Doktor Alen Soldo, splitski profesor i stručnjak za more, analizirao je priču o građenju velikog akvarija između kupališnog kompleksa Žnjan i buduće šetnice Duilovo – Stobreč.
– Ovih dana mediji su puni velikih planova za Split, a jedan od njih vezan je i za veliki prostor između kupališnog kompleksa Žnjan i buduće šetnice Duilovo – Stobreč, koji je posljednji neiskorišteni dio splitske obale. Namjerno sam citirao ta medijska priopćenja s "neiskorištenim dijelom splitske obale" jer se to očito smatra nečim negativnim pa se zato i mora "popraviti". Nažalost, situacija je posve suprotna: dovršenjem šetnice Duilovo – Stobreč i posljednji neizgrađeni komad obale od Splita do Omiša bit će nepovratno uništen. Mogla se i ta šetnica drugačije napraviti, na način da se napravi prostor za šetnju te sačuva obala i njoj pripadajući osjetljivi morski ekosustav, ali to očito nikoga nije briga. Radi "krivih" pjesama, plesova i izložbi organiziraju se prosvjedi i pišu priopćenja, ali radi konačnog uništavanja posljednjih djelića ove predivne hrvatske obale, neće se dogoditi apsolutno ništa. U takvom okruženju, s takvim stanjem svijesti većine naših stanovnika, besmisleno je i pokušavati objasniti važnost te obale i mora, pa krenimo na nešto "prozaičnije", a to je spominjanje izgradnje, uz veliku marinu od 1000 vezova, najvećeg akvarija u ovom dijelu Europe, da opet citiram medijska priopćenja – počeo je Soldo pa nastavio.
Kad sam pročitao priopćenje i vidio neke prigodne ilustracije arhitektonskog rješenja spomenutog akvarija, ne mogu se oteti dojmu da je i ovo tipičan slučaj našeg sveprisutnog "ho-ruk" planiranja. Zahvaljujući svome zanimanju imao sam sreću da posjetim neke od najvećih akvarija na svijetu, od uShaka akvarija u Durbanu, Južna Afrika, koji je najveći akvarij južne Zemljine hemisfere, preko Kaiyukan akvarija u japanskoj Osaki gdje plivaju kitopsine, i nekoliko australskih akvarija, pa sve do svih najvećih akvarija Europe. Točno se sjećam osjećaja kada sam prvi put posjetio podzemni, "strojarski", dio najvećeg europskog akvarija Oceanogràfic de València, jer sam tek nakon nekoliko dana "lutanja" tim dijelom shvatio kolika je mašinerija potrebna za održavanje tako kompleksnog sustava kao što je veliki akvarij.
Arhitektonska ambicija
Planeri splitskog akvarija, s obzirom na željenu veličinu, morali bi shvatiti da izgradnja takve megastrukture zahtijeva pažljivo uravnoteženje arhitektonske ambicije, dobrobiti životinja, operativne izvedivosti i dugoročne financijske održivosti. U suvremenom projektiranju akvarija, prostori dostupni posjetiteljima u pravilu čine samo 40-50% ukupne izgrađene površine, dok je preostalih 50-60% namijenjeno neizložbenim, ali ključnim sadržajima koji osiguravaju zdravlje životinja, stabilnost sustava i svakodnevno funkcioniranje objekta. Primjerice, za srednje veliki akvarij regionalnog značaja (otprilike 8000-12.000 m² bruto površine koliko se prema priopćenjima planira i za splitski akvarij), izložbeni dio obično zauzima 3500-5000 m², uključujući izložbene dvorane, komunikacijske prostore za posjetitelje, edukacijske zone i ugostiteljske sadržaje.
Neizložbeni prostori su od presudne važnosti i obuhvaćaju nekoliko funkcionalnih cjelina. Počnimo sa sustavima za održavanje života (Life Support Systems – LSS) koji čine tehničku jezgru objekta te uključuju pumpe, mehaničku i biološku filtraciju, proteinske separatore, UV i ozonsku obradu, sustave grijanja i hlađenja te sigurnosne i pričuvne sustave, dakle sve što je potrebno da se održava kvaliteta vode, temperatura i svi drugi uvjeti okoliša potrebni za život morskih organizama. Samo ti prostori mogu zauzimati 15-20% ukupne površine. Nadalje, trebaju postojati i karantenski i prihvatni bazeni koji su nužni za smještaj novih jedinki, bolesnih životinja i provedbu uzgojnih programa, čime se osigurava biosigurnost i usklađenost s propisima. Esencijalna su i mrijestilišta te prostori za razvoj mladih jedinki, koji su najčešće nevidljivi posjetiteljima, a podržavaju konzervacijske i istraživačke aktivnosti. Dodatno su potrebni laboratoriji za analizu kvalitete vode i veterinarsku dijagnostiku, prostori za pripremu hrane i rashladna skladišta, radionice za održavanje, servisni hodnici, administrativni uredi te prostorije za zaposlenike. Bez ovih elemenata javni akvarij ne može funkcionirati sigurno niti etički, neovisno o kvaliteti izložbenih sadržaja.
