Splićanka Tamara Rako nastavnica je hrvatskog jezika s radnim mjestom u jednoj sinjskoj osnovnoj školi pa svakodnevno na putovanja na posao i s posla utroši barem sat i po vremena. U Sinju je svježe zaposlena, tek nekoliko mjeseci, mada je već sakupila desetak godina radnog staža, u školstvu kroz uobičajene zamjene, što je jedan od usuda zaposlenih u toj branši pri čemu, kaže ona, nema diskriminacije po spolnoj pripadnosti. Tamara je udata, ima curicu od šest i dječaka od dvije i po godine koje podiže zajedno sa suprugom jer nemaju ispomoć kroz "baka servis" ili od koga drugoga.
Koliko se Vi kao supruga i majka možete posvetiti karijeri?
- Mogu uz ispunjavanje dvaju preduvjeta. Prvi je da se moram dobro organizirati, dobro isplanirati dnevne obveze i uklopiti ih u raspoloživo vrijeme. Drugi preduvjet je osigurati nekoga tko će mi biti potpora kako bih mogla obaviti sve one poslove koji me čekaju na radnom mjestu i kod kuće. Puno je toga natovareno na leđa žena danas. Sigurno je da se ne bi mogla posvetiti svojoj karijeri kada ne bi imala podršku supruga.
S druge strane, bez mog financijskog doprinosa, dakle i moje plaće, moja obitelj ne bi mogla normalno funkcionirati. Tako je u gotovo svim mladim obiteljima. Ja sam imala sreću što kod supruga imam puno razumijevanje i što zajednički odrađujemo poslove u obitelji.
Jedina potpora sa strane nam je dječji vrtić i to za jedno dijete šestosatni. Poslijepodne provodimo s djecom, a kada oni odu na spavanje još me čekaju pojedini poslovi kao što je ispravljanje kontrolnih zadaća ili drugo. Moj radni dan kreće svakog jutra oko 5:30 sati, a završava poslije 22 sata.
Primjećujete li muškarce koji na uspješne žene ne gledaju baš blagonaklono? Je li to slučaj s Vašim suprugom?
- Osobno nemam nekog generalnog stava da bi uspješne žene mogle smetati muškarcima. Rekla bih da je muškarcima u nekim segmentima lakše jer ih se, primjerice, prilikom razgovora za posao ne pita planiraju li uskoro imati djecu. Takvo propitkivanje je čest slučaj, čega su muškarci pošteđeni. Društvo ipak stvara uvjete koji omogućuju da se žena potpunije aktivira i karijerno. Možda ne dinamikom koju bismo željeli i trebali, ali u odnosu na prošlost pomaci su primjetni.
Kako Vi gledate na međunarodni Dan žena?
- Meni je taj dan jako bitan jer sam rođena 8. ožujka. Mislim da se do Dana žena ranije puno više držalo nego danas. Govorim generalno, ali mi je poznato da se znade okupiti skupina prijateljica i toga dana se podružiti. Osobno smatram da bi se tome prazniku trebalo pridavati veće značenje i da bismo se za to trebale zalagati prvenstveno mi žene.
Uvijek makar na simboličkoj razini treba podsjećati na potrebu spolnog izjednačavanja uloge u društvo jer, makar su promjene i napredak ogromni, još ni u hrvatskom društvu žene i muškarci nisu izjednačeni. Žene su još vijek u podređenom položaju. Mada su formalno u pravima i obvezama izjednačene s muškarcima u praksi je ipak drukčije – zaključuje Tamara. Toni Paštar nimio: Vojko Bašić/Cropix
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....