Branitelji protiv branitelja.
Nikako se drugačije ne može nazvati priopćenje organizacije kobasičasto dugog naziva: Koordinacija udruga ratnih postrojbi Splitsko-dalmatinske županije, koordinacija braniteljskih udruga grada Splita i stradalničke udruge iz Domovinskog rata grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije; nego prozivkom vlastitih suboraca. I to kakvom? Gnusnom!
Na tapetu su članovi VeDRA-e, udruge veterana i branitelja Domovinskog rata: umirovljeni general Luka Džanko i bivši policajac Ranko Britvić. Potonjem se zamjera da nije vidio prvu crtu, a rat proveo radeći na detektoru laži.
O.K., Britvić nije bio specijalac, izvidnik, komandos, Rambo, ali to nisu bili ni toliki iz gore spomenute koordinacije udruga koja mjeri ratne zasluge.
Neke među njima, koji su danas jako grlati, njihovi suborci javno su prozivali da jedan jedini metak nisu ispucali, ako se ne računaju oni po pirevima. Pisao sam o tome, ali to je sad već neka druga priča.
Uostalom, kad pored takvih prođem, uvijek pognu glavu svjesni da su razotkriveni u laži i svom tobožnjem čojstvu i junaštvu. Nota bene, svi znamo da je brojka od pola milijuna branitelja sprdačina i da oni koji su bili na bojišnici, u rovu, upozoravaju da često ni zamjenu nisu mogli dobiti na vrijeme jer mobilizacija nije išla glatko.
Njima su te laži i lopovuk koji uz to ide (oficirski stanovi, masne mirovine, subvencije ove i one) odvratni. Bljuje im se kao i nama ostalima.
Jugooficiri
Generala Džanka, koji se očajnički bori za život, optužilo se da je u HV prešao zbog privilegija. Zbog stana?!
Hm... Ispada da je u situaciji kad su svi Hrvati u JNA na važnim položajima pod konstantnom prismotrom KOS-a i onih koji bi ih kao izdajice Jugoslavije skratili za glavu, Džanko dogovara transfer u vojsku koja je u nastajanju, nenaoružana i neobučena, i kao takva lak zalogaj neprijatelju?! I sve to da bi dobio stan, a izgubio glavu?! Ne znam jesu li oni koji su sastavljali ovo priopćenje dva puta pročitali što su napisali?
A i da jesu, takvi obično ne mare za činjenice. Od prvoga dana za njih su jugoficiri, kako ih imenuju, strano tijelo u HV-u i policiji.
Aj‘ da vidimo onda o kome se sve radi: vrhovni zapovjednik Franjo Tuđman bio je general JNA. Janko Bobetko u istoj je vojsci dogurao do čina general-potpukovnika.
Petar Stipetić je u HV prešao kao general major, Anton Tus kao general-pukovnik, general je bio i Martin Špegelj, Sveto Letica admiral, kao i Davor Domazet Lošo, a Slovenac Karl Gorinšek pukovnik.
Zvonimir Červenko, koji je vodio "Oluju", bio je potpukovnik JNA, a trojica najvažnijih u udarnoj Četvrtoj brigadi HV-a su bivši obavještajac KOS-a Ivo Jelić, prvi zapovjednik Četvrte, tenkist Andrija Matijaš Pauk, podoficir, heroj rata po kojem je brigada dobila ime, a Damir Krstičević, perspektivni pitomac vojne akademije.
Svi su oni iz te odnarođene i zločinačke jugoslavenske armije, prije ili poslije prešli u HV.
Nema smisla dalje nabrajati. U pitanju je oko tri tisuće školovanih časnika i dočasnika, obavještajaca poput Jelića, pilota poput Rudolfa Perešina i Ivana Selaka.
Ali za branitelje koji su svojim priopćenjem uzbunili javnost sporan je, eto, general Džanko, koji je cijelo vrijeme rata dijelio dobro i zlo sa svojom Hrvatskom vojskom. Sramota!
Militantna desnica
Da se ne lažemo, nema ovo apsolutno nikakve veze ni s bivšim SDP-ovcem Britvićem, ni s Džankom, VeDRA-om, kolegom Juricom Pavičićem koji je s puškom u ruci branio Hrvatsku..., ovo je obračun onih koji sadašnjost i budućnost ove zemlje ne vide na način kako to jasno stoji u Ustavu.
Njima, odreda sljedbenicima militantne desnice, te vrednote očito smetaju i ono što je prihvaćeno većinom glasova narodnih zastupnika, ne priznaju. O tome su sto puta već javno govorili.