Koliko bi to uopće koštalo? Pa na temelju recentnih europskih primjera, izgradnja srednje velikog akvarija poput splitskog zahtijevala bi kapitalna ulaganja u rasponu od minimalno 50, ali bliže 100 milijuna eura. Ova procjena uključuje građevinske radove, izradu akvarijskih bazena (pri čemu veliki akrilni paneli predstavljaju značajan trošak: primjerice, debljina akrilnih ploha većih bazena kreće se od 30 pa do 80 cm!), inženjering sustava za održavanje života, dizajniranje izložbi te troškove pokretanja rada objekta. Modeli financiranja u Europi najčešće su kombinirani i uključuju javna sredstva (lokalna, regionalna ili nacionalna), fondove Europske unije te privatna ulaganja ili potporu zaklada. Kao što je već poznato, projekti s naglašenom edukacijskom, znanstvenom i konzervacijskom ulogom imaju veće izglede za javno i europsko sufinanciranje od isključivo komercijalno orijentiranih inicijativa.
Nadalje, kad se riješi hardver, treba misliti i o softveru, jer operativna održivost akvarija apsolutno ovisi o visoko specijaliziranoj radnoj snazi, što znači uglavnom visokoobrazovanim kadrovima. Primjerice, jedan srednji akvarij obično zapošljava do 120 stalnih djelatnika, ovisno o radnom vremenu i broju posjetitelja, a kod većih se u sezoni taj broj penje i do 500. Ključne stručnosti uključuju morske biologe i akvariste (eto, srećom barem naše Sveučilište školuje takve kadrove), odgovorne za skrb o životinjama i upravljanje sustavima; veterinare specijalizirane za vodene organizme; inženjere i tehničare zadužene za LSS, energetiku i sigurnosne sustave; edukatore i komunikacijske stručnjake; te osoblje za rad s posjetiteljima. Administrativne, marketinške i upravljačke funkcije jednako su važne. Napominjem i da su akvariji izrazito radno intenzivne ustanove, pa smanjenje broja zaposlenika izravno utječe na dobrobit životinja i pouzdanost sustava.
Nadam se da je ishod AI-ja
Kako čitam da se kreće i s natječajem za izradu idejnog rješenja, moram upozoriti da se nadam kako su dosad dostupne ilustracije akvarija s velikim otvorenim plohama bazena iznad zemlje samo ishod igranja s AI-jem, a ne neko moguće rješenje. Naime, da odmah riješimo to pitanje: arhitektonski koncept nekakvih velikih bazena trajno izloženih prirodnom sunčevom zračenju, kakav se pojavio u medijima, potpuna je besmislica jer je posve u suprotnosti s temeljnim načelima akvarija, posebice u umjerenim klimatskim zonama gdje pripada Split. Nekontrolirano sunčevo zračenje uzrokuje toplinsku nestabilnost, s brzim promjenama temperature koje nadilaze toleranciju većine morskih organizama. Ljetno pregrijavanje predstavlja znatno veći problem od zimskog hlađenja te bi zahtijevalo intenzivno aktivno hlađenje, čime se poništava svaka potencijalna energetska korist. Osim toga, izravna sunčeva svjetlost znatno potiče razvoj algi i bioobraštaja, smanjujući prozirnost vode i povećavajući potrebe za održavanjem. Prirodno svjetlo također otežava kontrolu fotoperioda, koji je ključan za ponašanje, smanjenje stresa i reproduktivne cikluse životinja. S kemijskog aspekta, pojačana fotosinteza uzrokuje dnevne oscilacije u koncentraciji kisika i pH vrijednosti, što dodatno opterećuje sustave za održavanje života i povećava rizik od kvarova. Prema tome, idejna rješenja ne smiju biti zasnovana na "arhitektonskoj ljepoti", već na konceptu koji osigurava potpuno kontrolirane svjetlosne i temperaturne uvjete, uz eventualnu primjenu filtriranog dnevnog svjetla. Mogu postojati vanjski ili poluotvoreni bazeni, ali su oni ograničeni isključivo na otpornije vrste te se najčešće koriste u neizložbene ili rehabilitacijske svrhe.
Dakle, pri planiranju akvarija regionalne razine kakav se planira, nužno je dati prednost biološkim i operativnim realnostima u odnosu na vizualni dojam. Dugoročni troškovi rada, dostupnost stručnog kadra, usklađenost s propisima i otpornost na klimatske promjene presudniji su za uspjeh projekta od same arhitektonske prepoznatljivosti. Održiv akvarij nije tek građevina s bazenima, već složen tehnički i znanstveni sustav utemeljen na jasno definiranoj edukacijskoj i konzervacijskoj misiji koji osigurava kontrolirane okolišne uvjete, ima značajan udio pratećih prostora i jasno planira kontinuirana ulaganja u stručnost, što je temelj dugoročno održivog morskog akvarija.
Na kraju, nadam se da će netko od planera splitskog akvarija ovo i pročitati, da nam se ne bi dogodilo u nekom trenutku da na Žnjanu osvane betonska konstrukcija koja će nedovršena tamo stajati godinama, ako ne i desetljećima, zbog toga što se ispočetka loše planiralo. Jer, ne možemo se baš pohvaliti da nemamo iskustva s takvim slučajevima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....