Mare je obavila spizu. Svratila je i preko ribarnice. Našla je friškog kokota, ali ono, komad od priko kila ipo, dodala je i jednog ugora, onako dobrog, komad glave i ono ispod nje, to je najbolja stvar za brujet, i još malo mišance, tek da se nađe, radi dobrog šuga. Ma subota samo takva. I ručak mmmmm...
A onda je zazvala Ane, da je ona taman sad na kavi s Lucom i da neka svrati. Ma lako je Ani, njoj je muž pokupija dicu i otišli su na snig na Kupres, ona ne voli snig pa je ostala doma, i lako je njoj za ručak, pofrigat će dva jaja i gotovo. Ili nešto drugo, sitno.
Luci je još lakše, subotom je u svekrve na ručku, ne mora kuvat, ne mora stavljat suđe u makinju, divota, ode doma i može odma prileć. A ima svekrvu za Ligu naroda, žena zmaj, odlična, nikad ne prigovara niti zvonca, uvik na njezinoj strani.
Nije Mari tako lako, sad mora doma, pa triba ribu očistit, pa onda ta criva triba odma odnit do kontejnera jer će se inače za uru, dvi usmrdit, pa onda riži kapulu, srića je ona ljubičasta šta manje grize za oči, pa ovo pa ono, pa pura, ajme pura je najgora, kako napravit dobru puru da se ne stvore one grudice i da ti ne prsne pura dok se miša pa padne na ruku, ajmeee. Kad to sve obaviš, više ti nije ni do spize ni do čega, posli sredi sude, stol, di je tu gušt. A one dvi krave piju kavicu na Rivi, upijaju D vitamin. Jel to pošteno? Di je tu pravda?
E, ali onda se sjetila da je splitski gradonačelnik najavija kako ima šeta po gradu i kuva svima. Ono prvo joj je glupo, ka on sad nešto šeta po gradu pa onda možeš šetat i ti, ali brzo i ne smiš stajat, a on će ti sve odgovorit šta ga pitaš, ali ništa o politici.
Ali ovo drugo. E, to je zakon. Jednostavno, pokucaš i istreseš Ivici na stol sve šta ti je u kesama iz dućana i pazara i ribarnice. A on ti to s guštom očisti, ukuva, posluži, stavi pijate na stol, i bićerin travarice prije ručka, kasnije opere suđe, a možeš donit i robu ako ti treba ispeglat, poslagat, ili uparit bičve, to Marijana obavi s guštom u čas...
Sad, ovo vam uopće nije zezancija. Evo, prošlog Božića tako je na vrata Puljkovih pokucala stanovita Jagoda, dobro rekao je Ivica da ju je vidio par puta u gradu, ali je zapravo ne zna, nije nikada s njom ni razgovarao, nema pojma čime se gospođa bavi, i tako to. Ma, ne zna niti kako se zove. Ali svejedno ju je pozvao na ručak, skuhao je sve s ljubavlju, i suđe je oprao, kasnije ga obrisao, kao pravi domaćin. Ne znamo šta je radila Marijana. Nisu ništa rekli o tome...
Dakle, sada znate svi, ako ste puni posla ili vam se ne da kužinavat, ili vam puno ljudi dolazi na obid, samo pokucate Ivici na vrata. Bez najave.
Čekaju vas Dani otvorene kužine. U slast!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....