata iz područja sociologije ili nešto tome slično. Svakako bih voljela ostati u struci i posvetiti tome što je više pažnje moguće. Mogu slobodno reći da me iskustvo majčinstva dodatno približilo grani sociologije jer mi pruža dodatnu mogućnost da se izrazim i spojim dvije najbitnije stvari u životu, a to su majčinstvo i fakultet.
Kako je majčinstvo utjecalo na vašu motivaciju za studij? Što biste poručili drugim mladim mamama koje razmišljaju o studiranju ili su već na fakultetu?
– U početku mi se činilo kao smak svijeta, ja svoj fakultet obožavam i stvarno sam mislila da ću zbog djeteta biti prisiljena napustiti bitan dio svog života. I tih godinu dana pauze dosta mi je poljuljalo samopouzdanje i općenito moju sliku o sebi. Nisam željela ostaviti fakultet i obrazovanje po strani, jednostavno nisam osjećala da je ispravna odluka napustiti ono što volim zbog osobe koju volim ako mogu oboje istodobno, kolika god žrtva pritom bila. Stoga moram naglasiti kako me moja curica samo dodatno motivirala da sa svojim obrazovanjem nastavim dalje, jer dijete nije tu da bih izgubila sebe, već da bih se dodatno izgradila, i to upravo upravo zbog nje. I to je moja preporuka svim studenticama koje će tek postati majke ili koje su majke; koliko god se nekad činilo nerealno da sve stignemo i da se svemu posvetimo, ipak imamo veći i viši razlog za uspjeh. Jer naša djeca zaslužuju sretnu i zadovoljnu majku. Samo tada će i naša djeca biti sretna.
Danijelina priča
Lara nije jedina kojoj se dogodilo majčinstvo tijekom studija. I njezina kolegica s fakulteta ima sličnu priču. Daniela Gudić studentica je druge godine diplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu, a ujedno i majka djevojčice od godine i tri mjeseca. Trudna je ostala tijekom prve godine diplomskog studija, no unatoč izazovima uspjela je redovno ispuniti sve ispite i bez pauze nastaviti svoje obrazovanje. Podrška partnera i njegove obitelji omogućila joj je da paralelno usklađuje predavanja i brigu o djetetu, no osjećaj podijeljenosti između uloga majke i studentice prati je svakodnevno. Iako se često suočava s manjkom vremena za sebe i dodatnim opterećenjem, upornost ju je dovela do završne faze studija, pisanja diplomskog rada.
- Izazov je manevrirati između dviju uloga, majke i studentice. Često bih osjećala krivnju dok sam na nastavi kako zanemarujem dijete, kako ne izvršavam svoje obaveze kao majka, zamarala bih se pitanjima kako je moje dijete, kako spava, jede… U isto vrijeme kada sam kod kuće s djetetom imala sam krivnju što ne izvršavam svoje fakultetske obveze, zašto ne učim, pišem seminare. Izazov je također što, za razliku od drugih kolega, nisam imala slobodnog vremena za sebe jer odmah nakon predavanja odlazim kući i sva briga o djetetu padne na mene. Sada sam u situaciji da sam morala produžiti drugu godinu zbog toga što se nisam stigla posvetiti pisanju i obrani diplomskog rada upravo zbog brige o djetetu. Trenutno sam u fazi pisanja diplomskog rada međutim imam izazove oko pisanja s obzirom na to da partner radi svaki dan prilikom čega ja vodim brigu o djetetu cijeli dan. Mogu reći da zanemarujem svoje potrebe kako bih maksimalno zadovoljila potrebe svoga djeteta.
Susretljivi profesori
Svi profesori na fakultetu su bili iznimno susretljivi, priča nam ona, navodeći da su joj izlazili u susret i olakšavali mi koliko je to bilo moguće. Posebno hvali mentoricu za diplomski rad koja je iznimno susretljiva i fleksibilna što se tiče zadataka koje mora izvršavati kao i iznimna potpora u ovoj fazi.
- Što se tiče kolega, bilo je i pozitivnih i negativnih reakcija. Većinom sam se susretala s pozitivnim komentarima gdje su kolege isticali kako odlično izvršavam svoje studentske obveze uz majčinstvo i kako mi se dive što sve to uspijevam. S druge strane je bilo i onih negativnih u smislu da smatraju kako mi dijete onemogućuje da izgradim karijeru i napredujem kao što sam željela, a i kritiziraju činjenicu da imam dijete dok pohađam fakultet u smislu da te dvije stvari ne idu zajedno, kao i da nisam u bračnoj zajednici iako imam dijete sa svojim partnerom.
Ona smatra da bi fakultet prema majkama studenticama trebao biti fleksibilniji u smislu da majke imaju mogućnost smanjene dolaznosti na predavanja ili barem više opravdanih sati. Možda i uvesti mogućnost online nastave za one majke koje nemaju mogućnost dolaska na predavanja zbog djeteta, a žele nastaviti studij te fleksibilnije ispitne rokove. Isto tako, majke studentice trebale bi imati i neki oblik novčane potpore u vidu stipendija, bez natječaja koji selektira kome dati stipendiju.
- Smatram da su institucije svjesne izazova majki, ali nažalost gledaju kolektiv. Drugim riječima, svi se tretiraju jednako bez obzira na sve (jednaka načela ocjenjivanja, dolaznosti na predavanja…) prilikom čega se majke susreću sa izazovima da sve obavljaju jednako kao i svoji kolege iako imaju vlastite izazove brige oko djeteta - kaže Daniela Gudić.
Za sebe kaže da je marljiva i uporna osoba koja sve svoje ciljeve nastoji ispuniti bez obzira na sve.
- Kad sam ostala trudna obećala sam sebi da ću nastaviti studij i boriti se da sve što sam zamislila i ostvarim. Mogu reći da me majčinstvo "natjeralo" da budem još ustrajnija u postizanju svojih ciljeva kako bih svome djetetu bila uzor i kako bih mu dokazala da se sve može postići ako to stvarno želiš. Drugim majkama bih isto tako poručila da slijede svoje snove i da budu ustrajne u postizanju svojih ciljeva jer sve je moguće ostvariti kada se želi. Dijete nije prepreka za izgradnju karijere već motivacija da se bore i trude kako bi svome djetetu sve pružile i bile najveći uzor. Majčinstvo ne utječe na moje profesionalne planove jer sve radim kako bih svome djetetu pružila ono što zaslužuje i bila uzor. Nakon obrane diplomskog rada, koja je nadam se u veljači 2026. godine, fokusirat ću se na nastavak izgradnje karijere bilo u vidu doktorskog studija ili drugih edukacija u području sociologije - puna je planova ova studentica i mlada majka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....