Kakav žega, koja pasja vrućina, oganj s neba, toplotni udar koji je u crveno na 35 subotnjih stupnjeva stegao Split i njegove ljude, i domaće i strance.
Uzavrilo je kao u kotlu, pakleno je do kosti. I uz sve to, uvijek će se naći jedan, dva tri, tisuću njih optimista koji će po zvizdanu opaliti podmarjansku điradu. Protegnut će noge do Grgura i uhvatiti ga za palac, napraviti vižitu po Rivi i Marmontovoj. Skriti se u hladove kala usred Palače.
A onda iznemogli od vrućine potražiti pomoć, najčešće na splitskim fontanama, vodoskocima, špinama s vodom. A onda će krenuti gušti močenja glava, ruku, nogu, gacanju po svježoj, hladnoj vodi. Topit će šešire, natapati boce. Pa zaleći na šentade iz hladovine, livadice u sjeni krošnji Đardina, ubiti malo oko, odmoriti tilo na zakritim klupicama, posustati, ala gušta, na hladnom kamenu... Njima je lipo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....