Splitski dječji kirurg Zenon Pogorelić više ne može šutjeti: ‘Svaki dan gledamo isto‘ - roditelji zašto im ovo kupujete

Dok prometni stručnjaci upozoravaju na nužnost dosljednije provedbe zakona i veće odgovornosti roditelja, liječnici svakodnevno svjedoče posljedicama neodgovorne vožnje električnih romobila. Među njima je i dječji kirurg, prof. dr. sc. Zenon Pogorelić, koji u svojoj praksi sve češće zbrinjava djecu i adolescente s teškim ozljedama zadobivenima u padovima s električnih romobila.

Prijelomi, ozljede glave, unutarnja krvarenja i višestruke traume više nisu rijetkost, nego sve učestaliji razlog dolaska na hitni prijem i operacijski stol. Koliko su takve ozljede ozbiljne, mogu li ostaviti trajne posljedice i što roditelji moraju znati prije nego što djetetu kupe električni romobil, razgovarali smo s dr. Pogorelićem.

U svojoj svakodnevnoj praksi sve češće liječite djecu i mlade ozlijeđene na električnim romobilima. Koliko je taj trend zabrinjavajući?

– Nažalost, taj trend iz godine u godinu postaje sve izraženiji i danas je već ozbiljno zabrinjavajući. Iskreno, već sam umoran od ponavljanja koliko električni romobili mogu biti opasni. O toj sam temi više puta javno govorio kroz medijske istupe u novinama, na radiju i televiziji, upravo zato što svakodnevno svjedočim posljedicama tih nesreća.

Problem je prepoznat i na razini Splitsko-dalmatinske županije, gdje je osnovana Radna skupina za prevenciju ozljeda u djece. To pokazuje da više ne govorimo o pojedinačnim slučajevima, nego o ozbiljnom javnozdravstvenom problemu. Broj djece koja se ozljeđuju pri padu s električnih romobila kontinuirano raste, a istodobno viđamo i sve teže ozljede. Zbog toga smatram da je riječ o trendu koji zahtijeva ozbiljan pristup kroz edukaciju, prevenciju i odgovornije ponašanje svih uključenih.

Od prijeloma do ozljeda mozga

Koje su najčešće ozljede koje viđate nakon pada s električnog romobila? Govorimo li uglavnom o prijelomima ili su česte i ozljede glave, kralježnice i unutarnjih organa?

– Najčešće se radi o prijelomima ekstremiteta, osobito dugih kostiju ruku i nogu. Međutim, ono što posebno zabrinjava jest činjenica da sve češće viđamo i značajno teže ozljede.

Električni romobili mogu razviti vrlo velike brzine, nerijetko i između 50 i 70 kilometara na sat, a djeca često nemaju dovoljno iskustva ni razvijenu svijest o opasnostima koje takva vožnja nosi. Zbog toga pri padu dolazi do ozljeda visokog energetskog intenziteta.

Sve češće liječimo teške ozljede glave, uključujući subduralne i subarahnoidalne hematome, koji ponekad zahtijevaju hitno neurokirurško liječenje. Susrećemo se i s ozljedama kralježnice, a kod padova pri većim brzinama bilježimo i ozljede unutarnjih organa, poput rupture jetre, slezene ili bubrega. Takve ozljede zahtijevaju intenzivno bolničko liječenje, a nerijetko i operacijske zahvate.

Zato je važno naglasiti da pad s električnog romobila nipošto nije bezazlena nezgoda. Posljedice mogu biti vrlo ozbiljne, pa čak i životno ugrožavajuće.

Jesu li ozljede s električnih romobila teže od onih koje nastaju pri padu s običnog bicikla? Što pokazuje vaše iskustvo?

– Prema mom iskustvu, ozljede zadobivene pri padu s električnog romobila u pravilu su teže od onih koje nastaju pri padu s običnog bicikla. Razlog je prije svega u znatno većim brzinama koje električni romobili mogu razviti, zbog čega mehanizam ozljede više nalikuje prometnoj nesreći sa skuterom nego klasičnom padu s bicikla.

Kod padova s bicikla najčešće viđamo prijelome ključne kosti ili palčane kosti te druge lakše ozljede koje se uglavnom uspješno liječe bez većih posljedica. S druge strane, kod električnih romobila često se radi o ozljedama visokog energetskog intenziteta, opsežnim ranama, kompliciranim prijelomima, primjerice bedrene kosti, prijelomima lubanje, kao i ozljedama unutarnjih organa. Takve ozljede nerijetko zahtijevaju operacijsko liječenje i dugotrajan oporavak.