Antifašistička borba za njih nije pravni temelj hrvatske državnosti, a partizani su bili ništa drugo nego notorne ubojice Hrvata.
Dalje; "Za dom spremni" nije, po istima, ustaški pozdrav koji asocira na kvislinšku državu koja je završila u povijesnoj ropotarnici zajedno s nacistima i fašistima, nego nešto što bi nas sve trebalo podsjećati na obranu Hrvatske (?!), a problem im je što barem polovina ovog društva to s indignacijom odbacuje. I zna da nije bilo tako jer su, jednostavno, svjedoci vremena.
Kad su u pitanju naši sugrađani Srbi, "koordinatori" vole isticati da ih je između deset i dvanaest tisuća branilo svoju domovinu Hrvatsku, ali kad se, recimo, govori o njihovu pravu na korištenje jezika i pisma, ćirilice, koju baštine i Srbi i Hrvati, to je onda već druga stvar. Ćirilica ne može! I o tome se ista ekipa svojedobno očitovala.
Kako se odmičemo od Domovinskog rata, mic po mic se odričemo svega oko čega smo, bez obzira na ideološke i političke podjele, bili suglasni.
Tako se na važnim obljetnicama vezanim uz rat sve rjeđe viđa službena zastava Republike Hrvatske, a sve više HOS-ova ili tradicionalni barjak bez krune koja simbolizira regije.
U to vrijeme smo se ponosili činjenicom da se jedan visokorangirani oficir Luka Džanko stavio na raspolaganje HV-u, danas njegovi suborci samo što ga četnikom nisu proglasili. Je li vam jasno do čega nas može dovesti takav ekstremizam i kakvom eskalacijom mržnje i podjela prijeti?
Mladima se utuvljuje u glavu da je 1991. praktički postojao samo HOS, pa se veterani rata, kad su komemoracije u pitanju, odijevaju mahom u crne odore, kao da žele evocirati poraženo ustaštvo, državu logora i smrti, a ne Hrvatsku vojsku i njezine velike pobjede.
Vele, VeDRA priziva Jugoslaviju?! Ha, ha...
Unutrašnji i vanjski neprijatelji
Pa postoji li itko pri zdravoj pameti tko bi prizivao obnovu zemlje u čijem je raspadu poginulo oko 140 tisuća ljudi! Naravno da ne, ali treba izmisliti neprijatelja da bi se podgrijavanjem konflikta, podjela i mržnje među ljudima očuvalo privilegije koje su mnogi, ne svi (!), nezasluženo stekli.
I tu se dio braniteljske populacije nimalo ne razlikuje od nekadašnjeg SUBNOR-a koji je stalno izmišljao unutrašnje i vanjske neprijatelje, da ih se ne bi pitalo zašto ne žele raspisati slobodne izbore i je li ih sram što su silom oružja uzurpirali vlast i provode diktaturu?
Diktaturu koja je trajala 45 godina i srećom završila padom Berlinskog zida i samostalnošću Hrvatske.
Mislim da je to najveći poraz onih kojima smeta teško bolesni Džanko i koji ga napadaju u situaciji kad se ne može braniti. Svojim javnim istupima sliče na najgore iz onog sistema. Takvi su onda slobodoumnijim ljudima znali svašta napakovati, samo ne bi li ih doveli do otkaza, optuženičke klupe i najgore - zatvora. Golog otoka.
Gadljivi napad
General Džanko ni u Jugoslaviji ni u Hrvatskoj nije bio jedan od takvih, zato i jest meta napada. Kad ušute svi oni koji su u Domovinskom ratu imali časnu ulogu, koji nisu stekli lažni status branitelja ili invalida, sudjelovali u deložacijama, lupeštinama svake vrste i ratnim zločinima, mutikaše će raditi što ih je volja i nametati ovom društvu standarde koje u Europskoj uniji odbacuju i kojih se umjerena desnica i ljevica odreda odriču.
Sramnim atakom na Džanka zgroženi su Split i Dalmacija. Dovoljno je prošetati gradom i čuti što ljudi govore. Mahom su na generalovoj strani, a napad nazivaju gadljivim.
Baš tako; gadljivo je čovjeka koji se bori za život i koji je časno nosio uniformu HV-a, sudjelovao u ratnim operacijama na najtežim bojištima, prikazivati kao kalkulanta koji je promijenio dres zbog koristi. Ma mo‘š mislit.
Suborci od života umornog šjor Luke ne smiju šutjeti! Ne smiju ga izdati.
Neka se čuje i vaš glas. Ne dajte ljudi na svoga generala! Vičite do neba u obranu Džanka i njegove časti. On to zaslužuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....