Najavljeni autobus pun putnika iz Hercegovine, još jedan pun kao šipak iz slavonske ravnice, lavina poziva iz Splita, iz cijele Dalmacije, gomila pitanja "ima li slobodnih ulaznica, treba nam dvije, 10, 20...". Svi bi željeli doći vidjeti oproštajni splitski nastup legendarne pjevačice Tereze Kesovije.
Hoće li Hrvatsko narodno kazalište u Splitu 3. svibnja biti maleno za prihvat ovako velikog broja ljudi koji divu naše glazbene scene žele čuti, s njom zapjevati?
Hoće. Teško će primiti sve Terine štovatelje koji bi željeli uživo svjedočiti njezinoj splitskoj "oproštajci". Split čeka gorljivo svoju legendu, ali dali su joj pritom i teški zadatak. Kako iz slapa antologijskih skladbi, iz svog moćnog opusa, izdvojiti kap, esenciju.
To je problem velikana glazbene scene. Zvali smo Terezu, ispričali joj koju je lavinu dobre energije i znatiželje pokrenula vijest da će na Sudamju nastupiti u Splitu. Rasplakali smo je, ganuli, glas joj je drhtao dok smo govorili o euforiji koja se digla.
Svi znaju za njezinu srčanost, emotivnost, nikada nije skrivala od drugih ni tugu ni sreću.
Priznala nam je kako je zapravo najviše oko nastupa muči to što teško hoda, i da će na pozornicu HNK-a morati doći uz pomoć dragih ljudi i štapa. Ali i kako je sretna da je tu kod svojih, kao doma. I da je srce boli kada se sjeti kako u publici i iza pozornice neće biti nekih njoj dragih ljudi, prijatelja. Među njima i splitskog doajena Gorana Pelaića, čiji je odlazak i dandanas boli.
– Split mi je toliko toga dao, jako puno, i zato mi toliko znači. Naprosto moram u njega doći kako bih uzvratila tu ljubav. Izjednačila bih ga sa svojim rodnim gradom, onda znate koliko ga volim. Ispočetka se govorilo da ću nastupiti na Rivi, ali vjeruj mi, dušo, nije to za mene, ja ne volim te velike prostore.
Onda su se spomenule Prokurative. Rekla sam to je divno, tu sam počela, tu hoću i završiti. No Bubalo, moj prijatelj koji je sve to organizacijski pokrenuo, pobojao se da ne bi pala kiša, pa smo za lokaciju odredili HNK. Tu će biti sigurnije, u intimnijoj atmosferi.
Bit će lipo, bit će puno lipo, bit će to posebna večer. Spojit ćemo moj život, karijeru, sve moje točke. Ali opet se rastužim, ne zamjeri mi što opet plačem, to mi je i uspomena na puno ljudi kojih, nažalost, više nema. To je tako tužno, grozno. Otišli su. Nema ih više. Uzbuđuje me to sve skupa, samo se bojim da ću se na pozornici rasplakati pred svima – rekla nam je ganuta Tereza.
Ipak je to njezin pozdrav gradu, jedna hommage priča svega što je u njemu za života doživjela. Nastupi, legendarne skladbe, znamo ih, znaju ih i mladi i stari. To su pjesme koje ostaju, ne zaboravljaju se, kad ih se čuje, znaju im se riječi. I tko ih pjeva. Svi odmah znaju, to je Terezino.
Dva posljednja koncerta
– Jedini mi je problem što nisam baš dobro, teško hodam, jako teško hodam i na scenu ću doći uz pomoć štapa i mojih bližnjih. Tu će biti i moja Goge. Operirala sam oba koljena, dosta me boli. Ali što mogu, splitski poziv je jači od mene. Moram to napraviti jer je Split u pitanju. Imala sam namjeru uraditi još nekih četiri-pet koncerata, pa još neke gradove. Ljubljanu, Zagreb... A onda sam se zaustavila i rekla – neću. Ne, neću. Pjevat ću još samo u Splitu i u mom rodnom gradu. To će biti dva moja posljednja koncerta u životu – kaže Tere.
Teže hoda, ali znamo da će je, ako bude trebalo, ljudi na rukama prenijeti, znamo da u Splitu ima još puno kavalira. Zezali smo je malo kako o tome ne treba ni misliti. Pa evo Ivica Bubalo, njezin dugogodišnji prijatelj, pa on bi je prvi, našalili smo se malo, nasmijali je, na rukama donio do pozornice. I ne bi bio jedini.
Očito smo pogodili jer nam je priznala i ovo:
– Isto mi je to rekao i moj Mato Franković. Rekao mi je: "Ma Tere moja, ma nosit ću vas na rukama do grada." Hvala dragom Bogu, imam zaista divne ljude koji su iza mene, koji me vole. Ljubav koju mi ljudi daju uvijek mi tjera suze na oči. Meni je Split uvijek bio moj voljeni grad, uvijek. Oduvijek. Od prvih Bačvica, pa bazena, pa, bože dragi, do Prokurativa. A Peristila, Rive, pjace, kala, kaleta, cijelog grada... Tako da će to biti jedan prekrasan događaj. Hvala dragom Bogu, jako mu se radujem – kazala nam je Tereza.
Split je našao način da zahvali Terezi Kesoviji na poseban način, kroz glazbenu šetnju uzduž njezine impresivne karijere. Tu će joj se večer pridružiti i gosti, KUD "Filip Dević", Zrinka uz pratnju benda, Uršula Najev i sastav "Black Coffee". Program će voditi Nada i Mirta Šurjak.
Organizator je Ivica Bubalo, estradni menadžer, on bi rekao, u mirovini, mi bismo rekli "a možeš mislit", kojem se ideja o Terezinu oproštajnom nastupu u Splitu dugo rojila glavom. Prije nekoliko mjeseci krenuo je u akciju. Išao je kod nje u Zagreb. Razgovarao s njom. Doveo je za Sudamju.
Bliski joj je prijatelj i dugogodišnji suradnik. Rekli smo mu kako nam je Tereza priznala da je jako boli, ali i kako joj je želja za Splitom jača i od bolnih koljena. I pitali ga hoće li je i on dovesti do pozornice, pomoći joj u tih nekoliko koraka. Jer ako može gospar Mato, dubrovački gradonačelnik, a zašto ne bi i on.
– Na svojim rukama ću je nositi ako treba. Dijelimo prijateljstvo i duboko poštovanje već nekoliko desetljeća. Ona je diva hrvatske glazbene scene, ona je legenda hrvatske glazbe. S toliko antologijskih hitova koliko ih naša Tere ima, nitko joj među kolegicama ravan nije. U muškom svijetu pandan bi joj bio jedino Mišo Kovač. Ovaj joj je grad trebao odati čast, jer je ona ovom gradu dala puno. I zato bih je i na rukama donio. Bila bi mi čast – potvrdio nam je i Ivica Bubalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....