Zbog svega navedenog mogu reći da su ozljede nastale padom s električnog romobila u prosjeku ozbiljnije i potencijalno opasnije od onih koje nastaju pri padu s bicikla.

Koliko često liječite maloljetnike koji nisu nosili zaštitnu kacigu ili drugu zaštitnu opremu? Bi li mnoge teške ozljede bile izbjegnute da su bili propisno zaštićeni? 

Kaciga spašava život

U trenutku kada djeca dolaze na hitni prijem često ne znamo jesu li tijekom vožnje nosila zaštitnu kacigu ili drugu zaštitnu opremu, jer ih najčešće doveze tim hitne medicinske pomoći. Međutim, iz naknadnog razgovora s roditeljima i samom djecom često doznajemo da zaštitna oprema nije bila korištena.

Uostalom, svi smo svakodnevno svjedoci da djeca nerijetko voze električne romobile velikim brzinama, bez kacige i bez ikakve druge zaštitne opreme. Takvo ponašanje značajno povećava rizik od teških ozljeda.

Sigurno je da nošenje zaštitne kacige i odgovarajuće zaštitne opreme može u velikoj mjeri smanjiti težinu ozljeda, osobito ozljeda glave. Iako zaštitna oprema ne može spriječiti svaku nesreću, u mnogim bi slučajevima mogla ublažiti posljedice pada i spriječiti najteže ishode.

Stoga, u situacijama kada roditelji već odluče dopustiti djetetu vožnju električnim romobilom, najmanje što mogu učiniti jest osigurati da dijete bude propisno i adekvatno zaštićeno.

Postoji li ozljeda ili slučaj koji vam se posebno urezao u sjećanje i koji najbolje pokazuje koliko pad s romobila može biti opasan?

– Iskreno, danas je takvih slučajeva toliko da je teško izdvojiti samo jedan. Nažalost, broj djece s teškim ozljedama nakon pada s električnog romobila postao je toliko velik da se s njima susrećemo gotovo svakodnevno.

Posebno ostaju u sjećanju djeca s kombiniranim, višestrukim ozljedama – primjerice, istodobnim teškim ozljedama glave, poput subarahnoidalnog ili subduralnog krvarenja, uz prijelome dugih kostiju ili ozljede unutarnjih organa. Riječ je o ozljedama koje zahtijevaju složeno, multidisciplinarno liječenje, često u jedinicama intenzivne skrbi, a oporavak je dugotrajan i neizvjestan.

Najviše zabrinjava činjenica da su takvi slučajevi postali gotovo svakodnevica. To nikako ne bismo smjeli prihvatiti kao nešto normalno. Upravo zato smatram da je krajnje vrijeme da se ovom problemu pristupi ozbiljnije, kako kroz prevenciju i edukaciju, tako i kroz odgovornije ponašanje svih uključenih.

Mislite li da roditelji podcjenjuju opasnost električnih romobila jer ih doživljavaju kao zabavnu igračku, a ne kao prijevozno sredstvo koje razvija velike brzine?

– Mislim da velik broj roditelja još uvijek nije u potpunosti svjestan koliko električni romobili mogu biti opasni. Siguran sam da nijedan roditelj svjesno ne daje djetetu romobil kako bi ga doveo u opasnost ili ugrozio njegov život. Naprotiv, roditelji to čine s najboljom namjerom, često ne razmišljajući o stvarnim rizicima koje takvo vozilo nosi.

S druge strane, u razgovoru s roditeljima nakon nesreće nerijetko čujemo kako romobil nije bio njihov, nego ga je dijete posudilo od prijatelja, iznajmilo ili ga je vozilo bez njihova znanja. Koliko je to u pojedinom slučaju doista tako, teško je procijeniti i to nije na nama da sudimo. Međutim, činjenica je da djeca vrlo lako dolaze do električnih romobila i koriste ih bez odgovarajućeg nadzora.

U posljednje vrijeme gotovo sve dječje bolnice u Hrvatskoj upozoravaju na ozbiljnost ovog problema i javno apeliraju na roditelje da djeci ne dopuštaju vožnju električnih romobila. Istodobno se apelira i na nadležna ministarstva te zakonodavca da dodatno reguliraju njihovo korištenje, osobito kada su u pitanju maloljetnici. Smatram da električni romobil više ne možemo promatrati kao bezazlenu igračku ili sredstvo za zabavu – riječ je o prijevoznom sredstvu koje razvija velike brzine i može uzrokovati iznimno teške, pa i životno ugrožavajuće ozljede.

Najteži slučajevi 

Kakve posljedice teške ozljede mogu ostaviti na dijete ili tinejdžera? Govorimo li samo o dugotrajnom oporavku ili i o trajnim invaliditetima?

– Srećom, većina djece se, zahvaljujući velikom regeneracijskom potencijalu koji imaju te pravodobnom i kvalitetnom liječenju, na kraju uspješno oporavi od zadobivenih ozljeda. Međutim, kod težih ozljeda oporavak je često dugotrajan i zahtijeva operacijske zahvate, višemjesečnu rehabilitaciju te dugotrajno izbivanje iz škole i svakodnevnih aktivnosti.

Nažalost, u manjem, ali vrlo značajnom broju slučajeva posljedice ostaju trajne. Djeca mogu ostati s teškim tjelesnim invaliditetom, trajnim neurološkim oštećenjima ili drugim zdravstvenim problemima koji će ih pratiti cijeli život i značajno utjecati na njihovu kvalitetu života.

Upravo zato uvijek postavljam isto pitanje: vrijedi li za nekoliko minuta vožnje ili trenutak nepromišljenosti riskirati mogućnost da dijete ostatak života provede s trajnim posljedicama? Mislim da je odgovor svima jasan.

Dobro razmislite

Što biste, kao liječnik koji svakodnevno liječi posljedice ovakvih nesreća, poručili roditeljima koji razmišljaju kupiti električni romobil svom djetetu?

– Roditeljima bih prije svega poručio da dobro razmisle prije nego što djetetu kupe električni romobil. Nisam pobornik isključivo zabrana, ali smatram da roditelji moraju biti racionalni i donijeti odluku vodeći se sigurnošću djeteta, a ne njegovom trenutačnom željom.

Ne govorimo o običnim romobilima koji se pokreću snagom djeteta, nego o električnim vozilima koja mogu razviti velike brzine. Smatram da mlađoj djeci električni romobili nikako ne bi trebali biti dostupni. Ona još nemaju dovoljno razvijenu sposobnost procjene rizika, nemaju dovoljno iskustva u prometu i često nisu svjesna mogućih posljedica svojih postupaka.

Kod starijih adolescenata, koji su psihofizički zreliji i odgovorniji, o korištenju električnog romobila može se razgovarati, ali isključivo uz jasna pravila. To podrazumijeva odgovarajuću edukaciju, obvezno nošenje zaštitne kacige i druge zaštitne opreme te strogo ograničenje brzine.

Na kraju, roditelji su ti koji moraju imati posljednju riječ. Razumljivo je da žele usrećiti svoje dijete, ali nijedna želja nije vrijedna rizika od teške ozljede, trajnog invaliditeta ili, u najgorem slučaju, gubitka života. Upravo zato odgovornost roditelja u ovoj situaciji ima presudnu ulogu.

Vrijeme je za stroža pravila

Nakon tragične smrti četrnaestogodišnjeg dječaka u Metkoviću, treba li, po vašem mišljenju, pooštriti zakonske uvjete za upravljanje električnim romobilima ili je ključ ipak u većoj odgovornosti roditelja?

– Smatram da je odgovor – apsolutno da. O potrebi strože regulacije električnih romobila govorimo već dulje vrijeme, upravo zato što iz dana u dan svjedočimo sve većem broju teških ozljeda djece. Nažalost, tragedije poput ove dodatno potvrđuju da postojeća pravila nisu dovoljna.

Vjerujem da je odgovornost podijeljena. Roditelji imaju ključnu ulogu u donošenju odluka i zaštiti svoje djece, ali jednako tako izvršna i zakonodavna vlast trebaju donijeti jasne propise koji će ograničiti korištenje električnih romobila među maloljetnicima.

Osobno smatram da maloljetnim osobama ne bi trebalo dopustiti upravljanje električnim romobilima. Za punoljetne osobe trebalo bi razmotriti uvođenje dodatnih sigurnosnih mjera, poput obvezne edukacije ili osposobljavanja za upravljanje, obveznog nošenja zaštitne kacige i druge zaštitne opreme te strože kontrole brzine.

Ako znamo da ovakve mjere mogu spriječiti teške ozljede i sačuvati ljudske živote, onda ih ne bismo trebali odgađati. Prevencija je uvijek bolja od liječenja, osobito kada su u pitanju djeca.